Akademska solidarnost Zadar

I Z J A V A

Poštovani,

Dana 19. travnja 2011. godine hrvatskoj su javnosti predstavljeni novi nacrti Zakona o Sveučilištu, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i Zakona o visokom obrazovanju. Ti su nacrti plodom onoga što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa smatra javnom raspravom. Kako smo, međutim, argumentirano ustvrdili u svojoj prvoj izjavi o dotičnim zakonskim prijedlozima, rad u prosudbenim skupinama ni u kojem se smislu ne može smatrati javnom raspravom. U tim skupinama niti su zastupljene sve relevantne institucije nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja niti je akademska zajednica imala ikakva utjecaja na izbor onih koji bi je tobože trebali u prosudbenim skupinama zastupati. Stoga radu prosudbenih skupina odričemo svaki legitimitet.

Prigovore velikog broja znanstvenih i visokoobrazovnih institucija, kao i uglednih pojedinaca iz hrvatske akademske zajednice, iznesenih u onom kratkom vremenu istinske javne rasprave, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa ni u ovim novim nacrtima zakonâ nije uzelo u obzir. Resorno ministarstvo još uvijek ustrajava na neznanstvenom, krajnje samovoljnom i politikantskom pristupu reformi sustava od vitalnog značenja za cjelokupno hrvatsko društvo. Ne čudi stoga da novi zakonski prijedlozi Ministarstva obiluju nedorečenostima, netransparentnošću i često katastrofalnim rješenjima.

Sveučilišta, dosad rasadišta slobodne misli, sa senatom kao izvorom akademske autonomije, u novim se zakonskim rješenjima podvrgavaju direktnom nadzoru izvršne vlasti. Slijedom tih rješenja, sveučilišni senat bio bi lišen svih ključnih ingerencija u upravljanju sveučilištem, a u korist sveučilišnog vijeća, tijela u kojem se ne bi nalazio nijedan zaposlenik dotičnog sveučilišta. Takvo bi vijeće donosilo sve ključne odluke, osobito one financijske prirode, u suglasju s rektorom koji odsada ne bi morao biti niti sveučilišni profesor, a mogao bi na tu funkciju biti biran neograničen broj puta. Svemoć rektora i sveučilišnog vijeća, naspram dekorativnom i razvlaštenom senatu, predstavlja flagrantno kršenje Ustavom zajamčene autonomije sveučilišta, a time i dokidanje uvjeta za slobodu znanstvenog rada. Daljnja je namjera predloženih zakonskih rješenja posvemašnja komercijalizacija znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja te podvrgavanje sveučilišta menadžersko-birokratskim strukturama. U obranu takvih rješenja resorni se ministar u svojim medijskim istupima trudi autonomiju sveučilišta svesti na izvjesnost u raspolaganju financijskim sredstvima, što bi se, tobože, postiglo financiranjem sveučilišta preko programskih ugovora. Izvjesno je već sada da će se sklapanje tih ugovora odvijati u uvjetima najvulgarnijeg klijentelističkog lobiranja, pri čemu bi se sveučilišta svake tri godine dovodila u neodrživu poziciju cjenkanja s onim u kojega su „i škare i metar“. Takva i slična rješenja već su na europskim sveučilištima dovela do obustave nekomercijalnih, ali za društvo iznimno važnih istraživanja.

Još je jedna u poduljem nizu podvala iz resornog ministarstva tvrdnja da se novim zakonskim prijedlozima osigurava besplatno visoko obrazovanje za sve. Iz toga se vještom demagogijom, objeručke prihvaćenom u medijima, izvodi da su osporavatelji nacrta zakonâ ujedno i protivnici besplatnog obrazovanja. Ništa dalje od istine: ni u jednom se članku spomenutih zakonskih prijedloga izrijekom ne jamči pravo na besplatno i svima dostupno visoko obrazovanje, pravo koje svesrdno podržavamo. Time se nastoji javnost, a osobito studente, prevesti žedne preko vode.

Višemjesečni rad na prijedlozima novih zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja ne samo što nije urodio prihvaćanjem primjedbi i prijedloga stručne javnosti, već je u njihovim najnovijim verzijama do ekstrema razrađena komercijalizacija znanosti, podređivanje sveučilišta kratkoročnim interesima tržišta, izravno uplitanje izvršne vlasti u formiranje i funkcioniranje najviših upravnih tijela znanstvenih i znanstveno-nastavnih ustanova te ograničavanje proklamirane autonomije sveučilišta. Zbog svega navedenog, ove zakonske prijedloge odbacujemo u cijelosti. Na isto potičemo Rektora i Senat Sveučilišta u Zadru.

Još jednom apeliramo na Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa da pristupi izradi znanstveno utemeljene strategije razvoja nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja, kao osnovnog preduvjeta za suštinske reformske zahvate.

Inicijativa Akademska solidarnost Zadar

Zadar, 5. 5. 2011.