Grad Mursko Središće

Naselje spada među najstarija u Međimurju jer se crkva sv. Martina spominje već g.1334. (Sancti Martini in Zredysche). Neki povjesničari, kao Kukuljević, drže da je tu već u rimsko doba postojalo naselje zvano Halicanum kao važna postaja na rimskoj cesti Poetovio (Ptuj) - Carnuntum (Petronell između Beča i Bratislave). Cestu je gradila rimska legija XV APOLLINARIS u 1. stoljeću na prapovijesnoj trasi jantarskog puta i vodila je iz Ptuja preko Slovenskih gorica, da bi na ovom mjestu prelazila Muru (Halicanum) i kroz Szombatheli (Savaria) vodila do Petronella na Dunavu (Carnuntum). Neki povjesničari tvrde da je Halicanum bio na mjestu Sv. Martina na Muri a drugi opet na mjestu današnje Lendave. Zato se za prvi spomen uzima popis župa iz 1334. godine. Kao važno trgovište spominje se u povijesnim listinama 1477. godine. Nezna se kakvo je zlo zadesilo mjesto 1501. godine, jer se do tada još mjesto spominje kao župa, da bi u kasnijim vizitacijamo spadalo župi Selnica. Godine 1650. mjesto nalazimo pod nazivom Mura Zerdahel. U kanonskim vizitacijama 1660. godine spominje se da je u mjestu kapela svetog Martina, da bi se 1716. g. prvi put spominjala kapela sv. Ladislava. Veću obnovu ta je kapela doživjela 1820. godine, kao župna crkva Marije Kraljice i Svetog Ladislava. Isprva je to bila građevina u gotskom stilu, uz Muru, no prema vizitatorovim zapisima stradala je u poplavi 1690., pa je izgrađena nova, podalje od rijeke, na uzvisini (uz cestu prema Sv. Martinu). Inventar današnje crkve spominje se u 18. stoljeću; u crkvi su tri oltara u stilu kasnog baroka. Župa je 1660. pripojena župi Selnica, status župe vraćen je tek 15. kolovoza 1946. Crkva je sada posvećena sv. Ladislavu Kralju i Stjepanu tj. danas nosi naziv crkva Kraljice Marije i Svetog Ladislava.

Da je Mursko Središće već otprije imalo funkciju centralnog naselja svjedoči podatak iz 1477. da, naime, u Međimurju postoje četiri varoši: Čakovec, Nedelišće, Prelog i Mursko Središće. 1660. godine u mjestu je 51 gospodarstvo, a 1771. ima 59 kuća i 412 stanovnika. Tijekom prošlog stoljeća mjesto se razvijalo polako, ali bez većih stagnacija. Tako je 1802. godine tu živjelo 586 žitelja, dok ih je prema popisu iz 1857. godine bilo već 938 u 138 domaćinstava. Na prelazu između dva stoljeća tu je već živjelo 1420 ljudi.

Početkom ovog stoljeća mjesto se naglo razvija, ponajviše zahvaljujući cesti i željezničkoj pruzi Čakovec - Lendava, izgrađenoj 1889. godine, ali i eksploataciji nafte: već 1850 počinje eksploatacija u obližnjoj Selnici i Peklenici, pa je tako do 1918. u Peklenici proizvedeno 1.000 tona, a u Selnici čak 5.900 tona nafte. To je pospješilo i izgradnju naftovoda Selnica - Mursko Središće 1901. godine, prvog u ovom dijelu Europe.

Nakon 1. svjetskog rata počinje eksploatacija ugljena. Isprva je to bilo u Peklenici, a onda i na području Murskog Središća (vizivoda). Godine 1925. započeli su radovi na otvaranju prve jame u Međimurju - Hrastinka 1. Kako u Međimurju nije bilo kvalificiranih rudara, oni su dovedeni iz Slovenije. Iskorištavanjem ugljena bavilo se poduzeće "Kraljić i Majhen" koje je 1946. godine prešlo pod državnu upravu kada su osnovani "Međimurski ugljenokopi". Od svog osnivanja do zatvaranja 1972 godine iskopano je 4.593.961 tona ugljena ili prosječno 157.626 tona godišnje. Tijekom svoga postojanja rudnici su bili nositelji gospodarskog razvitka ne samo Murskog Središća, nego i ovog dijela Međimurja. Danas su od rudnika ostali navozi jalovine - "halde", spomenik rudaru u centru mjesta, te imena bivšem kinu, nogometnom i košarkaškom klubu - "RUDAR".

Međimurje je najsjevernija hrvatska županija, smještena između rijeka Mure i Drave, a Mursko Središće je najsjeverniji hrvatski grad poznat kao sjeverna vrata Hrvatske. Povjesničari drže da je nastao na mjestu nekadašnjeg rimskog naselja Halicanum, no prvi se puta u povijesti spominje 1334. godine u popisu župa Međimurja pod imenom Sancti Martin in Sredysche. U srednjem je vijeku mjesto imalo status trgovišta, ali je svoj nagli razvoj doživjelo početkom 20. stoljeća zahvaljujući iskorištavanju nafte i ugljena u Peklenici koji se tu iskorištavao sve do 1972. godine.

