Lektire
LEKTIRA 2022./2023.
LEKTIRA ZA 1. RAZRED:
Rujan: Crvenkapica, Braća Grimm
Listopad: Snjeguljica i sedam patuljaka , Braća Grimm
Studeni: Trnoružica, Braća Grimm
Prosinac: Carevo novo ruho, H.C.Andersen
Siječanj: Ružno pače,H.C.Andersen
Veljača: Male priče o velikim slovima, Z.Balog
Ožujak: Tratinčica, H.C.Andersen
Travanj: Hrabrica, Ž. Horvat-Vukelja
Svibanj: Tri medvjeda i gitara, Lj.Bauer
Lipanj: Princeza na zrnu graška, H.C.Andersen
IZBORNA LEKTIRA:
-Nemaš pojma Grizlijane
-Pepeljuga
LEKTIRA ZA 3. RAZRED:
1. Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta Hlapića
2. Luko Paljetak: Miševi i mačke naglavačke
3. Božidar Prosenjak: Sijač sreće
4. Mato Lovrak: Vlak u snijegu
5. Vladimir Nazor: Bijeli jelen
6. Sanja Polak: Dnevnik Pauline P.; Drugi dnevnik Pauline P.
7. Zvonimir Balog: Nevidljiva Iva
8. Hugh Lofting: Pripovijest o doktoru Dolittleu
IZBORNA LEKTIRA:
-Waldemar Bonsels: Pčelica Maja
-James M. Barrie: Petar Pan
-Rudyard Kipling: Knjiga o džungli
Popis lektire za 2021./2022.
2.razred
Hans Christian Andersen: Ružno pače
Ela Peroci: Maca Papučarica
Božidar Prosenjak: Miš
Nada Iveljić: Božićna bajka
Božidar Prosenjak: Stanari u slonu
Karel Čapek: Poštarska bajka
Branko Čopić: Ježeva kućica
Charles Perrault: Bajke (izbor)
Jens Sigsgaard: Pale sam na svijetu
Nevenka Videk: Pismo iz Zelengrada
4.razred
Ivana Brlić-Mažuranić: Šuma Striborova
Ivana Brlić-Mažuranić: Regoč
Mato Lovrak: Družba Pere Kvržice
Zvonimir Balog: Nevidljiva Iva
Matko Marušić: Snijeg u Splitu
Sanja Polak: Dnevnik Pauline P.
Erich Kästner Emil i detektivi
Nikola Pulić: Ključić oko vrata
Sanja Polak: Pobuna Pauline P.
po izboru
SVIJET LEKTIRE
Jedna je djevojčica za lektiru je rekla: "Meni su priče jako zabavne, a one stanuju u knjigama" i zato vas sve molim -uđite u svijet zabave. Upoznajte čarobnjake, zmajeve, čudovišta, patuljke, vile... Zaboravite na slova,stranice i brige, otvorite čudesna vrata knjige.
Ove lektire na stranici neka samo budu podsjetnik na pročitanu lektiru.
NOVO!
Ako ti treba pomoć u čitanju klikni OVDJE!
Kada otvoriš lektire sa lijeve strane imaš nacrtan zvučnik koji će ti pomoći u čitanju, tj. slušanju lektire.
Pošarska bajka-uvod
Plesna haljina žutog maslačka
Sunčana Škrinjarić
-audio bajka
Crvenkapica -priča
Još neke bajke i priče nalaze se na linku "Savjetnica".
Maca papučarica (Ela Peroci)
U malom selu su malene kućice i u svakoj ima djece u šarenim košuljicama sa crvenim i plavim papučicama na nogama. U tom selu vlada lijepi red. Sve kuće su bijele, svi krovovi na kućama crveni, svi prozori zelenih kapaka. Dvorišta su očišćena i cesta je ravna. Sve je u najljepšem redu, samo su djeca neuredna. Navečer prije spavanja, nitko ne sprema papučice. Narednog dana traže ih pod stolom, iza peći, na stepenicama, u kolicima, među drvećem, u džepu očeva kaputa i poslije dugog traženja nađu jednu papuču u kuhinji, drugu u sobi. Jadnog jutra kada su već u svim kućama, u malom selu spremali doručak i djeca se budila, mali Ivica je uzalud tražio svoje papuče.
- Mama, gdje su moje papuče? - pitao je.
- Ako ih nisi spremio sinoć, odnijela ih je maca - odgovorila je mama.
- Mama, gdje su moje papuče? - vikala je Slavica u susjednoj kući.
- Ako ih nisi sinoć spremila, odnijela ih je maca. - rekla je mama.
- Mama, gdje su moje papuče? - pitao je Tončić u trećoj kući.
- Maca ti ih je odnijela, jer ih nikad ne spremaš! - odgovorila je mama.
- Mama, gdje su moje papuče? - upitala je Tonka.
- Maca ih je odnijela. - odgovorila je mama.
Cijelo selo je mirisalo na slatku kavu, a djeca su bila gladna. Bosi su posjedali za stol, napili se tople kave, a zatim je Ivan stao na prag kuće i zavikao preko ceste:
- Slavice, dođi k meni!
Slavica je potrčala na prag i rekla:
- Rado bih došla k tebi, ali ne mogu. Maca mi je odnijela papuče.
- Tončiću! - zvali su Ivica i Slavica - Dođi k nama!
Tončić je također dotrčao na prag kuće i odgovorio:
- Maca mi je odnijela papuče!
I Tonka je došla bosa na kućni prag. I njoj je maca odnijela papuče. U svim kućama su otvarali vrata i sva djeca su na prag dolazila bosa.
- Maca mi je odnijela papuče! - govorili su jedno drugom.
Skakutali su s jedne noge na drugu, jer im je bilo hladno. Ubrzo je zasjelo sunce i djeci je bilo toplo. Bosi i u šarenim košuljicama otišli su na cestu.
Pitali su se:
- Kuda je maca odnijela naše papuče?
- Potražimo Macin dom. - rekao je mali Jure.
Otišli su. Sišli su sa ceste i išli po rosnoj travi. Stigli su do šume i išli sve dalje, dalje. Išli su po mahovini, slušali pjevanje ptica između granja, tražili Macin dom. Usred šume našli su bijelu kućicu sa crvenim krovom. Prozori su bili puni ruža, a na vratima je bio natpis -MACA PAPUČARICA.
