Korisni savjeti

MOJE DIJETE KRADE, UPOMOĆ!

Ukoliko dijete uhvatimo u sitnoj krađi to ne znači da će ono postati lopov kriminalac. Mnoga djeca uzet će bez dopuštenja razne sitnice ili ukrasti svjesno ili nesvjesno, no važno je znati koji su uzroci takvog ponašanja i reagirati na pravilan način.
Djeca mlađa od pet godina još uvijek ne percipiraju i ne shvaćaju koncept vlasništva. Starija djeca pak kradu jer nemaju u potpunosti razvijen sustav kontrole, a krađa može biti samo produžetak nekog emocionalnog nedostatka ili temeljne želje koja nije udovoljena. Neka djeca krađom izražavaju potrebu za uspostavljanjem kontrole nad životom, a neki žele samo na sebe usmjeriti pažnju i svijesno se upuštaju u tajnu nepodopštinu.

Vrlo je važno otkriti uzrok potrebe za krađom, a to je najlakše napraviti tako da na stvari pogledamo s njihove perspektive. Ukoliko su razlozi i uzroci višestruki, reakcija roditelja mora biti konstantna i uvijek ista i ovisiti o dobi djeteta.

Što učiniti?

U svakom slučaju treba ostati smiren. U bijesu i ljutnji teško ćemo dijete naučiti ono što želimo da zna o krađi, a vikanjem i impulzivnom reakcijom nećemo shvatiti zašto je dijete učinilo grešku i otuđilo nešto što nije smjelo i bez pitanja.

Dijete ne treba optuživati ukoliko niste bili svjedok krađi. Dok ga ne uhvatimo na djelu, ne treba osuđivati i optuživati. Teško je tako postupati u praksi, ali je važno u odgojne svrhe. Prije svega zato što je moguće da roditelj pogriješi, a drugi razlog je taj što dijete ne smije dobiti osjećaj da mu uopće i unaprijed ne vjerujemo.

Naravno, ukoliko sumnjamo u to da dijete krade, bilo bi dobro potruditi se uloviti dijete u krađi i tek tada započeti s odgojnom lekcijom.

Malena djeca često ne znaju da se krasti ne smije, pa im treba vrlo jednostavno i njihovim jezikom objasniti zašto krasti nije u redu. Najbolje je to učiniti na način da djetetu približite suprotni osjećaj: "Kako bi se ti osjećala da ti netko ukrade omiljenu lutkicu ili bicikl? Sigurno bi bila jako tužna". Nije potrebno dijete obilježavati raznim negativnim epitetima: "Ti si zločest, loš i neiskren". Ukoliko im to stalno govorimo, takvi će i postati.

Ako je dijete dovoljno staro da razumije da nije lijepo krasti, možemo ga natjerati da vrati ukradenu stvar i ispriča se osobi koju je "oštetilo". U tom slučaju dijete treba otpratiti na "mjesto zločina" i smireno mu ovom gestom pokazati kako postoje posljedice koje nisu ugodne i koje ga mogu posramiti. Ukoliko dijete krade od roditelja, najbolje je smisliti neku aktivnost kojom će se iskupiti, a ona može varirati od kućnih obaveza do pomaganja u određenim aktivnostima.

Naravno, o svemu treba razgovarati s djetetom. Trebamo otkriti zbog čega krade i koji nedostatak pokušava zadovoljiti, a da se ne može oduprijeti potrebi da uzme bez pitanja i potajno.  
Kroz razgovor dijete mora shvatiti da mu vjerujemo i da nismo izgubili vjeru u to da je pošteno. Jasno treba dati do znanja da smo razočarani njegovim postupkom, ali da znamo i oprostiti i da ćemo zaboraviti na sve uz vjeru da ono neće ponoviti grešku.

Kod većine djece krađa i jest samo greška koja se može ispraviti i riješiti. No ukoliko je ona postala navika (primjerice kod tinejdžera) možda se radi o pritisku vršnjaka ili pak o ozbiljnijem poremećaju poznatom kao kleptomanija. U tom slučaju, nekoliko savjeta i razgovora možda neće pomoći i bit će potreban savjet psihologa.