Status grada mjesto je dobilo 1997. godine. Grad je smješten na desnoj obali Mure i važno je prometno čvorište jer osim cestovnog međunarodnog graničnog prijelaza na državnoj cesti D-209 tu je i željeznička pruga koja je do polovice 20. stoljeća vodila do Zalaegersega u Mađarskoj i bila veza zapadne Madarske s Trstom i Rijekom.

Treće tisućljeće grad je dočekao s 6.837 stanovnika koji žive u Murskom Središću, Peklenici, Hlapičini, Štrukovcu i Križovcu, naseljima koja pripadaju gradu. U samom Murskom Središću zivi 3.620 stanovnika. Mursko Središće je i važno upravno i kulturno središte.

Tu je sjedište gradske uprave, banka, mjenjačnice, policija, knjižnica i čitaonica, kino, škola sa sto pedeset godišnjom tradicijom koju polazi 580 učenika, ambulanta te dva dječja vrtića. Na području grada djeluje četrdesetak raznih udruga od sportskih do ekoloških koje okupljaju ljude u promicanju novih vrijednosti života u lijepom malom gradu.

Mogućnosti bavljenja sportom, u gradu vrlo su velike jer postoji čak 14 sportskih klubova. Oni pružaju veliki izazov mladim ljudima da se bave nogometom, košarkom, tenisom, atletikom, šahom i sportskom rekreacijom. Svi klubovi imaju dobre uvjete za rad jer posjeduju vlastite sportske terene, a 2001. godine izgrađena je i velika sportska dvorana uz školu koja daje novi poticaj razvitku sporta u gradu. Sportom se u gradu bavi svaki treći stanovnik, a grad može pružiti usluge sportske zabave gostima i posjetiteljima u svakom trenutku bilo na školskoj sportskoj dvorani.

Školska sportska dvorana moze primiti 600 gledatelja. Samo je borilište veličine 1200 cetvornih metara dok je cijela dvorana 2300 četvornih metara sa svim popratnim sadržajima. Osim sportskih priredbi dvorana je i mjesto raznih koncerata.

Mogućnost bavljenja lovom i ribolovom su vrlo velike i poboljšane postavljanjem nove skele Mursko Sredisce-Fusek na rijeci Muri. Na području grada su tri ribolovna društva, »Mura« u Murskom Središću, »Karas« u Peklenici i »Verk« u Križovcu. U njima je okupljeno preko 800 ribiča s područja grada, ali i iz Slovenije i Austrije. Ribiči gospodare otvorenim vodama Mure, ali i s dva ribnjaka oko 8 hektara površine te nekoliko velikih graba. Ribnjaci su bogati šaranom, somom i amurom te se mogu uloviti i kapitalni primjerci.

Ribnjak Zalešće nalazi se u neposrednoj blizini Murskog Središća i osim ribolova pruža i mogućnost bavljenja sportom, odbojkom na pijesku, visećom kuglanom i malim nogometom. Tereni na području grada bogati su šumom s visokom divljači.

Lovačko društvo "Zec" iz Murskog Središća već godinama organizira lov za grupe stranih lovaca. Na području grada je bogata ugostiteljska ponuda. Dobra međimurska vina mogu se naći u brojnim kafićima, a hrana u restoranima i motelu koji pruža i mogućnost smještaja.

U gradu je župna crkva Kraljice Marije i svetog Ladislava iz 18. stoljeća, a slave se tri proštenja. Prvo se slavi u svibnju Sveti Leopold, drugo u lipnju na Dan Svetog Ladislava i treće u kolovozu posvećeno je Mariji Kraljici i Svetom Stjepanu Kralju. Kao jedna od najznačajnijih manifestacija ljeti je "Ljeto uz Muru". To je niz kulturno-zabavnih priredbi, a održava se tradidonalno krajem kolovoza.

