BUKOVICA,NARODNI ZIVOT I OBICAJI

PIŠE VLADIMIR ARDALIĆ IZ ĐEVRSAKA

Pjesnik, pripovjedač i etnolog.

Rođen 9. novembra 1857. u Đevrskama (Dalmacija) gdje je završio osnovnu školu. Otac Gajo, pravoslavni sveštenik dao mu je prve upute u narodni život i običaje. Radio je kao službenik finansijske kontrole i sabirao arheološke spomenike. Pod njegovom kontrolom vršena su iskopavanja u okolini Bribira. Poslije 1896. proučava narodne običaje svoga zavičaja i radove objavljuje u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slovena. Za vrijeme prvog svjetskog rata (1914) bio je kao veleizdajnik nekoliko mjeseci u zatvoru. U zadarskom Narodnom listu objavljivao pjesme, crtice i reportaže. Umro je u Đevrskama 25. novembra 1920.

Objavio je ova djela: Bukovica, Narodni život i običaji (1899, 1900. i 1902); Narodne pripovijetke (Đevrske u Dalmaciji 1905); Vuk, Narodno pričanje u Bukovici (1906); Obitelj u Bukovici (Crtice iz narodnog privatnog prava) (1906); Vukodlak (1908); Narodne pripovijetke iz Bukovice u Dalmaciji (1908); Privatno pravo u Dalmaciji (1910); Manji prinosi iz Bukovice u Dalmaciji (1912); Basme (1912); Uris i upis (dvije basne 1914); Narodne pripovijetke, Pjesme u kolu (1914); Godišnji običaji (1915); Vile i vještice (1917); Naizred (1918); Naše susjede (1924); Orko (1924); Puste želje (1928); Mora (1928); Varalice (1935).

Bogata dijalekatska građa nalazi se u tekstovima Vladimira Ardalića pa je to jedna od glavnijih vrijednosti ovih tekstova. Pavle Ivić u svom radu "O poreklu jekavskog govora u benkovačkom kraju" kaže ovo: "Razmatranja u ovom prilogu temeljiće se na podacima iz pomenutih dijalektoloških radova i na blizu dve hiljade primera ekscerptiranih iz Ardalićevih tekstova. Jezik tih tekstova vrlo je nejednak, u zavisnosti od slabijeg ili jačeg unošenja elemenata književnog jezika." (Citirano prema rukopisu.)

Jasno je da su tekstovi Vladimira Ardalića nezaobilazni u dijalektološkim, etnološkim i folklorističkim istraživanjima.

Treba spomenuti da je sve ovo objavljeno prije 111 godina (1899.)