4. prirodoslovno-matematičke gimnazije

Na samom smo kraju srednjoškolskog obrazovanja i red je da se prisjetimo kako su nam protekle četiri godine, od one subote u rujnu 2019. kada smo se prvi put vidjeli, u učionici broj 20. Mnogo smo očekivali, a mnogo se očekivalo i od nas jer, vjerovali ili ne, bili smo najbolje upisan prvi razred u županiji.

Iako smo iznimno voljeli ići u školu, ubrzo više nismo mogli jer profesori izgleda nisu baš dijelili naš entuzijazam. Štrajk je obilježio prvo polugodište, a korona drugo. Kao što smo mi voljeli produživati rokove za ispite, tako se korona najavljena dva tjedna produžila na sljedeće dvije godine. Bile su to dvije godine isprekidane online nastave tijekom koje ne samo da smo naučili koliko kome dobro radi internet, već smo i stekli nova iskustva izvršavanja školskih obveza. Nastava putem videopoziva s isključenim kamerama bio je ljepši naziv za spavanje na satu. Zadaće su nekom slučajnošću sve bile jednako napisane, a brojne videolekcije ostale nepregledane.

Iako se zahvaljujući koroni nismo baš zabavljali na ekskurzijama, sve smo nadoknadili zadnjim danom na Lucijinoj vikendici. Međutim, bila bi laž kad bismo rekli da nismo bili ni na jednoj ekskurziji. Iako volimo rušiti rekorde, nije nam bilo u planu putovati čak 15 sati, no proveli smo vrijedno vrijeme zajedno.

Naravno, zahvaljujemo svim profesorima koji su nas poučavali tijekom ove četiri godine. Bili su nam podrška, usmjeravali nas, od njih smo naučili i mnoge životne lekcije, ne samo one iz udžbenika. Stoga, želimo zahvaliti:

profesorici Pavičić na svim naučenim novim i starim riječima,

profesoru Cvijetoviću na svim izrekama,

profesoru Ćurkoviću koji je šest sati matematike tjedno učinio zabavnim,

profesorici Habl Ivančić na psihoanalizama,

profesorici Nikolini na svim molitvama,

profesorici Višnji na svim mudrostima kojima nas je poučila,

profesorici Erdeš na svim videolekcijama i digitalnim sadržajima,

profesorici Špehar na razumijevanju i na svim šansama za ispravke,

profesorici Bošnjak na riječima koje jesmo i koje nismo razumjeli,

profesorici Međurečan na ponekad teškim ispitima koji su nas naučili da ne trebamo uvijek sve štrebati napamet,

profesoru Iliću na svim fizikalnim zakonima i formulama,

profesorici Irhi na uvijek iskrenim savjetima, zaista ih cijenimo,

profesoru Reljcu što nas je pripremio za plesanje quadrille,

profesoru Hajeku i profesorici Romani koji su proširili naše znanje iz umjetnosti.

I na kraju, zahvaljujemo našoj dragoj razrednici na svim opravdanim satima, odgođenim ispitima i nezaboravnim trenutcima.

Sve u svemu, protekle četiri godine stvorili smo bezbroj zajedničkih uspomena koje ćemo još dugo pamtiti. Nismo samo učili zajedno, već ono bitnije, razvijali smo se kao osobe jer, kako smo često znali čuti, ne moramo biti odlični učenici, ali moramo biti dobri ljudi. Uvijek smo nastojali ostaviti najbolje dojmove i nadamo se da će se naši putevi ponovno sresti i da ćete nas pamtiti uglavnom po lijepim trenutcima. Bitno je napomenuti da smo, unatoč svim okolnostima kroz koje smo prošli, uspjeli razviti prijateljstva koja nisu samo online.