Mursko Središće smješteno je na desnoj obali rijeke Mure. Već odavno Mura utječe na razvoj našeg mjesta, pa je i samo ime dobilo po njoj. Mura izvire u Austriji, u srcu nacionalnog parka Hohe Tauern (Visoke Ture). Izvire na visini 1898 metara, da bi se do našeg mjesta spustila za više od 1700 metara i pretvorila u mirnu i široku rijeku sa brojnim zavojima i mrtvim rukavcima. Od izvora do ušća u Dravu (u Podravini - kod Legrada) broji 438 kilometara, od čega je u Austriji 295 km, u Sloveniji oko 70 km (od toga oko 35 km kao granična rijeka sa Austrijom), dok u Hrvatskoj protječe u dužini oko 70 km. Mura ima snježnoledeni režim, čiji su najizrazitiji elementi ljetni maksimum i zimski minimum. U svom gornjem toku kroz Međimurje, Mura je urezana u Međimurske gorice, tako da sve do Podturna ima desnu obalu povišenu čak i do 10 metara. Tako su mjesta na njenoj desnoj obali, pa tako i Mursko Središće, bila zaštićena od brojnih poplava. Od Podturna dalje ona teče kroz pravu ravnicu. Ima mnogo manji pad, ne grana se, ali zato stvara zavoje i meandre. Tok mijenja zbog rasta meandara, koje presijeca za velikih voda. Kroz povijest je rijetko mijenjala svoje korito. Tada bi ljudi rekli "odnesla nam je zemlje na drugu stran". Ipak sa svoje obje strane ima mrtvih rukavaca i suhih korita. Iako po svojoj veličini ne predstavlja takvu prirodnu zapreku, koja bi razdvajala narode i države, ona je morala preuzeti i tu funkciju. U 15. stoljeću ona je granična rijeka među austrijskim i ugarskim državama. U državnim sukobima između austrijskih i ugarskih sluga njenu su deruću moć iskorištavali za preusmjeravanje njenog toka i potkopavanje suprotne obale. Prije stotinjak i više godina, zabilježeno je da na potezu od Raskrižja do Murskog Središća Mura imala više grana i mrtve rukavce. S njene lijeve strane stoga danas postoje brojna odstupanja državne granice od matice. Najveća šuma uz Muru je bila MURŠČAK - od Domašinca do Donjeg Hrašćana. Kako nisu izgrađena akumulacijska jezera, Mura je sačuvala svoj prirodni tok, te zbog toga nema sušenja šuma, uslijed pada podzemnih voda.

U prošlom stoljeću na Muri je radilo mnoštvo mlinova - vodenica. O mlinovima na Muri pišu već antički izvori iz 4. stoljeća p.n.e., pa plivajući mlinovi na Muri predstavljaju svojevrsni izum. Mlinarski izrazi u mađarskom jeziku dokazuju da su nomadska mađarska plemena prilikom naseljenja ovih krajeva u 9.stoljeću preuzeli u svoju kulturu upotrebu mlina na vodeni pogon, a s time i izraze u mlinarskoj terminologiji od već naseljenih Slavena. Mlinovi uz Muru su u najstarijim vremenima namješteni na deblima, zvanim "kompi", koje su povezivale dvije grede. Komp je bilo kopano hrastovo deblo, dugačko i preko 12 metara i široko do 2 metra. Obod debla su omekšali vatrom, da bi u njega usjekli korito, kuda su učvrstili vratilo, široki krug iz četiriju vijenaca, na koji su pričvrstili lopatice. Tek na kraju 19. stoljeća slikovni zapisi otkrivaju nadogradnju srednjevjekovne tesarske tehnike s tesanim daskama, koje su oblikovale lađe, čune, koji su nosili pogonsku napravu na Muri.

U Murskom Središću se najduže održao mlin u "frgovu" (ulica Matije Gupca) vlasnika Belši Fereka. Radio je negdje do sedamdesetih godina ovog stoljeća. Danas je tih mlinova malo, jedan od rijetkih je "Babičev mlin" u Veržeju (Slovenija), te novi mlin - rekonstrukcija izvornog u Žabniku (Hrvatska). Pogonsko kolo pliva na dva čamca, dok je mlin u zgradi na obali. Sila se s pogonskog kola u mlin prenosi čeličnim užetom te tako mlin ne ovisi o vodostaju rijeke.

Od davnina su ljudi imali potrebu prijeći na drugu stranu rijeke i pri tome su se služili mostovima, čamcima ili skelama. U Središću postoje dva mosta - željeznički i cestovni. Željeznički je bio izgrađen 1889. godine, dok je cestovni izgrađen 1968. godine. On je betonski i podignut je nekoliko metara nizvodno od starog, drvenog. Stari most je bio dotrajao, i u ono vrijeme jakih zima, ugrožavan od santi leda koje su plivale Murom. Da led ne bi sa sobom "odnio" most, svake su godine na Muru dolazili mineri i eksplozivom razbijali led u manje sante, da bi mogle nesmetano otplivati između potpornih stupova mosta.

Jedan od načina prelaska Mure koji se koristi još i danas je "brod na Muri" - skela koja preko Mure prevozi ljude, traktore, automobile... Naši preci uz Muru su se mnogo više bavili poljodjelstvom, nego recimo splavarstvom ili zlatarstvom, o čemu najbolje svjedoči čak devet brodova na njoj (u Martinu na Muri, Žabniku, Križovcu, Miklavcu, Podturnu...). Svi oni služe prijevozu ljudi i prijevoznih sredstava između Hrvatske i Slovenije - ljudi s obje strane Mure odavno su povezani i njihova su imanja vrlo često s druge strane rijeke. Preko rijeke napeto je čelično uže koje drži skelu da je tok rijeke ne odnese nizvodno. Kormilo na skeli služi za upravljanje skelom u odnosu na tok rijeke. Na području grada Mursko Središće plove dvije skele – u Murskom Središću te u Križovcu.