Dvorci i kurije Međimurja

Feudalna arhitektura - dvorci i kurije Međimurja

Minula plemićka i feudalna kultura Međimurju su ostavlie pravo bogatstvo, dvorce i kurije čiji je golemi potencijal na žalost potpuno neiskorišten. Arhitektura feudalnog podrijetla je prorijeđena, a preostali su dvorci, umjesto da budu pokretači turizma i gospodarstva, zapušteni i zanemareni, bez prave namjene ili bez ikakve namjene uopće. Kada je nakon Drugog svjetskog rata prekinut kontinuitet života u dvorcima te su oni oduzeti svojim dotadašnjim vlasnicima mnogi su se dvorci počeli koristiti za različite, često i neprimjerene namjene poput škola, skladišta itd. Kao vrijednu baštinu prošlosti, dvorcima je potrebno vratiti život, prilagoditi ih suvremenim potrebama društva i dati im namjenu koja će istovremeno privući posjetitelje i očuvati njihovu osebujnost i obilježja.

Stari grad u Čakovcu

U 13. stoljeću, za gospodarstva grofa Čaka spominje se drveni toranj koji se u prvoj polovini 14. stoljeća dograđuje te se 1333. godine u ispravi kralja Karla Roberta Anžuvinca spominje kao utvrđeni grad. Godine 1376., u vrijeme gospodarstva vojvode Lackovića, spominje se kao „Castrum Paradich“. Grof Herman Celjski došao je u posjed Čakovca 1405. godine kada je on već bio značajno arhitektonsko djelo. Nikola Šubić Zrinski dobio je Međimurje, odnosno Čakovečko vlastelinstvo 1546. godine od kralja Ferdinanda Habsburgovca u ime naknade za sredstva uložena u obranu zemlje. U to vrijeme počeli su radovi, koji su utvrđeni castrum, bivših vlasnika Ernušt, pretvorili u modernu renesansnu građevinu ugodnu za stanovanje brojne obitelji Zrinski. Češki grofovi Althan gospodarili su Međimurjem i Starim gradom od 1719.-1791. godine. Nakon potresa 1738. godine Althani su temeljito obnovili spomenički kompleks. Obnova i barokizacija završena je 1743. godine. Grofovi Feštetići bili su posljednji gospodari Čakovečkog vlastelinstva (1791.-1923.godine). Stari grad su iznajmili za potrebe tvornice šećera i druge namjene. Grof Eugen Feštetić prodao ga je 1923. godine zagrebačkoj firmi „Slavonija“ d.d. koja je konačno likvidirala posjed, a 1933. godine prodala ga Udruženju zanatlija za grad i kotar Čakovec. U II. Svjetskom ratu u Starom gradu su bili smješteni represivni organi mađarske okupacijske vlasti i sabirni logor u kojem su zatvarani domoljubi s područja Međimurja i Prekmurja. Oko obrambenih zidina postojali su opkopi ispunjeni vodom koji su prestankom turske opasnosti izgubili svoje značenje pa su s vremenom potpuno isušeni, a na njihovom mjestu danas se nalazi bogati park ispunjen brojnim spomenicima. Sredinom 20. stoljeća izvršena je prva ozbiljna intervencija na sanaciji Starog grada. Nakon što je u Drugom svjetskom ratu razoreno sjeverno krilo palače, ono je ponovo izgrađeno, a sanirano je i krovište. Stari grad je u to vrijeme bio u uporabi različitih korisnika pa se tako koristio kao đački dom, medicinski centar, Gimnazija, Radničko sveučilište, ali i za privatne stanare. Godine 1952. donesena je odluka o osnivanju Gradskog muzeja koji bi prikupio građu s područja Međimurja. Godine 1955. Muzej je prvi puta otvoren za građanstvo. Muzej Međimurja danas zauzima polovicu prostora unutar palače. Ovdje su smješteni Etnografski odjel, Arheološki, Povijesni, Kulturno-povijesni odjel te Lapidarij. Stari grad Čakovec predstavlja skladnu arhitektonsku cjelinu te je jedan od najočuvanijih kulturno povijesnih spomenika međimurskog kraja, simbol identiteta i tradicije te primjer kako očuvati život vrijednoj graditeljskoj baštini.