(JK, Izvor: children-diseases.com)                           


 
Bez djece ne raste kuća
 
O djeci su spjevani predivni stihovi, napisane snažne mudre izreke, ali sreća, bogatstvo, ljepota i radost kojom djeca ispune dušu i srce roditelja ne mogu se opisati, jedino se mogu osjetiti i živjeti. Talijanska mudrost tvrdi: Tko nema djece, taj ne zna što je ljubav, kineska kaže: Djeca su ogledalo roditelja, a albanska tvrdi: Bez djece ne raste kuća. Euripid je govorio: Djeca su za sve ljude njihov život. Luther je isticao: Djeca su najljupkiji zalog braka. Ona vežu i održavaju vezu ljubavi. Gorki je pisao: Djeca – to su naši sutrašnji suci, Rousseau upozoravao: Prve suze djeteta su molbe; ako ih ne spriječite, postat će naredne, a Bacon naglašavao: Djeca zaslađuju trud, ali nevolje čine još gorčim. Kenijata poručuje: Djeca znače temelj društva, ona su sol zemlje. Dukić savjetuje: Odgajaj svoju djecu da zarana stvaraju i stvoreno da čuvaju, a Churchill kaže: Ni za jednu zajednicu ne postoji boljeg ulaganja od davanja mlijeka djeci. Za Tadijanovića: Dijete je najbolji kalendar: kad pođe u školu, za sedam godina si stariji; kad ono postane čovjek, mlad čovjek, ti to više nisi; kad stvori nov život, tvoj je gotovo na izmaku. Te mudre izreke i istine završimo albanskom poslovicom: Dijete je slavuj u kući. Dijete je naše najveće blago, naš život, naša sreća, naša budućnost, sve naše… Kad je tako, a jest, onda se tako prema njemu i odnosimo, budimo mu dobar uzor za oponašanje, osigurajmo mu sretan život u obitelji koja će biti oaza sloge, ljubavi, mira, spokoja i sreće, u kojoj ćemo svi uživati blagodati, odmarati dušu i tijelo, a svojoj djeci omogućiti odgoj i formiranje zdrave, moralne, dostojanstvene i karakterne osobe koju će krasiti dobrota, humanost, koja će voljeti ljude, biti sretna. Kako to postići, što činiti u uvjetima nezaposlenosti, siromaštva, oskudice…?
 
 
Stvari ne zamjenjuju ljubav
 

Materijalno blagostanje nije uvjet dobrog odgoja djece, već ljubav, kvalitetni roditeljski uzori i ispravni postupci prema njima, a toga barem imamo i nitko nam ga ne može oduzeti. Ne odgajaju se djeca slatkišima, novcem, odjećom vodećih svjetskih proizvođača, luksuznim vilama, skupocjenim automobilima niti blagom cijeloga svijeta; djeca se odgajaju ljubavlju, nježnošću, uzorom… Djeca su sretnija u složnim obiteljima s puno skrbi, ljubavi, nježnosti, sigurnosti…, pa makar i u skromnim životnim uvjetima, nego u materijalnom blagostanju i raskoši, u obiteljima u kojima imaju sve što požele, ali ne i ono najvažnije – roditeljsku ljubav.

Roditeljska nesloga, razdor, svađe, sukobi, preljubi, rastave… u dječja srca i dušu unose strah, nemir, nesigurnost. To su loši uzori i još gori odgajatelji djece, koja im, kako kažu, život znače. Ta djeca su željna toplog majčinog krila i dragog očeva zagrljaja, a to im je najpotrebnije. Nema dvojbe da su materijalni uvjeti važni, ali oni ne mogu zamijeniti ljubav, nježnost, skrb i uzor roditelja. Skromnije materijalne i životne obiteljske uvjete mogu uspješno kompenzirati snažna roditeljska ljubav, nježnost i skrb o djeci, njihova sreća, sloga i uzori. Dakle, važna je materijalna podloga, ali je djelotvornija roditeljska ljubav, nježnost sigurnost i kvalitetni uzori, koje mlada osoba oponašajući usvaja i na njima izgrađuje vlastita uvjerenja, stavove, načela i trasira put u budućnost.

