KORIGIRANJE DJEČJEG PONAŠANJA

Datum objave: Dec 02, 2011 7:55:53 PM

Suvremena je psihologija na temelju brojnih istraživanja došla do spoznaja o tome kako i kada primijeniti nagradu ili kaznu da bi se najučinkovitije potkrijepilo željeno, a prekinulo neželjeno ponašanje.

1. NAGRAĐUJTE I POHVALJUJTE POZITIVNO PONAŠANJE

- pohvale su učinkovitije od kritika i kazni, jer djetetu daju više informacija o tome kako SE TREBA PONAŠATI

- djeluju pozitivno na razvoj samopoštovanja i osjećaj vlastite kompetentnosti

- stalno kritizirano dijete počinje o sebi misliti loše, a to ga sputava da promijeni svoje ponašanje

2. UZ KAZNU, NAGLASITE KOJE PONAŠANJE OČEKUJETE

- kazna govori djetetu samo koje ponašanje ne želimo

- moramo naglasiti koje ponašanje očekujemo, umjesto onog koje kažnjavamo

- nije dovoljno reći „Nemoj to raditi“, nego djetetu pojasniti kako se treba ponašati

3. KAO KAZNU USKRATITE NAGRADU

- umjesto vikanja ili fizičkog kažnjavanja, radije djetetu uskratite nešto što voli

- npr. gledanje televizije, igranje na kompjutoru, igra s prijateljima i sl.

- svakako djetetu objasniti zašto ste to učinili, kako bi dijete uvidjelo vezu između kazne i svog ponašanja

4. KAZNA MORA BITI VREMENSKI OGRANIČENA

- ne treba davati neograničene kazne npr. ne možeš gledati TV do daljnjeg ili igrati igre dok ja ne kažem

- radije recite „Ne možeš igrati igre na kompjuteru tri dana ili dok ne napišeš zadaću“.

- Kada je kazna jako duga gubi vezu s ponašanjem koje želimo promijeniti i demotivira dijete

5. NE PRIJETITE KAZNOM AKO JE NEĆETE PRIMIJENITI

- neka to bude kazna koju ćete provesti u djelo, inače neizvršene prijetnje neće imati učinka

6. KRITIZIRAJTE SAMO PONAŠANJE, A NIKADA LIČNOST

- treba kritizirati isključivo dječje ponašanje, inače će dijete doživjeti da ga odbacujemo kao osobu

NE – Kako možeš biti tako glup ! Nikad nećeš uspjeti to naučiti !

DA – Ovdje si napravio grešku, pokušaj ponovno. Ovo je neuredno. Prepiši.

7. IZBJEGAVAJTE TJELESNE KAZNE

8. REAGIRAJTE I NA LOŠE I NA DOBRO PONAŠANJE

- neki roditelji reagiraju samo kada dijete dobije lošu ocjenu, što je pogrešno

- jak pritisak roditelja za bolji uspjeh može u djetetu izazvati veliku nesigurnost i nezadovoljstvo, posebno ako njihov odnos nije dobar

- takva nesigurnost smanjuje mogućnost koncentracije na učenje i povećava mogućnost lošijeg uspjeha

Svako dijete želi da se prema njemu postupa kao prema cjelovitoj osobi, a ne kao prema automatu za postizanje uspjeha.

Ponekad je potiskivanje vlastitog uspjeha jedini način da dijete uspostavi odnos s roditeljima.

Neuspjeh može biti jaka kazna za roditelje.