Maska koja život čuva

Mediji nas obavještavaju o ogromnom broju porasta COVID-19 pozitivnih osoba. Ravnateljica županijskog NZJZ, dr. Željka Karin, kaže brojke zaraženih bi mogle biti i pet puta veće… Mnogi su zaraženi, a da to i ne znaju, mnogi zaraženi prođu s blagim simptomima i ne osobitim zdravstvenim problemima, mnogi će biti u teškim bolovima (npr. nemogućnost disanja), a nažalost,  dio pacijenata imat će cijeli život posljedice ili će za njih bolest biti smrtonosna.

Kad sve to znamo, onda se postavlja pitanje, zašto ne nosimo maske??? Autobusi su puni putnika različitih generacija, uvjeta života, zdravstvenih kartona. Zbijeni se vozimo do škole, natrag kući. Prepoznajem lica naših đaka. Raduje me svaki učenik pod (propisno stavljenom) maskom. Dio se lagano šverca, maska je preko usta, ali ne prekriva nos. Suosjećam, nije lako, fali zraka, bus je bez ventilacije, prozori se ne mogu otvoriti. Ali ipak, može se i mora izdržati! A dio se ponaša, znate ono, baš me briga, nisu moja posla…

Prošli tjedan, s popodnevne smjene, vraćam se 37-om kući. Ulaze starija gospođa i dječak, baka i unuk, sjedaju. Poznam ih iz viđenja, iz ovog autobusa. Znam da je dječak s teškoćama u razvoju. Oboje nose maske. Gospođa upita djevojku, učenicu naše škole, koja stoji iznad nje,  gdje joj je maska. Cura odgovara niti ne pogledavši gospođu, zabavljena tipkanjem u mobitel,  kaže da nije potrebna. Nije potrebna???

Zašto se pravimo pametni? Ako je netko nadležan u medicinskoj struci, što znači stručniji, obrazovaniji, kompetentniji nego što smo mi, totalni laici u medicini, rekao da je potrebna, zašto mu ne bismo vjerovali? Oduvijek je medicinsko osoblje nosilo maske, nije to samo proizvod korona vremena, znači da ta maska ima svrhu, ima smisla, ima razloga da se koristi. Maska nam živote čuva!

Svi smo mi potencijalni nositelji, primatelji ili širitelji virusa, zašto onda riskirati? Zašto riskirati da ugrozimo i svoje zdravlje i zdravlje svojih najbližih. I one gospođe u autobusu, naravno, jer ako se ona razboli, nema tko skrbiti za njenog unuka, dječaka s posebnim potrebama.

Budimo odgovorni građani! Nosimo maske! Vjerovali u zaštitu maskama ili ne, one jesu propisane i držimo se propisa. Nikome nije lako biti pod maskom. Ali ipak, i uz maske mi dišemo. Puno njih zbog korone me može disati ili su prestali disati zauvijek.

Razmislimo o tome i nadam se da će nas biti više s propisno postavljenim maskama, pogotovo u prostorima gdje je nemoguće održati distancu.

Čuvajmo se i budimo odgovorni jedni prema drugima.

            Mirna Luketin, školska knjižničarka (26. 10. 2020.)