"Nema pouzdanijeg sredstva za vrijeđanje nego ako se pravimo kao da smo zaboravili ime nekog čovjeka; time izražavamo da nam je ta ličnost toliko indiferentna da se ne moramo truditi da upamtimo njeno ime.
Zaboravljanje ranijeg poziva, zabuna u imenima i nesposobnost razlikovanja 2 osobe predstavlja gomilanje uvredljivih momenata. Izopačavanje imena ima isto značenje kao i zaboravljanje imena, to je prvi korak u pravcu zaboravljanja.
Poremećaj u govoru odaje nam unutrašnji sukob. Odista ne vjerujem da bi se nekom desila omaška u ozbiljnoj i iskrenoj ljubavnoj riječi, u obrambenom govoru za čast i ime pred porotom, ukratko u svim onim slučajevima gdje se čovjek sasvim unosi u stvar… Jasan i nedvosmislen način pisanja pokazuje nam da je tu autor načisto sa samim sobom, a gdje nailazimo na usiljen i uvijen izraz, tu možemo razjasniti udio jedne nedovoljno pročišćene misli koja stvar komplicira, ili ugušene glasove autorove samokritike."
S. Freud