Obnova Scheierove zgrade u Čakovcu
Scheierova zgrada preko puta Gradske kavane, podignuta krajem 19. stoljeća, bila je do Drugog svjetskog rata središtem kulturnog i zabavnog života Čakovca. Kavana u prizemlju ujedno je bila i čitaonica, a dvorana na katu, raskošan prostor s ogledalima i kristalnim lusterima, mjesto nadaleko čuvenih balova i kinopredstava već od 1923. godine te scenskih priredbi, plesne škole i svečanih skupova. Građena u "monarhijskom" stilu bila je po namjeni i izgledu skladni nastavak najstarije zgrade ove vrste u gradu - "oštariji" iz 1789. godine, mjestu prvog hospicija iz 17. stoljeća, poslijeratnoj pivnici Plavi podrum. Dragutin Scheier, vlasnik obaju objekata, izgradit će u tom nizu i treću zgradu, hotel Zrinski. Stilski također usklađen po fasadnim ukrasima, uz Kasino (današnji Dom sindikata ) i Legensteinovu kavanu Royal - bila je to jezgra urbanog života starog Čakovca.
Poslije Drugog svjetskog rata Scheierovu zgradu zaposjeda trgovačko poduzeće, pa se u nekadašnjoj kavani i čitaonici prodaje kuhinjski namještaj. Tada je došlo do neprimjerene adaptacije u prizemlju. Izduženi, pri vrhu ovalni, prozori naprosto su srušeni i preinačeni u četvrtaste izloge, a najgora preinaka izvršena je premještanjem ulaza tako da je došlo do nesklada gornje i donje etaže.
Prije nekoliko godina zgrada je vraćena u vlasništvo obitelji Scheier, preciznije njihovim potomcima u Izraelu, a od njih zgradu otkupila Međimurska županija za potrebe svečanih skupova i kulturnih priredbi. To je ujedno bila prilika da joj se vrati prvobitni izgled i namjena.
Da Božek svet je podelil,
sakomu nekaj je dobroga dal.
Dragi se Božek jako zmočil,
pak je rekel: "Malo bi spal".
Još Božek je oči ne sklopil
ili si prespal bar kratek čas,
još je ne praf nit zadremal,
da na jemput začuje glas:
"Bez zamere, Bogek moj dragi,
znam da si truden i da bi spal,
kak dete tvoje sam bi te pital,
a meni Bogek, kaj meni buš dal?
Ja čovek sam mali, dober i pošten
i to kaj mi daš, to si bum zel.
Kakši potok, zemljicu, trsek...
Moj dragi Bogek, to bi ja štel!"
Videl je Božek da čovek je pošten,
da srebra i zlata si on ne želi,
neg zemlju i posel on išče,
pak Božek njemu ovak veli:
"Još jeden imam komad zemlje,
najlepši na svetu kaj za se sam zbral.
V srcu ti vidim - čestit si čovek,
ne bu mi krivo, bum ti ga dal!
Lefko ga najdeš, kak raj je lepi,
med Murom i Dravom tam ti leži.
De čuješ ftičju najlepšu popevku,
Međimurje to je - tu doma buš ti!
V srce ti dajem još i ovo:
bodi sakomu čoveku brat!
Bodi ponos svojega roda,
Međimurec bodi, bodi Hrvat!"
Razmel je čovek te navuk Božji,
suzu je spustil jer - vesel je bil.
Još denes tu orje, seja i kopa,
svoje je lice pred nikim ne skril!
Međimurci dragi,
ne hodite preveč v stranjski svet.
Bodite doma, tu tak je lepo,
živeli Međimurci, jezero let!