Obnova Scheierove zgrade u Čakovcu

Scheierova zgrada preko puta Gradske kavane, podignuta krajem 19. stoljeća, bila je do Drugog svjetskog rata središtem kulturnog i zabavnog života Čakovca. Kavana u prizemlju ujedno je bila i čitaonica, a dvorana na katu, raskošan prostor s ogledalima i kristalnim lusterima, mjesto nadaleko čuvenih balova i kinopredstava već od 1923. godine te scenskih priredbi, plesne škole i svečanih skupova. Građena u "monarhijskom" stilu bila je po namjeni i izgledu skladni nastavak najstarije zgrade ove vrste u gradu - "oštariji" iz 1789. godine, mjestu prvog hospicija iz 17. stoljeća, poslijeratnoj pivnici Plavi podrum. Dragutin Scheier, vlasnik obaju objekata, izgradit će u tom nizu i treću zgradu, hotel Zrinski. Stilski također usklađen po fasadnim ukrasima, uz Kasino (današnji Dom sindikata ) i Legensteinovu kavanu Royal - bila je to jezgra urbanog života starog Čakovca.

Poslije Drugog svjetskog rata Scheierovu zgradu zaposjeda trgovačko poduzeće, pa se u nekadašnjoj kavani i čitaonici prodaje kuhinjski namještaj. Tada je došlo do neprimjerene adaptacije u prizemlju. Izduženi, pri vrhu ovalni, prozori naprosto su srušeni i preinačeni u četvrtaste izloge, a najgora preinaka izvršena je premještanjem ulaza tako da je došlo do nesklada gornje i donje etaže.

Prije nekoliko godina zgrada je vraćena u vlasništvo obitelji Scheier, preciznije njihovim potomcima u Izraelu, a od njih zgradu otkupila Međimurska županija za potrebe svečanih skupova i kulturnih priredbi. To je ujedno bila prilika da joj se vrati prvobitni izgled i namjena.

FALA BOŽEK ZA MEĐIMURJE

Da Božek svet je podelil,

sakomu nekaj je dobroga dal.

Dragi se Božek jako zmočil,

pak je rekel: "Malo bi spal".

Još Božek je oči ne sklopil

ili si prespal bar kratek čas,

još je ne praf nit zadremal,

da na jemput začuje glas:

"Bez zamere, Bogek moj dragi,

znam da si truden i da bi spal,

kak dete tvoje sam bi te pital,

a meni Bogek, kaj meni buš dal?

Ja čovek sam mali, dober i pošten

i to kaj mi daš, to si bum zel.

Kakši potok, zemljicu, trsek...

Moj dragi Bogek, to bi ja štel!"

Videl je Božek da čovek je pošten,

da srebra i zlata si on ne želi,

neg zemlju i posel on išče,

pak Božek njemu ovak veli:

"Još jeden imam komad zemlje,

najlepši na svetu kaj za se sam zbral.

V srcu ti vidim - čestit si čovek,

ne bu mi krivo, bum ti ga dal!

Lefko ga najdeš, kak raj je lepi,

med Murom i Dravom tam ti leži.

De čuješ ftičju najlepšu popevku,

Međimurje to je - tu doma buš ti!

V srce ti dajem još i ovo:

bodi sakomu čoveku brat!

Bodi ponos svojega roda,

Međimurec bodi, bodi Hrvat!"

Razmel je čovek te navuk Božji,

suzu je spustil jer - vesel je bil.

Još denes tu orje, seja i kopa,

svoje je lice pred nikim ne skril!

Međimurci dragi,

ne hodite preveč v stranjski svet.

Bodite doma, tu tak je lepo,

živeli Međimurci, jezero let!

FOTOGALERIJA POČETNA