Crkva sveti Jeronim u Štrigovi

Štrigova, crkva sv. Jeronima

Rijetko koje mjesto u idiličnom pejzažu valovitih brežuljaka gornjeg Međimurja privlači svojom specifičnošću, povijesnim bogatstvom i dobrim vinom kao Štrigova. Sve više potencijalnih posjetilaca postavlja pitanje: što pogledati u Štrigovi? Prije svega samo mjesto sa svojim starinskim zgradama pruža vanrednu sliku života u prošlim stoljećima. Zatim, tu je poznata župna crkva iz 18. stoljeća građena u baroknom stilu sa zanimljivim fragmentima starijih kamenih spomenika ugrađenim u zidove. Vrijedno je pogledati klasicistički dvorac Fedroci u kojem se donedavno nalazila zdravstvena stanica, a i posjet drevnom Štrigovčaku nije na odmet. Osim toga ugodne izlete predstavlja odlazak u stare grofovske zgrade na Tkalecu, Robadju ili Banfiju. Ipak, najvrednije što danas Štrigova može prezentirati turistu i posjetiocu je bez sumnje crkva. sv. Jeronima. Skladna građevina s dva zvonika ima tlocrt gotovo identičan glasovitom sv. Petru u Rimu. Na ovom mjestu su je u 15. stoljeću podigli grofovi iz obitelji Celjskih, ali je ona do temelja razrušena u potresu 1738. godine. Odmah poslije razornog potresa, crkveni red pavlina podiže novu crkvu, koja je dovršena 1749. godine te još i danas postoji. Uz crkvu podignuta je zgrada pavlinskog samostana koja zajedno čini skladnu arhitektonsku cjelinu. Međutim, najveća vrijednost ovog kulturno-povijesnog spomenika ne leži u specifičnostima izgradnje, već u prekrasnim zidnim slikarijama, koje je u toku 18. stoljeća naslikao na svodovima i zidovima crkve jedan od najpoznatijih freskista hrvatskog baroka Ivan Ranger. Ovo djelo je lijep primjer razigranog duha u doba rokokoa, koji zazire od stroge arhitektonske kompozicije". Freske na zidovima i svodovima crkve sv. Jeronima djeluju neobično svježe, iako su stare preko 200 godina, te izvanrednim duhom za skladnost opčinjuju posjetioca. Poznavanje Rima i njegovih crkava, prepoznatljivo u prikazu crkve Marije Velike u Belcu, još je očitije u Štrigovi. Ovdje sve upućuje na mogućnost nekoga nedavnog Rangerovog putovanje u Italiju i Rim, gdje ga se posjet crkvi Marije Velike, a bez sumnje i staroj crkvi sv. Jeronima, toliko dojmio da doživljeno unosi ne samo načinom, već i sadržajem najprije u Belec, a odmah zatim i u Štrigovu. Osobitost štrigovske crkve je visoka kupola s kružnim medaljonom u tjemenu svoda i osam pojasnica između susvodnica nad prozorima. Ona oblikom podsjeća na kapelu sv. Maksimilijana u freisinškoj katedrali iz 1710. godine. Ta je kupola bila obilno dekorirana štukaturom s oslikom na tjemenu i u četirima susvodnicama, čiji je autor Hans Georg Asam (1649.-1711.), otac jednoga od najsnažnijih slikara bavarskog baroka, Cosme Damiana Asama, koji je obiteljsku slikarsku radionicu doveo do vrhunca. Izgled kupole u Štrigovi ovisio je o naručitelju i graditelju, ali mogući bavarski uzor nije bio nepoznat ni Rangeru. Vizualni potporanj visokoj kupoli s tamburom i lanternom slikar je oblikovao oslikom zidova između lukova na ulazu u svetište iz, izvorno neoslikana, bijela crkvena broda, kao i pred ulazima u sve tri kapele. Duhovni komentar ikonografskom nizanju tema osigurao je reprezentativnim koloristički izvanredno riješenim portretima evanđelista, čija je izvješća sveti Jeronim, prikazan u tamburu kupole, preveo na latinski te time pomogao širenju Radosne