Maca je čula djecu i otvorila im vrata.
- Draga djeco, što želite?
- Papuče! - molila su djeca.
Sve ih je pozvala u kućicu. U kućici su bile police, a na policama plave i crvene papučice. Kakav red je bio u kućici! Djeca su se divila.
- Neka svatko uzme svoje papuče. - rekla je Maca Papučarica.
Ali to nije bilo lako. Papučice su bile očišćene i zakrpane. Sva istrgnuta dugmad bila su ponovo prišivena. Djeca su ih jedva prepoznala. Luka, najmanji od sve djece nije pronašao svoje papučice i bio je jako tužan.
- Kad padne snijeg, sašit ću ti nove papučice! - obećala mu je.
To su čula i druga djeca. Svi su se okrenuli i molili:
- I meni! I meni!
Maca Papučarica im je mahnula rukom i rekla:
- I vama ću ih sašiti!
Zatvorila je kućicu i promatrala kroz prozor kako djeca u šarenim košuljicama, u crvenim i plavim papučicama žure kući. Posljednji je trčao Luka. Luki će sašiti najtoplije papučice preko gležnjeva. Ivici takve da će ih moći nositi kad radi gimnastiku. Papučice male Slavice biti će lijepe kao mamine. Tončiću koji gubi svako dugme, moram sašiti papučice bez dugmadi. A drugoj djeci? Svakome onakve kakve najviše želi. Eh, tako ću svima ugoditi! - razmišljala je Maca Papučarica kad je gledala za njima. Zatim je zatvorila prozor i zaspala. Danas pada snijeg i Maca Papučarica šije papučice za djecu iz malog sela. Postavit će ih zečjom kožom da budu mekše.
Tko zna hoće li ih djeca spremati prije spavanja?
*Preuzeto sa portala https://tesla.carnet.hr
ZADATCI
1. Odredi redoslijed događaja u priči tako da pored rečenice upišeš broj od 1 do 5.
U Macinoj kući sve su papuče posložene. ____
U Malom Selu sve je uredno. _____
Maca šije djeci nove papuče za zimu. ____
Djeca traže Macu Papučaricu. _____
Djeca ujutro ne mogu naći svoje papuče. ____
2. Zaokruži točan odgovor. Pouka priče je:
mačke popravljaju obuću,
svoje stvari mogu ostavljati gdje poželim,
moram spremati svoje stvari.
Vrsta djela: basna
Mjesto radnje: Malo Selo, kućica Mace Papučarice
Vrijeme radnje: neodređeno
Tema djela: neuredna djeca traže svoje izgubljene papuče
Ideja djela: Moramo se brinuti za stvari koje imamo kako ne bismo ostali bez njih.
Pinokio
(skraćena verzija)
Jednom davno stari stolar Geppetto (Đepeto) načini drvenog lutka i nazva ga Pinocchio (Pinokio)... Pogleda Đepeto Pinokija, obuze ga sjeta jer nije imao djece, pa će ovako lutku:
"O, Pinokio, kad bi barem bio pravi dječak..."
Čula taj vapaj dobra vila, došla Đepetu obnoć, te mu ovako zbori: "Dobri moj Đepeto, mnoge si ti ljude učinio sretnima, a sada ću ja učiniti sretnim tebe..." Osmjehnu se vila i svojim čarobnim štapićem nježno dotače lutka: "Probudi se, Pinokio, dajem ti dar života!" I, gle, Pinokio istog trena skoči na noge, a vila mu reče: "Zapamti, Pinokio, ako budeš hrabar, iskren i nesebičan, jednog ćeš dana postati pravi dječak."
Tada se vila okrene prema Cvrčku i povjeri mu važan zadatak: "Ti si mudar stvor! Zadužujem te da pomogneš Pinokiju u rasuđivanju dobra i zla."
Idućega dana Đepeto, pun ponosa, posla svoga malog drvenog dječaka u školu. "Cvrčak će ti pokazati put", reče mu, pa doda: "I ne skreći nigdje s puta..."
Međutim, Pinokio je krenuo, ali u školu stigao nije...
Sretne ga, naime, na putu pokvareni lutak Zloćo, koji ga nagovori da pođe s njim u kazalište lutaka, jer će ga učiniti slavnim. O, kako li je samo Pinokio bio sretan dok je cijelu noć plesao sa svojim prijateljima...
Ali da, kratko je ta sreća trajala, jer ga već malo zatim Zloćo zaključa u kavez kako ne bi mogao pobjeći.
U tom se trenutku pojavi plava vila i upita Pinokija zašto nije otišao u školu. A Pinokio poče lagati kako su ga oteli... Ali, kako bi kakvu laž dodao, nos bi mu bivao sve veći i veći... Kad je, ipak, napokon rekao istinu, vila ga je oslobodila, ali ga je pri tom ovako upozorila: "Zapamti, Pinokio, zadnji put ti pomažem. Ako ne želiš biti dobar, ostat ćeš zauvijek od drveta!"
Čvrsto odlučivši biti poslušan svom ocu, Pinokio sutradan krene u školu. Ali da, na putu sretne kočiju punu razdraganih dječaka, koji su se dobro zabavljali, a kočijaš ga sa širokim osmijehom pozove da pođe s njima na Otok Sreće. Malo tko bi takvom pozivu mogao odoljeti, pa Pinokio, sav sretan, uskoči unutra. Nije htio čuti dva tužna magarčića, koja su vukla kola, kako ga upozoravaju da ne ide. Nije htio čuti ni Cvrčka koji je vapio: "Ne ulazi, Pinokio, ne ulazi!"
Na Otoku Sreće Pinokio i dječaci su se povazdan igrali, dobro zabavljali, jeli slatkiše do iznemoglosti i činili baš sve što žele. Pinokijeva sreća je bila neizmjerna! Kako su magarčići i Cvrčak bili u krivu! Dobro je što ih nije poslušao!
