"Uviđamo da je najbolje ono što nam može pružiti bezbolna, mirna, snošljiva egzistencija i kada se zadovoljavamo sa težnjom za njome kako bismo do nje najuspješnije prodrli. Jer, ako ne želimo biti isuviše nesretni, najsigurniji lijek je ne zahtijevati da budemo isuviše sretni.
Mržnju i ljutnju pokazivati riječima ili izrazom lica, beskorisno je, opasno, nerazumno, smiješno, prostački. Gnjev ili mržnju smijemo pokazati samo u djelima, što ćemo moći potpunije, ako smo ono prvo potpunije izbjegavali.
Slučajnost nam jedina, dajući, najjasnije pokazuje da nemamo nikakvo pravo na te darove, da za njih ne trebamo nipošto zahvaliti svojoj vrijednosti nego samo njenoj dobroti i milosti i iz toga smijemo crpiti radosnu nadu u daljnje najponiznije primanje mnogih nezasluženih darova.
Trebali bismo ići u sprečavanje i izbjegavanje nesretnih slučajeva, dolazili oni od ljudi ili od stvari, i usavršiti se u toj vještini da se, kao prepredena lija, lijepo sklonimo s puta svakome malom ili velikom nesretnom slučaju (koji je većinom samo prikrivena neumješnost)."
A. Schopenhauer