vijesti. Ranger se u osliku svoda ne oslanja na Asama. Struktura štukature na svodu je drukčija, s više njemu svojstvenih arhitektonskih elemenata od bijela mramora s pozlaćenim uresom, a osim svodnoga prikaza u otvoru, figuralnom je motivski popunio sve susvodnice. U središnjem je polju otvoren pogled u Nebo gdje, okružena anđelima, lebdi krilata žena s prstenom u jednoj i užetom u drugoj ruci, a do nogu joj je ovalno ogledalo. Odjevena je u bijelu haljinu i modar plašt, na glavi ima nazubljenu krunu, a na grudima istostraničan trokut u kojem je umjesto triju jezičaka (uobičajene oznake Presv. Trojstva) sunčani disk. Dest plamičaka oko njezine glave obasjava, kao središnje svjetlo, sve dijelove oslika. Ženina odjeća i ogledalo bez mrlje odgovaraju Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, što potvrđuje i sunce u trokutu koje asocira na antifonu Sunce vječno Božja Riječ sađe s Neba k nama. U to se uklapa uže u ženinoj ruci s kojeg se spušta stvarno Vječno svjetlo u crkveni prostor. Nazupčanu krunu nosi još u pretkršćanskoj umjetnosti Magna Mater, a krila ima, prema Ivanovom Otkrivenju, Žena koja rodi muškića kojoj bijahu dana dva velika krila orlujska (Otk 12,13-14). Konačno, prsten u njezinoj ruci (simbol trajanja bez kraja) i plamičci oko glave predstavljaju ju kao Zaručnicu Duha Svetoga, no ona može istodobno biti i Crkva. Apokaliptična se tajnovita Žena, naime, tumači ekleziološki kao Crkva, a mariološki kao Marija. Trolisno oblikovano svetište ima tri plitke apside za oltare, odvojene od prizemnoga „zemaljskog“ dijela svetišta snažno profiliranim arhitektonskim vijencem koji je višebojnom mramorizacijom spojen s iluzionističkim arhitektonskim elementima. Glavnom apsidom dominira rezbareni oltar sv. Jeronima, koji je izveden najvjerojatnije po Rangerovu nacrtu objavljenu u Bedekovićevoj knjizi (Natale Solum, str. 305). Iza oltara otvara se pogled u Nebesa koja od ovozemaljske stvarnosti odvajaju dva razmaknuta kraka kamene balustrade s mramornim balustrima i pozlaćenim vazama na krajevima. Iza i iznad oltara sv. Jeronima stoluje Presveto Trojstvo među anđelima u nebeskoj slavi, što je motiv koji se pojavljuje- ikonografski uvjetovan- u gotovo svim njegovim ciklusima s neznatnim izmjenama u položaju likova, s premještanjem križa u Isusovim rukama ili različitoj uzvijorenosti njihovih plašteva. Apside iznad obaju pobočnih oltara jednostavnije su urešene. Atike obaju jednako slikanih oltara uzdižu se prema Nebesima, kako je to Ranger uradio već u kapeli sv. Ivana nad Lepoglavom, ne bi li se istakla udaljenost nebeskoga svoda. Nad oltarima se okupljaju anđeoski zborovi oko stilizirano uobličenih imena. Desni oltar posvećen je sv. Ani, kako to piše u Natale solum… i na slavoluku kapele, pa je i usred svodne kompozicije ispisano njezino ime.Lijevi pobočni oltar posvećen je Mariji Velikoj i urešen ikonom iz rimske crkve predstavljene na svodu. Nad atikom lebdi nebeskim sjajem obasjano goruće srce i okrunjeno Ime Marijino, kojega štuju okupljeni anđeli. Dvije vaze na balustradi, koje nose sve oznake Rangerova stila i neodvojiv su dio njegovih kompozicija. Cjelovito sagledan, program ove crkve predstavlja Mariju kao bez grijeha začetu Djevicu, Zaručnicu Duha Svetoga (prsten i plamičci), krilatu apokaliptičku Ženu te kao simbol Crkve Kristove i Nebeske Mudrosti.

Video razglednica Štrigove