Ali da, nije ta sreća baš dugo trajala! Probudi se, naime, jedno jutro Pinokio, i ima što vidjeti - izrasli mu uši i rep baš kao u magareta. Uplaši se Pinokio i brže bolje pobježe s tog otoka Sreće ravno kući, a u stopu ga prati njegov vjerni prijatelj Cvrčak.
Kad oni tamo, Đepeta nigdje! Još se više uznemiri Pinokio, jer mu nije padalo na um gdje bi mogao biti njegov dragi tatica.
Kad eto odjednom goluba s porukom u kojoj je pisalo kako je Đepeto otišao na more tražiti svoga nezahvalnog sina, ali ga je progutao veliki kit.
Istog trena krene Pinokio pronaći to čudovište i spasiti oca... Ali da, umjesto da spasi oca, kit proguta i njega. O, kolike li sreće kad se ugledaše! Ali, valja im van! A kako?!
Dosjeti se Pinokio da zapale vatru, a kad dim dobro nadraži kitu nozdrve, on tako kihnu da izbaci oba junaka daleko u more. Vrlo iscrpljeni, boreći se protiv snažnih valova, posljednjim su se snagama približavali obali. Ali Đepetu ponestade i ono malo snage, te se već činilo da mu nema spasa. Pinokio pomisli koliko je njegov otac propatio zbog njegove lakomislenosti, a sad će zbog njega i glavu izgubiti, pa upre sve sile i, malo-pomalo, malo-pomalo, i potpuno iscrpljen dovuče svoga ljubljenoga oca na obalu.
Ali Pinokio, potpuno iscrpljen, pade i ostade ležati glavom zaronjen u vodu. Jadni ga Đepeto jedva podiže i odnese ravno u krevet, pa klekne pored njega i stalno jecajući počne zapomagati: "Pinokio moj dragi, sine jedini, žrtvovao si svoj život da bi mene spasio..."
Kad, eto, iznenada opet plave vile!
Mahne štapićem Pinokiju iznad glave i reče: "Danas si, Pinokio, dokazao da si hrabar, iskren i nesebičan. Zato ćeš postati pravi dječak!"
Cvrčak je bio vrlo zadovoljan promatrajući kako njegov drveni prijatelj postaje pravi dječak. Njegov je zadatak u potpunosti ispunjen!
Đepetova se sreća, naravno, ni s čim nije mogla usporediti! Konačno je imao sina!
A Pinokio je naučio cijeniti savjete drugih, te je od tada marljivo išao školu, ispunjavao svoje obveze i bio velika radost i izniman ponos svom dragom starom Đepetu.
*Preuzeto sa portala https://tesla.carnet.hr
Ezop: BASNE
Buha i vol
Jednoga je dana buha zapitala vola zašto svakodnevno služi ljudima, a tako je jak i hrabar. “Gledaj mene – probijam njihovu kožu bez milosti te se obilno hranim njihovom krvlju.” nastavi buha. Vol joj odgovori da im ne želi biti nezahvalan jer mu pokazuju osjećaje i ljubav te da ga često miluju po glavi i prsima. Buha odgovori: “Bijedna ja! Njihova milovanja tebi gode, a meni su strašna smrt čim stignem u njihove ruke!”
Unatoč lijepim riječima, hvalisavce može otkriti i najjednostavniji čovjek.
Čovjek kojeg je ugrizao pas
Nakon što ga je ugrizao pas, čovjek je posvuda tražio nekoga tko će ga izliječiti. Jedan mu je čovjek savjetovao da obriše krv kruhom i baci ga psu koji ga je ugrizao. Čovjek mu je uzvratio da bi ga svi psi u gradu mogli redom ugristi ako bi to uradio.
Pruži li se prilika ljudskoj zloći, ona će se obilno iskazati.
Divlji i pitomi magarac
Jednoga je dana divlji magarac ugledao pitoma magarca u zaklonu. Približio mu se i počeo govoriti kako je sretan, hvalio je njegovu tjelesnu ljepotu i obilje koje mu je dostupno. Nedugo zatim vidio je kako natovaren teško hoda ispred vlasnika koji ga je udarao štapom. Ponovno mu se obratio i rekao: “Nisi sretan kako sam bio mislio. Za obilje hrane i blagodati moraš trpjeti teška poniženja i mučno raditi.”
Ne postoji sreća koja je izgrađena na mukama i poniženjima.
Gavran i lisica
Gavran je ugrabio komad mesa i odletio na drvo. Primijetila ga je lisica koja se htjela domoći mesa pa je došla ispod drveta i hvalila gavranovu ljepotu. Rekla mu je da nijedna druga ptica ne zaslućuje kraljevsko dostojanstvo koje bi gavran sigurno dobio samo da ima glas. Gavran, želeći dokazati da zna pjevati, ispusti meso i zakriješti svom snagom. Meso padne na tlo, ugrabi ga lisica i reče mu: “Gavrane, da još imaš i mozak, vladao bi nad svim životinjama!”
Ne treba uvijek nasjesti na laskanje, već biti svjestan svojih mogućnosti.
Hrast i trska
Hrast i trska raspravljali su o svojoj snazi. Ubrzo je zapuhao snažan vjetar. Trska se svijala da je vjetar ne iščupa, a hrast se odupirao te ga je vihor iščupao i oborio.
Suprotstavljanje jačemu ponekad nema smisla.
Komarac i bik
Jedan je komarac dulje vrijeme boravio na rogu jednog bika. Jednoga je dana, pri odlasku, rekao biku da se sad konačno može odmoriti. Bik mu uzvrati: “Nisam zamijetio tvoj dolazak, a neću ni zamijetiti tvoj odlazak.”
Poneki su moćnici bez koristi, bili oni nazočni ili ne.
Košuta i lav
Lovci su natjeravali košutu koja se sklonila u pećinu u kojoj je živio lav. Lav ju je zgrabio, a ona na samrti vikne: “Jadna ja, pobjegla sam ljudima i predala se divljaku!”
Bježeći od jedne opasnosti katkad zapadamo u još veću.