Dvorac Feštetić u Pribislavcu

Dvorac Feštetić jedan je od rijetkih primjera očuvane arhitekture feudalnog podrijetla u Međimurju. Građevina se prvi puta spominje 1752. godine u tekstu svećenika Josipa Bedekovića. Dvorac Feštetića izgrađen je 1850.-1870. godine na mjestu nekadašnjeg zidanog dvorca obitelji Zrinski. Građen na uzvisini u neogotičkom stilu, dvorac je jednokatna zgrada tlocrtnog oblika slova L s bočno prigrađenom neogotičkom „obrambenom“ kulom koja završava s vitkom, šiljatom, četverostranom kapom i četiri vitka poligonalna ugaona tornjića. Nekada je bio okružen gospodarskim zgradama perivojima i vrtovima. Dvorac je jednostavan, visokog krovišta te rizalitno istaknutog središnjeg ulaznog dijela s tri izdužena šiljatolučna prozora i dva bočna krila. Prozorski otvori su jednostavne profilacije, bez ukrasa, osim na središnjem ulaznom dijelu, bočno prigrađenoj kuli i ugaonom erkeru, gdje se nalaze prozorski otvori neogotičkog oblika. Prizemlje i prvi kat dijeli jednostavni razdjelni vijenac, dok široki završni vijenac nosi niz stiliziranih neogotičkih ukrasnih konzola koje su naglašene bojom. Posebnost dvorca jest poligonalna kula na prilaznom pročelju, građena kao ostakljeni erker s visokim šiljatolučnim prozorskim okvirima i bogatom neogotičkom arhitektonskom plastikom. Dvorac je bio bogato opremljen stilskim pokućstvom, ukrasnim i uporabnim predmetima, te umjetničkim djelima, međutim njegov inventar opljačkan je u velikim nemirima u studenome 1918. godine da bi 1941. godine dvorac bio zapaljen te su od nekadašnjeg raskošnog zdanja ostali smo goli zidovi. Tri godine kasnije započela je obnova dvorca, a uskoro i njegovo preuređenje u školsku zgradu. Godine 1968. završeni su radovi na preuređenju dvorca u školu te on zadržava svoju namjenu do danas kada je u njemu smještena Osnovna škola Vladimir Nazor. Dvorac, međutim više ne zadovoljava potrebe škole te mu je potrebno pronaći novu, prikladniju namjenu.

Majur obitelji Festetić - kurija Štrukovec

Ova prizemnica pravokutnog tlocrta izgrađena je u 19. stoljeću u kasnobarokno – klasicističkom stilu. Glavno pročelje okrenuto je prema cesti i raščlanjeno otvorenim lukovima duž hodnika iz kojeg se ulazi u pojedine prostorije. U 19. stoljeću u zgradi je stanovao upravitelj imanja obitelji Feštetić da bi od 1926. godine u zgradi djelovala pučka škola. Majur je danas u relativno dobrom građevnom stanju, ali bez namjene.

Dvorac Fodroczy - Dunay u Štrigovi

Dvorac Fodroczy - Dunay u Štrigovi danas je u ruševnom stanju, a davao je ugođaj klasicizma iz doba bidermajera s otvorenim ulazom na četiri stupa i polukružnim vratima i prozorima na pročelju.

Dvorac Tkalec kraj Štrigove

Dvorac Tkalec je mali majur smješten nedaleko od Štrigove, građen sredinom 18. stoljeća u kasnobaroknom stilu. Sagradili su ga štrigovski pavlini kao ljetnikovac. Od polovice prošlog stoljeća bio je u vlasništvu velikaške obitelji Zichy koja se bavila vinogradarstvom. Današnji ga je vlasnik obnovio i namjestio vinogradarskom opremom, s prešom golemih dimenzija na kojoj je urezana 1858. godina. Zgrada je građena u kasnobaroknom stilu s nizom arkada i trijemom na jugoistočnoj strani te velikim svođenim podrumima. Dvorac nije imao perivoj, ali su pogodna klima i plodno tlo omogućili uzgoj vinove loze čime su se bavili svi njegovi vlasnici. Dvorac je u dobrom građevnom stanju, obnovljen te se koristi kao ladanjska kuća za povremeno stanovanje.

