4. a ekonomske struke

Razredna priča

Bilo je to jedne subote kada smo se okupili u holu škole i saznali da ćemo ići u 1. a ekonomske struke. Bili smo kao i većina ostalih, smušeni, mali i „jadni“, izgubljeni u prostoru i vremenu.

Došli smo kao neznanci, a i oni koji su se poznavali bili su u tom trenutku jedni drugima potpuni „stranci“.

Upoznali smo razrednicu, školu, slušali smo o nekim pravilima koja u tom trenutku nisu dopirala do nas, a i kasnije nas nisu „tangirala“ baš puno.

Kako je vrijeme prolazilo, polako smo usvajali pravila. Međutim, nikad ih nismo u potpunosti primjenjivali. Ponekad nismo „čuli“ što nam razrednica govori pa su joj tako trebali jaki živci i nizak tlak da s nama dogura do kraja.

Pamtit ćemo Advent u Zagrebu, padove i ponovno hrabro klizačko ustajanje na Tomislavcu. Proletio nam je prvi razred s ponekim neopravdanim satom i shvatili smo da smo „preživjeli“ i da se može uz malo truda doći do kraja.

U drugom razredu smo još uvijek bili samo djeca i sve smo shvaćali kao šalu. Napustila nas je jedna učenica jer joj se više nije išlo u školu. Pojedinci su nastavljali izbjegavanje obveza: između većeg „zla“ biralo se manje – bolje dobiti i jedan neopravdan sat nego jedinicu. To je bila deviza nekolicine učenika koji bi opet godinu završavali s neopravdanim satima. Razrednica bi se ljutila, međutim, znala je da ćemo se mi ipak znati zaustaviti na vrijeme i odraditi sve ono što se od nas očekuje. Samo bi spomenula roditelje i mi bismo se umirili.

U drugom razredu smo posjetili Ilok i Vukovar. Još jedna lijepa uspomena i sjećanje na Vukovar. Voljeli smo izvanučioničku nastavu jer sve ono što nije u učionici bilo je baš cool!

Nismo ni primijetili a već smo se upisali u treći razred, ali nažalost bez još jedne učenice. Zbog preseljenja se upisala u srednju školu u susjedstvu.

U trećem razredu smo si izgledali odrasliji, ali to nam se samo činilo. Anegdota koja to dokazuje je ta da smo htjeli pokazali složnost razreda kada treba izbjeći obveze i „pobjeći“ s nastave, ali uspjeli smo u svom naumu samo do igrališta i nazad. Bili smo otkriveni i pokunjeni smo se vratili u razred. Nismo imali petlje niti pobjeći, a mislili smo kako smo odvažni. Voljeli smo mi i učiti, bili smo i kreativni. Zapravo, bili smo prepoznatljivi po svojoj kreativnosti. Profesori su nas uvijek angažirali u tjednu kreativnosti. Naročito je naša kreativnost dolazila do izražaja u predmetu Vježbenička tvrtka. Rado smo se odazivali na sajmove i bili prepoznatljivi te smo imali zanimljive štandove.

Tijekom cijelog trećeg razreda smo živjeli za maturalac. Prije toga smo odradili još jednu izvanučioničku nastavu u Našicecementu i baš nam se svidjelo.

Priželjkivali smo s nestrpljenjem kraj godine i odlazak u Prag jer maturalac je san svih srednjoškolaca. Maturalno putovanje je bilo bolje od očekivanog. Ako krenemo od zaključanih učenika na balkonu prve večeri, plesnjaka u disku, vožnje metroom, odlaska u tvornicu automobila Škoda, vožnje brodom… proputovali smo pola Europe i vratili se kući zadovoljni i puni dojmova, pa čak i novih ljubavi.

Nakon uzbudljivog maturalca došao je i taj četvrti razred o kojem smo svi toliko maštali, ali nitko nije mogao predvidjeti događaje koji su uslijedili.

Nova školska godina bila je puna preokreta. Za početak šok i nevjerica zbog prijelaza u B smjenu.

Nakon uzbudljivih mjesec i pol dana nastave počeo je štrajk školskih djelatnika. Dali smo profesorima podršku i nismo išli u školu. Sve je bilo čudno, u početku zabavno, ali kako je vrijeme odmicalo poželjeli smo se vratiti u školu. Nedostajali su nam prijatelji i, vjerovali ili ne, i profesori, škola, taj školski sustav koji nije najbolji, ali boljeg nemamo. Bili smo sretni kada smo se vratili.

Stigli smo se baviti i nekim projektima koji su bili izloženi u holu škole. Nakon sve zbrke zbog štrajka, nadoknade sati, organiziranja maturalne večeri koju smo uspjeli organizirati bez prevelikih svađa, pojavio se Covid-19 zbog čega su nam svi planovi propali, pa i nemogućnost održavanja maturalne večeri.

Zadnja dva mjeseca srednje škole, o kojima smo najviše maštali, nismo imali. Nastavu smo odrađivali online, što nam se nije previše svidjelo. Opet smo kod kuće, nedostajali su nam prijatelji iz razreda, sjedenje u razredu, pa čak i one anegdote. Znamo se često zezati kako smo završili četvrti razred a da nismo ni bili u školi.

Iako je godina bila „izokrenuta“, uz sve to, uspjeli smo otići na jednodnevnu ekskurziju u Sarajevo gdje smo proveli dan koji ćemo uvijek pamtiti. Pjevali smo, veselili se, kao da smo predosjetili da nam je to „zadnje“ druženje i da će nas se pamtiti kao generaciju maturanata koja nije imala norijadu, koja nije imala maturalnu večer kako smo planirali, pa čak niti oproštajni dan s profesorima i prijateljima.

Bez obzira na sve te okolnosti, uvijek ćemo pamtiti srednju školu koja nam je bila drugi dom gdje smo učili, strahovali, smijali se, ali i imali prijatelje i ljubavi.

Hvala vam, razrednice i profesori, na vašem poučavanju i strpljenju. Hvala svima na zajedničkim trenutcima jer u život odlazi još jedna generacija, pomalo „izokrenuta“, ali odrasla, i nadamo se, spremna za nove izazove.

Vaš 4. a ek, generacija maturanata 2019./2020.