Lav i bik
Lav je razmišljao kako bi mogao lukavstvom ubiti velikoga bika. Ispričao mu je da je zaklao ovna te ga pozvao na svečan objed, nadajući se da će lako svladati bika nakon što bik prilegne uz stol. Bik je stigao i vidio mnoštvo kotlova i ražnjeva, ali ne i ovna te se okrenuo i počeo odlaziti. Lav mu se približio i zapitao ga zašto odlazi bez razloga. Bik mu je odgovorio: “Imam dobre razloge, pripremljeno posuđe nije za ovna, nego za bika!”
Razumni ljudi znaju prepoznati prijevaru zlih.
Lav i dupin
Lav je šetao uz morsku obalu i primijetio dupina koji je izranjao iz vode. Pozvao ga je i predložio mu da sklope prijateljstvo da bi pomagali jedan drugome, budući da dupin kraljuje morskim životinjama, a lav kopnenim. Dupin je sa zadovoljstvom prihvatio ponudu.
Nakon nekog vremena, lav se borio s divljim bikom te je pozvao dupina da mu pomogne. Unatoč tome što je htio, dupin nije mogao izaći iz vode, a lav ga je optužio za izdaju. Dupin mu uzvrati: “Ne optužuj mene nego sudbinu koja me učinila morskom, a ne kopnenom životinjom.”
Kad biramo saveznike, trebali bismo birati one koji nam mogu pomoći u opasnosti.
Lav i magarac
Lav i magarac postali su prijatelji te su krenuli u lov. Na posljetku su došli do jedne pećine u kojoj su živjele divokoze. Lav je stajao na ulazu u pećinu i motrio na njih, a magarac je ušao i počeo njakati da bi ih preplašio. Lav je tako uspio ugrabiti većinu divokoza. Magarac je potom izašao i pitao lava o svojoj odvažnosti i uspjehu. Lav muje odgovorio: “Prijatelju, i mene bi preplašio da nisam znao da si magarac.”
Hvaleći se pred jačima, često bivamo poniženi.
Lav i medvjed
Lav i medvjed našli su jedno lane te su se borili koji će ga uzeti. Nakon žestoke borbe, izmučeni su i iscrpljeni pali na zemlju. Dok su se oni odmarali, dotrčala je lisica i zgrabila lane. Obojica su uskliknula da su jedan drugome činili toliko zla na zadovoljstvo lisici.
Dok se dvojica svađaju, treći se smije. Neki se ljudi opterećuju mučnim radom, a drugi se bez teškoća oslade ishodom njihove muke.
Lav i zec
Lav je naišao na zeca koji je spavao te ga je htio pojesti. Tada je došla srna te lav potrči za njom ostavivši zeca. Zeca je ta buka probudila te je pobjegao, a lav je nastavio dugo trčati za srnom, ali je nije mogao dostići. Vratio se na mjesto s kojeg je krenuo, ali zeca više nije bilo. Lav poviče: “Tako mi i treba, ostavio sam siguran ulov u korist ljepše nade.”
Neki ljudi nisu zadovoljni onim što imaju te to ostavljaju da bi dobili nešto bolje, što možda i neće dobiti, a pritom često izgube sigurnu vrijednost.
Lav, magarac i lisica
Magarac i lisica udružili su se i pošli zajedno u lov. Putem su susreli lava te se lisica pobojala za svoj život. Primakla se lavu i ponudila magarca u zamjenu da nju poštedi. Lav je prihvatio njezinu ponudu te je ona povela magarca do jedne prikrivene rupe. Magarac je upao u nju te više nije mogao izaći. Lav je uvidio da magarac više ne može pobjeći te je prvo udavio lisicu, a zatim krenuo na magarca.
Stradat će oni koji iznevjere svoje prijatelje.
Lav i žaba
Lav je čuo glasno žablje kreketanje te je osluškivao i slijedio zvuk misleći da je to neka velika životinja. Pošto je pričekao, ugledao je žabu kako izlazi iz bare. Prišao joj je i zgazio je govoreći: “Svašta! Ti tako mala ispuštaš takve krikove!”
Brbljavci često ne znaju što govore.
Lavica i lisica
Lavici je lisica prigovarala kako uvijek okoti samo jedno mladunče. Lavica joj na to uzvrati: “Samo jedno, ali jednoga lava!”
Ljepota se ne mjeri količinom nego vrijednošću, a kvaliteta je uvijek važnija od kvantitete.
Lisica i krokodil
Lisica i krokodil svađali su se o plemenitosti svoga roda. Pošto je krokodil predstavio svoje pretke, zaključio je da su njegovi djedovi poučavali tjelovježbu. Lisica mu uzvrati: “To nisi trebao reći, vidi se po tvojoj koži koliko si se dugo bavio tjelovježbom!”
Lažljivce često unište činjenice i istina.
Lisica i maska
Lisica je provalila u kiparsku radionicu i, prekopavajući po stvarima, naišla je na masku žalosna izgleda. Podigla ju je šapom i rekla: “Kakva glava, samo nema mozga!”
Ljudi često imaju tjelesnu ljepotu, ali skromnu pamet namaju kao ezop.
Lisica, janje i pas
Jedna je lisica došla u stado ovaca te je uzela jedno janje i pretvarala se kao da će ga poljubiti. Pas čuvar upita je što to radi. Ona mu uzvrati da mu se smiješi i da ga ljubi. Pas joj reče: “Ostavi janje ili ću te poljubiti na pasji način!”
Bezobziran lopov svojim varkama ne može prevariti mudroga čovjeka.
Mačak i miševi
Miševi su se naselili u jednoj kući, a to je doznao mačak koji ih je počeo loviti. Nakon brojnih smrti, miševi su postali oprezni pa bi bježali u rupu čim bi čuli neki zvuk. Jednoga se dana mačak lukavo približi rupi i pravi se kao da je mrtav. Jedan se miš ohrabrio i pogledao mačka i uvidio zamku. Vikne mu: “Tako dakle, kad bi se i u vreću pretvorio, ne bismo ti se približili.”
Mudri ljudi s iskustvom o nećijoj zloći neće se dati ponovno prevariti.
Magarac i cvrčci
Magarac je čuo cvrčke kako lijepo pjevaju te mu je godio njihov pjev, ali im je također i zavidio. Upitao ih je što jedu pa da imaju tako lijep glas. Cvrčci mu odgovoriše da im je rosa glavna hrana. Kad je magarac to čuo, počeo se hraniti samo rosom te je uskoro uginuo.