Da bi se osjećala sigurno, voljeno, sretno i vrijedno, da bi razvila pozitivnu sliku o sebi, samopoštovanje, samopouzdanje i dostojanstvo, da bi postala odgovorni, progresivni, humani, zreli i sretni ljudi, potrebna im je nesebična ljubav, ohrabrenje, poticaji, pohvala, priznanja, vođenje, savjeti roditelja i “rame za plakanje”. Zato ne škrtarite na nježnosti, iskazivanju ljubavi, potičite, hrabrite, odajte priznanje, hvalite i otvoreno i iskreno pokažite to djeci djelom, odnosom, gestama, riječima, svim svojim bićem i ne plašite se da će im škoditi prevelika nježnost i ljubav jer još nitko zbog toga nije patio, ali su svi bili neizmjerno sretni. Zato, kad god prođete pored djeteta, zagrlite ga, poljubite i tiho recite: “Volim te!” Ponavljajte to iz dana u dan i vaša će djeca biti sretna, ali i vi s njima. Ona su zahvalna i uzvratit će većom mjerom, povjerenjem, boljim ponašanjem, marljivim učenjem, a tako će se odnositi i prema svojoj djeci, vašim unučićima. Bit će dostojanstveni, moralni, vrijedni, humani, voljet će ljude i uživati njihovo povjerenje. Zar ima većeg priznanja?

Time djeci pokazujemo da vidimo njihove dobre i loše strane i da sve činimo da dobre budu još bolje, a loše korigiramo i svedemo na minimum te da ih, bez obzira na pogreške, mnogo volimo, ali smo jako žalosni zbog toga, ne osuđujemo njih, nego njihove postupke; da ih shvaćamo i dajemo pravo na poneku pogrešku ali tako da ju poprave, izvuku pouku i više je ne ponavljaju. Gandhi je govorio: Pametni roditelji dozvole svojoj djeci da poneki put i pogriješe. Ljudski je griješiti, ali i korigirati greške, tako da svaka pogreška bude nova pouka.

    Stalno djeci šaljite poruke ohrabrenja:
  • volim te, mnogo te volim;
  • imam puno povjerenja i siguran sam u tebe;
  • uvijek ti s razlogom vjerujem, jer mi to dokazuješ svojim radom i ponašanjem;
  • siguran sam da ti to hoćeš i možeš;
  • ja te pozorno slušam, reci sve što želiš i što te muči;
  • znam da ti je teško i sudjelujem u tvojoj patnji; sve bih učini(o)la da ti je olakšam;
  • možeš mi slobodno iznijeti svoje probleme, dileme i tajne;
  • računaj na moju potporu; bez obzira na sve, ti si naš dragulj, naša sreća;
  • znaš da mnogo brinem(o) o tebi i za tebe;
  • jako si mi važan(a), sigurno to znaš, ali ću ti ipak reći…
 

Ljubav prema djeci mora biti iskrena, nesebična i bezuvjetna. Griješe roditelji koji kažu djetetu: “Ne voliš ti mene, pa ne volim ni ja tebe” ili “Nisi me poslušao pa te više ne volim”. Dijete to najozbiljnije shvati i bolno doživljava jer je o roditeljima ovisno i mnogo ih voli. Osim obitelji, djeca su u svakodnevnom kontaktu s vršnjacima i odraslim osobama iz svog životnog i socijalnog okruženja, s njima su u stalnoj interakciji, od njih prihvaćaju pozitivna i negativna ponašanja, socijaliziraju se i stječu dragocjena socijalna iskustva. Usto, na njihov odgoj i ponašanje djeluju i svekoliki drugi čimbenici: vrtić, škola, televizija, radio i internet, razne brošure, letci i knjige. Evo letka koji je izdao Obiteljski centar Kaptol:

U tim je napomenama sažeta snažna poruka roditeljima i odraslima općenito kako da postupaju s djecom, pa će biti, ne samo pristojna, istinoljubiva, vrijedna i zadovoljna sama sobom, svojom obitelji, školom, vršnjacima i ljudima s kojima svakodnevno dolaze u kontakt i s kojima surađuju u druženju, zabavi, radu, učenju i igri, nego i dobro odgojena, kompetentna i spremna, kad porastu, preuzeti odgovornost za svoje odluke, ponašanje, društveno-političke, građanske i obiteljske dužnosti, humane odnose među spolovima i odgovorno roditeljstvo.

