Slavujeva pjesma

'Činjenica je da su žene u ratu beskorisne. Vaš posao je da čekate naš povratak.'

Započela bih ovaj kratak osvrt upravo ovim gore citatom koji zahtijeva jedno veliko preispitivanje. Je li to baš tako?

Kristin Hannah inspirirana je stvarnom osobom, Belgijankom Andree de Jongh koja je u Drugom svjetskom ratu omogućavala pilotima napuštanje nacističkog teritorija. Vječna tema u njezinim romanima su obiteljski odnosi i čvrsta, neraskidiva i bezuvjetna prijateljstva što možemo pronaći i u ovome djelu.

'Muškarci pričaju priče. I to je najtočniji i najjednostavniji odgovor na njegovo pitanje. A žene nastavljaju dalje. Nama je to bio rat u sjeni. Kad je rat završio, za nas nisu postojale parade, ni odličja ni spomen u povijesnim knjigama. U ratu smo radile ono što smo morale, a kad je završio, skupljale smo komadiće i iznova započele sa životima.'

Kada govorimo o ratovima, uglavnom pričamo o muškarcima koji su neupitno dali svoje živote za domovinu i proživjeli pakao vraćajući se kući trajno oštećeni, vodeći unutarnje bitke potaknute ratnim užasima. Rijetko kada se priča o ženama, a najmanje o djeci. Sudjelovanje u ratu nije ograničeno samo na bojište i streljiva, već ono podrazumijeva snalažljivost i preživljavanje na drugim područjima, daleko od bojišta. Upravo je taj drugi, ženski život u ratu stavljen u prvi plan, odajući počast i svim muškarcima stradalima u Drugome svjetskome ratu.

Radnja je smještena u vrijeme Drugog svjetskog rata u Francuskoj kada započinje njemačka okupacija Francuske. To je razdoblje ekstremnog uskraćivanja osnovnih ljudskih prava i potreba Francuzima. Nacisti se useljavaju u tuđe kuće, žive s djecom i ženama francuskih vojnika, često ih zlostavljajući. Žene se bore da prežive, održavaju kakav takav sklad, preživljavaju ekstremno hladne zime i ekstremno vruća ljeta, žive na kruhu i vodi, ukiseljenim krastavcima i kostima dok se nacisti goste i razbacuju hranom.

'Put pravednosti često je vrlo opasan.'

U svemu tome na scenu stupaju dvije toliko različite, a krvno vezane osobe. Sestre Rossignol, Vianne i Isabelle. Karakterno različite, njihovom krvi teče humanost i empatičnost koja će ih navesti na postupke zbog kojih će doslovno nositi glavu u torbi, riskirati apsolutno sve kako bi spasile na stotine ljudi. Vianne, racionalna i staložena osoba, nakon što ne uspije spasiti svoju najbolju prijateljicu Židovku od smrt u koncentracijskom logoru, preuzima brigu za njezinog trogodišnjeg sina. Ovaj čin je veoma hrabar, ali dokazuje bezuvjetnu prijateljsku ljubav i čvrstu vezu između njih dvije. Odgajati židovsko dijete kao svoje, u kući u kojoj boravi vođa nacističke skupine može se usporediti s najvećim svjetskim žrtvama. Gubitak prijateljice potaknuo ju je da spasi veliki broj židovske djece smještajući ih u samostan, s lažnim ispravama i strepeći svaki dan da netko ne otkrije njezin plan.

Isabelle ili kako su ju nacisti prozvali 'slavuj', odlučila je, što iz prkosa prema ocu i sestri, što iz želje da dokaže čovjeku u kojeg se zaljubila da je odgovorna i zrela, priključiti se pobunjeničkoj skupini Francuza i spašavati američke i britanske pilote. Svaki tjedan riskirala je svoj život i vodila neprijateljske skupine pilota preko Pirineja u Španjolsku kako bi im spasila život. Prelazak preko Pirineja bio je opasan, težak i zamoran, ali Isabelle je snagom svoje volje uspijevala.

'Znaš li što sam shvatila u logorima? Da mi ne mogu dotaknuti srce. Nisu uspjeli promijeniti moju dušu. Moje tijelo... to su slomili već prvoga dana, ali ne i moje srce. Što god da ti je učinio, učinio je tvome tijelu. A tijelo će zacijeliti.'

Jesu li Isabelle i Vianne imale sreće što su žene pa nijedan muškarac zbog stava iz početnog citata nije posumnjao na njih? Upravo zbog takvih šovinstičkih stavova koji djeluju zasljepljujuće na muškarce, dvije sestre su imale sreće i mogućnosti spasiti na stotine ljudi.

Knjigu vrijedi pročitati bez obzira na to volite li ratnu tematiku ili ne. Ovo nije tipični ratni roman u kojem će vas isprepadati mučnim i krvavim opisima. Spisateljica je vrlo spretno i pomno razmišljala kako će oblikovati rečenice koje će zorno prikazati sve užase rata, a da pritom ne šokira čitatelja i navodi ga da odustane od čitanja.