Ljudi koji pokušavaju postići više od svojih mogućnosti često postaju nesretni.
Magarac i lav
Na livadi su zajedno pasli magarac i pijetao. Ubrzo je stigao lav i približio se magarcu, a pijetao je zakukurikao. Lav se preplašio kukurikanja i pobjegao, a magarac je pomislio kako se lav uplašio njega samoga te je potrčao za lavom. Kad je lav daleko odmaknuo i nije čuo pijetlovo kukurikanje, okrenuo se i skočio na magarca. Dok ga je lav zgrabio, magarac je povikao: “Jadan sam i nerazuman, zašto sam krenuo u borbu, ako mi i roditelji nisu ratnici?”
Ljudi koji se okome na uplašene pojedince i sami će biti kažnjeni.
Magarac i vlasnik psa
Jedan je čovjek imao psa malteške rase i magarca te je po cijele dane milovao svoga psa. Kad je odlazio na večeru, nikad nije zaboravio odnijeti psu komad mesa, a pas bi onda radosno poskakivao i razveseljavao ga svojim lavežom. Ljubomorni je magarac pritrčao, stao poskakivati, ritati se te je tako udario vlasnika. Vlasnik se razbjesnio, izlupao magarca štapom i svezao ga za jasle.
Nisu svi sposobni obavljati iste poslove.
Magarac u lavljoj koži
Magarac je na sebe navukao lavlju kožu te su svi mislili da je lav. Od njega su bježali i ljudi i životinje. U jednom je trenutku zapuhao vjetar te je koža spala s magarca. Kad je magarac ostao gol, dotrčali su ljudi te ga udarali štapovima i toljagama.
Skromni i obični ljudi ne bi trebali glumiti bogate i raskošne, jer se tuđe bogatstvo i ljepota ne mogu uspoređivati sa skromnošću i jednostavnošću.
Miš i bik
Miš je ugrizao bika. Bika je to zaboljelo te se razbjesnio i pojurio za mišem. Miš se sakrio u rupu, a bik je počeo kopati zemlju, ali se brzo umorio i legao. Nedugo potom, miš je provirio iz rupe, primaknuo se umornome biku koji je ležao i ponovno ga ugrizao. Miš se sakrio, a bik je bijesno ustao i nije znao kako da mu se osveti. Miš na to veli: “Nije pobjednik uvijek veći i jači; pobjednik je često manji i slabiji.”
Slabiji može nadjačati većeg i snažnijeg, ali manje pametnoga.
Miš uplašio lava
Dok je lav spavao, miš je pretrčao preko njega. Lav se naglo probudio i počeo tražiti onoga koji je po njem trčao. To je gledala lisica te mu prigovorila da kakav je on moćnik, ako se sprema na borbu s mišem. Lav se opravdao: “Nije to zato što me uplašio, nego što sam iznenađen njegovom hrabrošću da trči po lavu koji spava.”
Razumni ljudi ne trebaju zaboravljati i manje važne stvari.
Mrav i golub
Mrav je ožednio pa je otišao do izvora. Dohvatila ga je vodena matica te se počeo utapati. Ugledavši njegovu muku, golub se sažalio i bacio mu s drveta grančicu. Mrav se uzverao na nju i tako se spasio. Nakon nekog vremena došao je lovac na ptice u šumu te je pripremao zamku za golube. Mrav je to vidio i ugrizao lovca za nogu. Lovca je to zaboljelo te je bacio pripremljenu zamku, a golub je uspio odletjeti.
Onima koji nam čine dobro treba dobrom i vratiti
Pas i zec
Lovački je pas ugrabio zeca te ga je s jedne strane grizao, a s druge oblizivao. Zec mu se obratio u muci: “Ili me ljubi ili me grizi, ili si mi prijatelj ili neprijatelj?”
Vrlo je teško s čovjekom za kojeg se ne zna želi li nam dobro ili zlo.
Pas s mesom
Noseći meso, pas je prelazio preko potoka i zamijetio svoj odraz u vodi. Učinilo mu se da je to neki drugi pas koji drži veći komad mesa. Ispustio je svoj komad i skočio na tog psa želeći mu oteti njegov komad. No, nije bilo drugog psa i drugog mesa te je tako izgubio oba komada, a njegov je pravi komad odnio potok.
Lakomi ljudi često izgube i ono što imaju.
Prijatelji i sjekira
Dva su prijatelja zajedno putovala. Jedan je pronašao sjekiru, a drugi je uzviknuo: “Pronašli smo sjekiru!” Ovaj mu na to uzvrati da ne kaže tako nego: “Ti si pronašao sjekiru!” Nekoliko trenutaka poslije, napali su ih ljudi koji su tu sjekiru bili izgubili. Bježeći, onaj koji je pronašao sjekiru uzvikne: “Gotovi smo!” Drugi mu odvrati: “Nemoj tako reći nego – ja sam gotov! Kad si pronašao tu sjekiru, nisi se slagao s mojim udjelom.”
Na prijatelje nećemo moći računati u nesreći ako s njima nismo dijelili svoju sreću
Putnici i medvjed
Dva su prijatelja zajedno putovala. Iznenada se pojavio medvjed te se jedan od njih odmah popeo na drvo i sakrio, a drugi je ostao na tlu. Pao je na zemlju, zadržao dah i pravio se da je mrtav, jer je čuo od starijih da medvjed ne dira mrtve. Medvjed mu se približio i onjušio ga. Kad je medvjed otišao, drugi je prijatelj sišao sa stabla i pitao ovoga što mu je medvjed prišapnuo na uho. Ovaj mu uzvrati: “Nikad nemoj putovati s prijateljima koji te iznevjere u opasnosti.”
U nevolji se poznaju pravi prijatelji.
Puževi
Jedno je dijete pržilo puževe. Slušajući kako cvrče, povika: “Zle životinje, vaše kuće gore, a vi pjevate!”
Svaki neprikladan postupak treba osuditi.
