4. tehničara za elektroniku

“That’s all folks”, poznata rečenica jednog od naših profesora koja je obilježila cjeloukupno razdoblje naše srednje škole. Iako ju nitko u početku nije uzimao previše za ozbiljno tek sada shvaćamo da je zapravo kraj. Gotovo je, završili smo, kraj je našeg druženja koje je trajalo samo četiri godine. U samom početku, kad smo tek došli u prvi razred, skoro nitko nikoga nije poznavao niti je bio previše otvoren za komunikaciju pa smo mislili kako će ovo biti duge četiri godine s totalnim čudacima. Očito smo se prevarili, vrijeme je proletjelo, a i nismo čudaci (barem ne svi) te smo se ipak kroz neko vrijeme upoznali i počeli se družiti. Veći dio prve dvije godine školovanja bilo je razdoblje korone i štrajkova pa smo više vremena proveli doma nego u samoj školi, što je dodatno ubrzalo naše vrijeme odrastanja i skratilo period međusobnog druženja. Tijekom naše četiri godine naučili smo mnoštvo toga, uključujući štošta, od naše struke pa do toga kako da se snađemo u životu, profesori su se susreli sa svakakvim ludostima i ispadima koje smo im priuštili te se divim kako su neki to uopće i uspjeli pretrpjeti. Onih dosadnih ljubavnih priča u našem razredu nije bilo (barem koliko ja znam), a nekako mi je i drago, pošto je broj djevojaka u razredu jednak nuli. Iako ljubavnih priča nije bilo, odličnih i onih manje odličnih motivacijskih govora od strane naših dragih profesora nije manjkalo. Želim da znaju da im to svakako cijenimo i da to nastave provoditi i sa sljedećim generacijama koje dolaze jer u nama je definitivno probudilo ono nešto što nas tjera da nastavimo dalje. Ove četiri godine školovanja ostat će nam svima u lijepom sjećanju, mnoštvo iskustava je stečeno i uspomena zabilježeno, a vi profesori i naš dragi BOSABO4 nadamo se da vam nismo previše istrošili baterije jer dolaze nove generacije

Denis Dundović

Najteži i najdraži razred sa kojima smo radili. E, baš ove riječi su nam profesori govorili. Svakodnevne ludosti i ispadi bili su standard svakom profesoru koji je dolazio u naš razred. Prvu godinu školovanja proveli smo ponajviše u svojim domovima zbog neprilika koje su nas pogodile kao što su štrajk, ali ponajviše Covid-19 koji nas je razdvojio na duže vrijeme od školskih klupa. Kao razred u početku se nismo međusobno prihvaćali, no kako je vrijeme prolazilo sve više smo se zbližili te na kraju 4. razreda postali složni, i moglo bi se reći, odrasli razumni ljudi. Mislim da ćemo svi zapamtiti 4. razred kao najbolju godinu našeg školovanja. Učionice u kojima smo provodili svoje posljednje srednjoškolske dane, uz sjajne profesore koji su bili uz nas da nas nauče svemu, bilo to vezano za školu ili za budući život, ostat će nam kao divna sjećanja u našim glavama koja nikada u životu nećemo zaboraviti i koja ćemo do vijeka cijeniti.

Moglo bi se još dosta toga reći o vremenu i događajima provedenima u ovoj školi, no ta sjećanja ostavit ćemo za samo za sebe i pustiti drugima da izgrade svoja sjećanja, emocije i karakter tijekom boravka u srednjoj školi, no ponajviše lijepu uspomenu.

Antonio Mandić