Kurija Zichy – Terbócz, Železna Gora

Zgrada je izgrađena 1804. godine kao plemićka kurija obitelji Zichy i Terbócz u čijem vlasništvu ostaje sve do 1957. kada umire poslijednja vlasnica Ilona Terbócz. Idućih 40 godina kurija je napuštena i propada te je tek 1999. godine kupuju novi vlasnici koji uz nju grade restoran. Kurija je jednokatna (prvobitno prizemna), u ključ građena zgrada kasnobarokno-klasicističkog stila. Imanje se sastoji od dvije arhitektonske cjeline, same kurije u dvije etaže koja ima površinu oko 400m2 i prizemnog zidanog objekta, naslonjenog na kuriju, s otvorenim trijemom površine oko 160 m2. Uglovi kurije građene u ključ dekorirani su rustikom, a etaže dijele istaknuti vijenci. U dvorištu, naslonjena na kuriju, nalazi se prizemna gospodarska zgrada na kojoj se sprijeda ističu tri boltana luka. Ovdje su se ranije nalazile još neke gospodarske zgrade koje nisu sačuvane kao ni nekadašnji park i idilični stari bunar s drvenim krovićem. Kurija je danas oštećena, bez namjene i u lošem stanju. Sadašnji vlasnici planiraju je preurediti u apartmanski objekt što je, budući da uz dvorac prolazi vinska cesta te je uz njega smješten restoran, svrsishodno i primjereno.

Dvorac Banfi kraj Štrigove

Spominje se u 13. stoljeću. Barokna građevina izgrađena je većim dijelom u 18. stoljeću na brežuljku Banfi s vidikovcem prema Štrigovi. Uz dvorac se vezuje ljubavna priča o hrvatsko - ugarskom kralju Matiji Korvinu i prekrasnoj grofici, kćerki lendavskog grofa Banffya, kojoj je kralj Matija sagradio dvorac kao nadoknadu za uskraćenost susreta zbog svojih državničkih obveza. Dvorcem su gospodarili Feštetići, čakovečka odvjetnička obitelj Fernetović, Agromeđimurje, a danas je u vlasništvu obitelji Žižek.

Dvorac Novi Zrin na rijeci Muri

Novi Zrin je srušena tvrđava koju je izgradio Nikola zrinski 1661. i 1662. godine na obje obale Mure gdje su i danas vidljivi njezini ostaci. Srušena je nakon što je pala u osmanljijske ruke 1664. godine.

Nažalost mnogi dvorci Međimurja nisu očuvani. Neki, poput dvorca Fodroczy - Dunay u Štrigovi su u ruševnom stanju, dok o postojanju drugih svjedoče tek njihove ruševine. Jedan od takvih primjera je dvorac Novi Zrin. Dvorac je bio smješten na tlu današnje Mađarske, a dao ga je podići ban Nikola Zrinski kako bi branio prijelaz preko rijeke Mure. Tvrđava zaštićena bastionima i palisadama podignuta je u močvarnom kraju, no iako se smatrala neosvojivom opstala je samo tri godine. Tijekom opsade 1664. godine potpuno je uništena, a o njenom postojanju svjedoče tek ostatci uz obalu Mure te bakrorez Ivana Hoffmana iz Nurnberga. Još jedno srušeno zdanje Međimurja je kaštel Lapšina koji se nalazio u blizini Sv. Martina na Muri. Kaštel je u drugoj polovini 16. stoljeća izgradio plemić Nikola Malakoci na zemlji dobivenoj od Juraja Zrinskog. Godine 1708. Lapšinu su opustošile Rakocijeve čete nakon čega je obnovljena u vrijeme Althana. Posljednji put kaštel se spominje 1768. godine.