Ranjeni vuk i ovca
Vuka su izjedali psi te je ranjen i gladan ležao na livadi. Naišla je ovca, a vuk ju je bolnim glasom zamolio da mu donese vode, a da će se on snaći za jelo. Ovca mu je odgovorila da bi je on sigurno pojeo kad bi mu bila donijela vode.
Zao čovjek svojom prijevarom ne može prevariti razborita suparnika.
Šojka i orlovi
Jedna je šojka stasom bila veća od ostalih šojki koje je prezirala te je otišla živjeti s orlovima koje je zamolila da je prime u svoju zajednicu. Orlovima je bio sumnjiv njezin stas, glas i izgled te su je istukli i otjerali. Šojka se odlučila vratiti svojima, ali je i oni nisu htjeli prihvatiti te je tako ostala odbačena od svih.
Oni koji izdaju svoje prijatelje, bit će izdani i od stranaca i od prijatelja.
Vuk i čaplja
Jednoga je dana vuku zapela kost u grlu te je posvuda tražio pomoć. Susreo je čaplju i zamolio je da mu pomogne obećavši dobru nagradu. Čaplja je uvukla glavu u njegovo grlo, izvadila kost i zatražila nagradu. Potom joj je vuk odgovorio: “Zar ti nije dovoljna nagrada što si uspjela izvući glavu iz vukova grla?”
Najveća nagrada za učinjeno dobro zlu čovjeku jest ona da vam neće učiniti novo zlo.
Jeli vuku kost zapala u grlo?
Vuk i janje
Vuk je ugledao janje pokraj rijeke i poželio ga je pojesti. Lukavo mu je prišao i stao poviše janjeta. Okrivljavao ga je da mu muti vodu jer je naniže i da vuk stoga ne može piti. Na to janje odgovori da svojim malenim usnama samo dodiruje vodu te da je nemoguće da je muti. Vuk je nato, vidjevši da ga nije uspio nadmudriti, rekao janjetu da se ono prošle godine njemu i njegovu ocu podrugivalo. Janje mu je uzvratilo da prošle godine i nije bilo živo. Vuk je potom rekao: “Iako za sve imaš spremnu ispriku, ipak ću te pojesti.”
Kad imamo posla sa zlim ljudima, bez obzira na najbolju obranu i opravdanja, male su nade za uspjeh.
Vuk i koza
Vuk je primijetio kozu koja je na strmoj litici brstila zelenilo. Budući da nije mogao doći do nje, pokušavao ju je nagovoriti da siđe. Upozorio je da siđe jer je litica strma, a ona neoprezna te da je livada na kojoj on stoji travnata i cvjetna. Koza mu na to veli: “Pozivaš li me na pašu da se nahranim ili tebi nedostaje hrane?”
Zli ljudi svojim pretvaranjem neće prevariti one koji su odlučni i takve dobro poznaju.
Vuk i lav
Jednoga je dana vuk nosio u svoje sklonište ovcu koju je ugrabio iz stada. Susreo ga je lav i oteo mu je. Vuk se odmaknuo i rekao lavu: “Nepošteno si mi to uzeo!” Lav mu uzvrati s podsmijehom: “Zar si je dobio pošteno od prijatelja?”
Svi su lopovi isti, iako znaju jedan drugome prigovarati.
Vuk i pas
Vuk je promatrao uhranjenoga psa na lancu te ga je upitao tko ga je privezao i ugojio. Pas mu je odgovorio da je to učinio lovac. Vuk mu potom reče da ne bi želio da se to dogodi njegovu prijatelju, jer su jednako teški i lanac i glad.
Bez obzira na pun želudac, ropstvo nije ugodno.
Ubojica
Jednog su ubojicu progonili ljudi njegove žrtve. Stigao je na obalu Nila i sreo vuka te se u strahu uspeo na drvo uz samu obalu. Sakrio se, ali ga je opazila zmija koja je krenula prema njemu. Potom je skočio u rijeku, ali ga je tamo progutao krokodil.
Ništa na zemlji, u vodi ili u zraku ne može spasiti zločinca.
Žabe u potrazi za vodom
Dvije žabe krenule su u potragu za novim domom pošto je njihova bara presušila. Našle su jedan bunar, a prva je žaba predložila da uskoče u nj bez razmišljanja. Druga je uzvratila: “A što ako i ova voda presuši, kako ćemo izaći?”
Ništa ne treba činiti lakoumno i brzopleto.
kako je zaba predlozila vodu i koju vodu?
Žena i kokoš
Jedna je udovica posjedovala kokoš od koje je svakoga dana dobila po jedno jaje. Pomislila je da će joj kokoš nesti dva jaja dnevno, ako joj da više žita te joj je povećala objed. Kokoš se udebljala i više nije mogla dati nijedno jaje.
Ako čovjek želi više, često izgubi i ono što ima.
*Preuzeto sa portala https://tesla.carnet.hr
JEŽEVA KUĆICA
Branko Ćopić
SLAVNI LOVAC
Po šumi,
širom,
bez staze,
puta,
Ježurka Ježić
povazdan luta.
Lovom se bavi,
često ga vide,
s trista kopalja
na juriš ide.
I vuk,
i medo,
pa čak i ovca,
poznaju ježa,
slavnog lovca.
Jastreb ga štuje,
vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka
po svu noć sanja.
Pred njim,
dan hoda,
širi se strava,
njegovim tragom
putuje slava.
LIJINO PISMO
Jednoga dana,
vidjeli nismo,
Ježić je,
kažu,
dobio pismo.
Medeno pismo,
pričao meca,
stiglo u torbi
poštara zeca.
Adresa kratka,
slova k'o jaja:
"Za druga
Ježa
Na kraju gaja"
U pismu piše:
"Ježurka,
brate,
sanjam te često
i mislim na te.
Evo ti pišem
iz kamenjara
guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak
u moju logu,
požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem
i masnim brkom
čekat ću na te,
požuri trkom.
Nježno te grli
medena lica
i pozdrave šalje
lisica Mica."
Jež se veseli:
Na gozbu, veli,
tu šale nema,
hajd da se sprema.
Ježurka Ježić
lukavo škilji,
pregleda bodlje
i svaku šilji.
Ako bi usput
došlo do boja,
nek bude spremna
obrana moja.