I za kraj, poruka A.S. Makarenka: «Roditelji, nemojte misliti da odgajate svoje dijete samo kad s njime razgovarate, kada ga poučavate ili mu zapovijedate. Vi ga odgajate u svakom trenutku svojeg života, čak i onda kad niste kod kuće.» Uzori roditelja trajni su savjetnici djeci i pokazivači što činiti, kako postupiti i onda kada se nađu sama pred problemima i dvojbama.

 
 


Kad smo bili djeca govorili su nam:

Budi miran, požuri, nemoj to dirati, pazi, sve pojedi, operi zube, pazi da se ne zaprljaš, zaprljao si se,  šuti, govori kad ti kažem, moli za oproštenje, pozdravi, dođi ovamo, ne motaj se okolo, idi se igrati,  ne smetaj, nemoj trčati, nemoj se znojiti, pazi da ne padneš, jesam li ti rekao da ćeš pasti, pravo ti budi, nikad ne paziš, ne znaš ti to, još si premalen, daj ja ću, već si velik, idi na spavanje, ustaj, zakasnit ćeš, zaposlen sam, snađi se, pokrij se, nemoj biti na suncu, izađi na sunce, punim ustima se ne govori, sada nemam vremena, ne dosađuj mi svojim zapitkuvanjem, igraj se sam, zar ne vidiš da imam puno posla, šuti i spavaj, prekini već jednom, ne lupaj, budi dobar....

Kad smo bili djeca, željeli smo čuti:


Kako se osjećaš? Jesi li tužan?  Bojiš li se? Zašto ti se ne da? Jesi li sretan?
Sladak si! Nježan si.  Ispričaj mi što si pronašao.
Sviđa mi se kako se smiješ. Možeš i plakati ako hoćeš. Nisi baš zadovoljan, što te muči?
Tko te naljutio?  Možeš mi reći sve što želiš. Imam povjerenja u tebe. 
Sviđam li ti se ja? Kad ti se ne sviđam?  Što misliš o tome?
Drago mi je biti s tobom.  Želim ti nešto reći. Slušam te.
Kad se osjećaš najnesretnijim? Sviđaš mi se takav kakav jesi.
Dobro je da smo zajedno.   Reci mi ako sam pogriješio.Dođi da te zaglim ! Ti si mi sve na svijetu !

Volim te! Lijep si!  Drago mi je da te imam. Razgovarajmo malo o tebi! Nađimo malo vremena za sebe !

Pored nas postoje i odrasle osobe koje očekuju te riječi.


Dječji osmijeh je zrcalo u kojemu se ogleda radost života i vrijednost življenja.

Gledajući u to zrcalo postavimo si pitanje da li dovoljno činimo za našu djecu.

 

Čitanje - hrana za mozak

Roditelji znaju da je čitanje djeci izvrstan oblik učenja. Čitanje, osim što omogućuje učenje, istovremeno potiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta.

U ovom tekstu donosimo vam deset načina na koji rituali čitanja mogu poticati dijete na kasnije uspješnije učenje.

