DINARA

Veličanstvena planina Dinara je morfotektonski dio Dinaridskih Alpa, planinskog lanca koji se proteže područjima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku, razdvajajući Jadransko more od Panonske zaravni.

Troglac, najviši vrh Dinare doseže 1.913 m iznad razine mora. Dinara stoji kao prirodna granica između Dalmacije, južnog dijela Bosne i Hrvatske, kao viski zid koji dijeli dva različita svijeta: jedan je mediteranski na svom južnom djelu, dok je drugi kontinentalni. Mnoge divlje zvijeri nastanjuju planinu, poput divlje mačke, vuka, lisice, čaglja, lasice, kune, smeđog medvjeda, i risa (ris se rijetko viđa). Od dvopapkara, divlji vepar, srna, i divokoza su česti. Dinara obiluje i mnogim pticama, a najčešći su tetrijeb, jarebica, sokol, i orao. Također postoji i endemična vrsta glodavca, Dolomys bogdanovi longipedis (Dinarski miš) koji je zaštićena vrsta, kao što je i vjeverica.

Proteže se od prijevoja Derala (965 m) na sjeverozapadu do prijevoja Privija (1,230) iznad Uništa na jugoistoku zemlje. Duljina planine iznosi 20 km, a širina 10 km.

Izvor riječi "Dinara" još nije utvrđen; misli se da bi ime moglo poticati od imena ilirskog plemena Dinara koje je nekoć obitavalo na istočnim stranama planine. U antička vremena planina je nazivana Adrian oros. Nije rijetka pojava da isto područje nosi različita imena u Hrvatskoj i u Bosni, što samo ističe činjenicu da je Dinara bila kroz dugi period povijesti, što i danas jest, prirodna granica između dvaju država, u punom smislu te riječi. Točnije, Dinara stoji kao prirodna granica između Dalmacije, južnog dijela Hrvatske, i Bosne, kao viski zid koji dijeli dva različita svijeta: jedan je mediteranski na svom južnom djelu, dok je drugi kontinentalni. U povijesti hrvatskog naroda njena uloga barijere igrala je važnu ulogu. Prva hrvatska država je rođena u zaštiti njenih padina, i tijekom nekoliko stoljeća, "zid" je pružao prirodnu barijeru od navale Turaka, priječeći njihovu invaziju na jug. Cijeli dinaridski masiv dobio je ime po njoj. Zajedno s druga dva orogenetska dijela, Šar-Pindus planinama na jugoistoku i Južnim Vapnenačkim Alpama na sjeverozapadu, ovaj planinski masiv predstavlja tektonsku jedinicu pod imenom Dinaridi. Najranija povijest ovog područja zapisana je u kamenu i sačuvana u materijalnim ostacima poput sjekira, noževa, strijele, lončarija, koji su izloženi u muzeju u Sinju. Iz ostavštine Rimskog Carstva (ovaj je teritorij bio pod kontrolom Rimljana više od 600 godina) saznali smo da je veliko Ilirsko pleme Dalmate živjelo ovdje; Rimljani su nazvali svoju provinciju Dalmatia (prije poznata kao Illyricum) prema njima.

Na Dinari postoji malo stalnih naseobina. Uglavnom su to skromne ljetne kolibe, koje pripadaju stočarima iz podnožja planine, uz mali broj sela koje se nalaze u nekoliko većih dolina.

Područje je karakterizirano manjkom vode, posebno tijekom suhog ljetnog razdoblja. Kroz ovo područje teče rijeka Cetina, pružajući krajoliku jedinstvenu ljepotu. Od svog izvorišta u selu na podnožjima planine Dinare, po kojem je i dobila ime, ova prekrasna rijeka teče 100 km kroz mnoga pitoreskna mjesta, probijajući se kroz veličanstvene klance da bi dosegla svoje ušće u gradu Omišu, nekoć poznatom utočištu gusara. Rijeka Krka izvire podno Dinare pod slapom rijeke Krčić.

Svojim tokom prolazi kroz grad Knin i ulazi u kanjon i N.P.Krka. Na njenim obalama su nikla mnoga naselja, kojim izdvajamo rimski logor Burnum i pravoslavni manastir Krka, te samostan Visovac.

Planina Dinara je prirodna granica između mediteranske klime Jadranskog mora i kontinentalne klime u zaleđu planine. U podnožju planine (300-700 m nadmorske visine) prevladava blaga, topla klima sa suhim ljetima, dok prosječna temperatura u zimskim mjesecima nikad ne pada ispod 3°C. Ispod visine od 1000 m, klima je karakterizirana vlažnim i toplim ljetima, dok je na visinama iznad 1,500 m, klima vlažna, sa svježim ljetima i snijegom koji prekriva vrhove planina od studenog do travnja, i zaostaje, ponegdje, i preko cijelog ljeta. Na samoj planini ne postoje rijeke i potoci zbog njene porozne vapnenačke strukture. Voda se može naći jedino u mlakama i zaleđenim jamama. Područje je karakterizirano kraškim formacijama u vapnencu i nedostatkom plodnog zemljišta i vegetacije.

Južne padine, okrenute prema Jadranu, prekrivne su rijetkom vegetacijom, koje se na većim visinama pretvara u makiju i nisko raslinje. Kamene udoline i travnjaci prevladavaju na visinama od oko 800-900 m nadmorske visine. Planinska borova šuma može se naći na većim visinama, prema granici s Bosnom. Na bosanskoj strani planine, do visine od 850 m, može se naći mješovita šuma hrasta, a šuma bukve i srebrne jele iznad te visine. Iznad područja šume, koje se prostire do visine od otprilike 1,380 m, nalazimo travnate površine.

Nadalje, smreka se može naći na Troglavu i na drugim vrhovima planine.

Mješovite šume bukve i srebrne jele, s bogatom faunom, karakterizirane su najmanjim temperaturnim promjenama između dana i noći.

Mnoge divlje zvijeri nastanjuju planinu, poput divlje mačke, vuka, lisice, čaglja, lasice, kune, smeđog medvjeda, i risa (ris se rijetko viđa). Od dvopapkara, divlji vepar, srna, i divokoza su česti. Dinara obiluje i mnogim pticama, a najčešći su tetrijeb, jarebica, sokol, i orao. Također postoji i endemična vrsta glodavca, Dolomys bogdanovi longipedis (Dinarski miš) koji je zaštićena vrsta, kao što je i vjeverica. Dinara je stoga postala vrlo interesantna planina za znanstvenike s različitih područja (botaničare, zoologe, arheologe, speleologe, i druge) potičući ih na daljnja istraživanja. Jasno je da planina nije do sada dovoljno istražena. U svojoj gruboj kraškoj ljepoti, ona još krije mnoge prirodne fenomene jedinstvenih i posebnih oblika, neodoljivih svim ljubiteljima prirode koji traže izazovne pustolovine.