Sunčani krug se
u zenit dig'o
kad je Ježurka
do lije stig'o.
Pred kućom-logom,
kamenog zida,
Ježurka Ježić
svoj šešir skida,
klanja se,
smješka,
kavalir pravi,
biranom frazom
lisicu zdravi.
KOD LIJINE KUĆE
Dobar dan,
lijo,
vrlino čista,
klanjam se tebi,
sa bodlja trista.
Nek perje pjetla
krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi
u loncu tvom!
Guskino krilo
lepeza tvoja,
a jastuk meki
patkica koja.
Živjela vječno
u miru,
sreći,
nikada lavež
ne čula pseći.
I još ti ovo
na kraju velim:
ja sam za ručak
trbuhom cijelim!
Otpoče ručak
čaroban,
bajni.
I jež
i lija
od masti sjajni.
Jelo za jelom
samo se niže,
Ježurka često
zdravicu diže:
u zdravlje lije
i njene kuće,
za pogibiju
lovčeva Žuće.
Niže se ručak
četverosatni,
zategnu trbuh
k'o bubanj ratni.
NOĆ
Evo i noći,
nad šumom cijelom
nadvi se suton
sa modrim velom.
Promakna samo
leptirić koji
i vjetar noćnik
listove broji.
Utihnu šuma,
nestade graje,
mačaka divljih
oči se sjaje.
Skitnica svitac
svjetiljku pali,
čarobnim sjajem
putanju zali.
A sova huknu
svoj ratni zov:
Drž'te se,
ptice,
počinje lov.
RASTANAK
Ježić se diže,
njuškicu briše.
Ja moram kući,
dosta je više.
Dobro je bilo,
na stranu šala,
lisice draga,
e, baš ti hvala.
Moja je kuća
čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj.
Kuda ćeš sad?
Tako ga lija
za konak sladi,
a jež se brani,
šta da se radi:
Zahvaljujem se
pozivu tvom,
al' mi je draži
moj skromni dom!
Ostani, kume,
lija sve guče,
moli ga,
zove,
za ruku vuče.
Al' jež,
tvrdoglav,
osta pri svom.
Draži je meni
moj skromni dom!
Šušteći šumom
jež mjeri put,
kroz granje mjesec
svijetli mu put.
Ide jež,
gunđa,
dok zvijezde sjaju:
Kućico moja
najljepši raju!
POTJERA
Ostade lija,
misli se:
Vraga,
što mu je kuća
toliko draga?
Kad Ježić tako
žudi za njom,
bit' će to,
bogme,
bogati dom.
Još ima,
možda,
od perja pod,
pečene ševe
krase mu svod.
Ta kuća,
vjeruj,
obiljem sja.
Poći ću,
kradom,
da vidim ja.
VUK
Požuri lija,
nečujna sjena,
paperje meko
noga je njena.
Dok juri tako
uz grobni muk,
pred njom,
na stazi,
stvori se vuk.
Grrrr,
kuda žuriš,
kaži-der lovcu;
možda si,
negdje,
pronašla ovcu?
Idem da doznam
lija sve duva
zašto jež kuću
toliko čuva.
Eh, kuća.
trice!
Veli vuk zao.
Ta ja bi svoju
za jagnje dao!
Poći ću s tobom,
jer volim šalu,
hoću da vidim
ježa
budalu!
MEDO
Dok jure dalje
brzo k'o strijela,
srete ih medo,
prijatelj pčela.
Sumljiva žurba
medo ih gleda
možda ste našli
jezero meda?
Ne, nego maštu
golica moju,
zašto jež voli
kućicu svoju.
Kućica,
glupost!
Moje mi njuške,
svoju bih dao
za gnjile kruške.
Za satić meda
dat' ću je svakom!
Govori medo
na jelu lakom.
Poći ću s vama,
jer volim šalu,
hoću da vidim
ježa
budalu!
DIVLJA SVINJA
Sve troje jure
k'o divlja rijeka,
odjednom
evo
kaljuga neka.
Divlja se svinja
u njoj banja,
pospano škilji
i jelo sanja.
Hr-nji, junaci,
sumnjiva trka,
negdje se,
valjda,
bogovski krka?!
Poskoči svinja
uz mnogo graje,
a vuk joj nato
odgovor daje:
Tražimo razlog,
blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli
rođeno gnijezdo!
Rođeno gnijezdo!
Tako mi sala,
za pola ručka
ja bih ga dala!
Poći ću s vama,
jer volim šalu,
hoću da vidim
ježa
budalu!
PRED JEŽEVOM KUĆICOM
Svi jure složno
ka cilju svom,
kuda god prođu
prasak
i lom!
Pristigli ježa,
glede:
on stade
kraj neke stare
bukove klade.
Pod kladom rupa,
tamna i gluha,
prostirka u njoj
od lišća suha.
Tu Ježić uđe,
pliva u sreći,
šušti i pipa
gdje li će leći.
Namjesti krevet,
od pedlja duži,
zijevnu,
pa leže
i noge pruži.
Sav blažen,
sretan,
niže bez broja:
Kućico draga,
Slobodo moja!
Palato divna,
drvenog svoda,
kolijevko meka,
lisnatog poda,
uvijek ću vjeran
osati tebi,
nizašto ja te
mijenjao ne bi'!
U tebi živim
bez brige,
straha
i branit ću te
do zadnjeg daha!
TRI GALAMDŽIJE
Medvjed i svinja
i s njima vuja
grmnuše gromko
prava oluja:
Budalo ježu,
bodljivi soju,
zar tako cijeniš
straćaru svoju?!
Koliba tvoja
prava je baba,
krov ti truo,
prostirka slaba.
Štenara to je,
tijesna,
i gluha,
sigurno u njoj
imaš i buha!
Kućicu takvu,
hvališo mali,
za ručak dobar
svakom bi dali!
Rekoše tako
njih troje, ljuti,
dok mudra lija
po strani šuti.
JEŽEV ODGOVOR
Diže se Ježić,
oči mu sjaje,
gostima čudnim
odgovor daje:
Ma kakav bio
moj rodni prag,
on mi je ipak
mio i drag.
Prost je i skroman,
ali je moj,
tu sam slobodan
i gazda svoj.