  1. STVARANJE POSEBNOG MJESTA ZA ČITANJE
    Osigurajte stalno mjesto za čitanje, mjesto na kojem će se vaše dijete osjećati sigurno i ugodno. Smjestite se na omiljenom kauču, okruženi omiljenim igračkama i pokriveni omiljenom dekicom.
    Ovim POTIČETE VIŠE-SENZORNI RAZVOJ MOZGA. Kada se vaše dijete osjeća sigurno i ugodno, svi osjeti (njuh, okus, sluh, vid i dodir) su stimulirani. Vaše dijete će povezivati čitanje s ugodom, čitanje će postati nešto čega će se ono rado sjećati i rado mu se vraćati.
  2. PRIBLIŽITE SE
    Osigurajte djetetu osjećaj sigurnosti tako što ćete ga posjesti u krilo ili ga smjestiti što bliže sebi.
    Ovime SMANJUJETE IZLUČIVANJE KORTIZOLA U MOZAK. Kortizol je hormon koji djeluje poput obrambenog mehanizma kada su ljudi prestrašeni ili se osjećaju nesigurno. Ovaj hormon može ometati učenje. Kada dijete sjedi što bliže vama (tijela vam se dodiruju), kortizol se luči značajno manje.
  3. JAČAJTE DJETETOVE POTENCIJALE ZA UČENJE
    Počnite s kraćim pričama. Ubrzo ćete primijetiti da se djetetova pažnja povećala, pa nedugo zatim kako se opet povećala i tako stalno.
    Ovime POVEĆAVATE ZONU proksimalnog RAZVOJA. Ova "zona" je razlika između onoga što dijete može naučiti samo i onoga što može naučiti uz pomoć odrasle osobe. Kako postupno povećavate vrijeme čitanja, dijete postaje sve pripremljenije za samostalno učenje.
  4. DRAMATIZIRAJTE
    Koristite različite glasove, različite zvukove i sl. Kad čitate naglas, dramatizirajte različite likove.
    Ovime POTIČETE SLUŠNU PERCEPCIJU DJETETA. Kad je dijete u prilici slušati različite zvukove, ne samo da time priča postaje zabavnija, već kod djeteta potiče razvoj vještina kritičkog slušanja.
  5. ČITAJTE POMOĆU PRSTIJU
    Dok čitate naglas, prelazite prstom ispod riječi, "podcrtajte" prstom naslov, autora i glavne riječi u priči.
    Ovime pomažete USVAJANJU SMJERA ČITANJA OD LIJEVA NA DESNO. Slijedite li riječi prstom, usmjeravate i djetetovo oko da prati tekst od lijeva prema desno.
    Osim toga, POTIČETE FONEMSKU SVJESNOST. Fonemska svjesnost je mogućnost da čujemo, identificiramo i koristimo zvukove u govornom jeziku. Čuti glas u riječi prvi je korak učenja čitanja.
  6. ČITAJTE PONOVNO I PONOVNO
    Možda ste se vi i zasitili jedne te iste priče koju vaše dijete voli stalno slušati, ali postoje razlozi zašto djeca žele čuti neku priču ponovno i ponovno.
    Time djeca ORGANIZIRAJU MIŠLJENJE VIŠEG REDA. Kada dijete čuje ili čita priču ponovno i ponovno, ono se uči predvidjeti ishode na osnovu prethodnog iskustva i prepoznavanja poznatih rečenica.
    RAZVIJAJU PAMĆENJE – čitanje iste priče ponovno i ponovno pomaže djeci razviti vještine pamćenja.
  7. OSVIJESTITE
    Istaknite slike, oblike, boje i brojeve stranica naglašavajući ih dok čitate.
    Ovime potičete RAZVOJ VIZUALNE PERCEPCIJE. Isticanjem različitih elemenata tiskanog teksta ili slike pomažete djetetu uočavati detalje na tiskanom materijalu.
  8. SNAGA RIJEČI
    Govorite što je moguće normalnije, no budite svjesni da naglašavate riječi što točnije i jasnije. Vaše vas dijete vrlo pozorno sluša!
    Ovime potičete RAZVOJ GOVORA. Kada vas vaše dijete sluša, ono sluša jezik koji se govori. To je proces u kojem pomažete djetetu da svoje misli pretoči u riječi i da istovremeno nauči osnovna pravila korištenja jezika.
  9. USPOREĐUJTE I UOČAVAJTE RAZLIČITOSTI
    Uspoređujte dok čitate, npr. možete pitati dijete: "Koje je drvo više?", ili možete unositi elemente stvarnog života: "Ti imaš smeđu kosu, koje je boje kosa Snjeguljice?"
    Ovime potičete ANALITIČKO MIŠLJENJE. Uspoređivanjem i uočavanjem različitosti djetetu pomažete prepoznati odnose među stvarima i uočavanje različitosti i sličnosti.
  10. PRIČANJE PRIČE PO SJEĆANJU
    Nakon što ste zajedno pročitali priču, propitajte dijete što se dogodilo na početku i na kraju priče, koji su glavni likovi i što im se dogodilo i sl.
    Ovime potičete MIŠLJENJE VIŠEG REDA. Dok dijete pokušava objasniti događaje svojim riječima, stimulira mišljenje višeg reda. Ovo može biti težak zadatak u početku, ali ubrzo ćete primijetiti kako je dijete naučilo procesirati informacije u višim kategorijama. Ova aktivnost istovremeno potiče i aktivnosti slušanja i razumijevanja.