Vrijedan sam,
radim,
bavim se lovom
i mirno živim
pod svojim krovom.
To samo hulje,
nosi ih vrag
za ručak daju
svoj rodni prag!
Zbog toga samo,
lude vas troje,
čestite kuće
nemate svoje.
Živite,
čujem,
od skitnje,
pljačke
i svršit ćete
naopačke!
To sluša lija,
pa sudi zdravo:
Sad vidim i ja,
jež ima pravo!
To reče, klisnu
jednom ćuviku,
a ono troje
digoše viku:
Jež nema pravo,
nastranu šala;
a i ti,
lijo,
baš si budala!
KRAJ
Šta dalje bješe,
kakav je kraj?
Pričat ću i to,
potanko, znaj.
Krvnika vuka,
jadna mu majka,
umlati brzo
seljačka hajka.
Trapavog medu,
oh, kuku,
lele,
do same smrti
izbole pčele.
I divlja svinja
pade k'o kruška,
smače je zimus
lovačka puška.
Po šumi, danas,
bez staze,
puta
Ježurka Ježić
lovi i luta.
Vještak i majstor
u poslu svom,
radi i čuva
rođeni dom.
Matovilka
Braća Grimm
U davno doba živjeli muž i žena. Dugo su i uzaludno željeli dijete. Napokon se njihova želja ispunila. Nestrpljivo su očekivali dan rođenja djeteta. I dok su dani polako prolazili, majka je sjedila kraj prozora i promatrala prekrasan vrt. Bio je to vrt vještice – čarobnice.
Jednog dana žena opazi gredicu sočnog, zelenog matovilca. Poželi ga i zatraži od svog muža da joj ga donese, kako god zna.
Noću, da ga zla vještica ne vidi, muž krišom nabra punu korpu matovilca. Žena se obradova i brzo pojede matovilac. Opet je nesretni muž, krišom, noću, pošao u vještičin vrt. Odjedanput, pred njim se stvori bijesna vještica. Vikala je, prijetila, a čovjek joj pričao o želji svoje žene, o djetetu koje očekuju i molio je za milost. Vještica pristade da ga pusti i da mu da matovilac, ali mu reče da joj mora dati dijete kada se rodi.
U strahu, željan da što prije ode iz vrta zle vještice, čovjek na sve pristade. Uskoro su čovjek i žena dobili djevojčicu. Najljepšu na svijetu. Ali se ne stigoše obradovati. Vještica se odmah pojavi, uze dijete i odvede ga sa sobom. Nazvala ju je Matovilka i brinula se o njoj s puno ljubavi.
Kad je Matovilka navršila dvanaest godina, vještica je zaključa u kulu bez vrata i prozora. U toj kuli samo je jedan mali prozor otvarao djevojčici vidik u svijet. Kroz taj prozor ulazila je i svjetlost dana i mrak noći.
Na kuli opake vještice nije bilo ni vrata ni stepenica. Dijete je tu odraslo. Postalo djevojka duge zlatne kose. Nikoga nije poznavala, nikoga nije viđala osim stare vještice.
Kad bi vještica htjela da je vidi, stala bi pod kulu i naredila: – Matovilka, Matovilka! Spusti niz prozor svoju zlatnu kosu. Matovilka bi tako uradila, a vještica bi se uz kosu popela, a kasnije niz kosu i spustila.
Jednog dana, jahao je šumom mladi kraljević. Začudi se kada u samoći daleke šume začu pjesmu. Idući za glasom pjesme, kraljević dođe pred usamljenu kulu. Ali vidje da nema vrata, pa ma koliko je želio da vidi tko pjeva, on odjaha. Očaran pjesmom, vratio se već sljedećeg dana. I tako je, iz dana u dan, stajao pred kulom i slušao Matovilkinu pjesmu.
Jednog dana, dok je slušao, vidje kako dolazi stara vještica, pa se sakri, a ona naredi: – Matovilka, Matovilka! Spusti niz prozor svoju zlatnu kosu!
Mladić vidje kako se vještica penje i kako odlazi. Zatim, oponašajući vještičin glas i on zatraži: – Matovilka, Matovilka! Spusti niz prozor svoju zlatnu kosu! Djevojka posluša i kraljević se pope. Čim se vidješe, zavolješe se. Dugo su pričali u tišini kule. Mladić obeća da će se sljedeće noći vratiti s ljestvama niz koje će oboje sići i pobjeći zloj vještici. Ali je Matovilka bila naivna i nepromišljena.
Kad sljedećeg dana dođe vještica, djevojka je upita: – Kako to da mi je kosi teže kada se ti penješ nego mladi kraljević? Vještica se strašno razljuti. Krila je Matovilku, čuvala je samo za sebe, a sada je shvatila da je prevarena.
Uze makaze, odreza zlatnu kosu Matovilke i pomoću svojih čarolija prenese djevojku u pustinju na kraj svijeta. Zatim se vrati u kulu i stade čekati. Kad dođe noć, dojaha kraljević: – Matovilka, Matovilka! Spusti niz prozor svoju zlatnu kosu. Vještica uhvati čvrsto jedan kraj odrezanih vitica, a drugi spusti niz kulu. Kraljević se pope i na svoj užas ugleda na prozoru ružno lice i dva grabljiva oka stare vještice. Rugala mu se i smijala: – Nema više Matovilke i tebe više neće biti!
I nasrnu na jadnog mladića. On pade na oštro trnje u podnožju kule. Obnevidio, očajan i nesretan, uzjaha svoga konja. Lutao je po svijetu tražeći Matovilku.
Prolazile su godine. Ni jednog trena slijepi mladić nije zaboravio pjesmu djevojke iz kule. A onda, jednog dana, mladić stiže u pustinju na kraj svijeta, i ču Matovilkinu pjesmu. Zovnu je po imenu. Plačući, djevojka je grlila i milovala lice mladog kraljevića.
I gle čuda! Kad na slijepe oči mladićeve padoše suze djevojačke, on ponovno progleda. Odvede Matovilku u svoj dvor gdje su živjeli dugo, dugo. A za zlu vješticu nikad se više ništa nije čulo.
*Preuzeto sa portala https://tesla.carnet.hr