1. UVOD
Postojeći dostugniti nivo tehnološkog stvaralaštva, ima osnovnu karakteristiku određene upotrebe u vremenskom intervalu, sadrže zbirnu bazu pravila usvojenih u ovoj oblasti koja funkcioniše po principu dostignutog koncepta ostvarivanja proizvodnje predmeta tehnološke civilizacije(TEHNOS-veštačko stvaranje). Osnova tog stvaralaštva je eureka (Razvoj nauke o idejama), razrada i razvoj istog, kroz generaciski rad na generalnom toku, usmeren na iznalaženje praktičnih rešenja izgradnje, opstanka kreatora predmeta, u odnosu na proizvod svog rada, u vremenu njihove realizacije. Nivo razvoja savremenih tehnoloških sistema nameće neophodnost da oni u celini, kao i njihovi pojedinačni delovi, paralelno sa zavisnim procesima u prirodi, budu vremenom podrvgnuti preispitivanju, u smislu analogije sa uslovima koji vladaju na planetama solarnog sistema zvezde Sunce. Ta analogija se odnosi kako na DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE, tako i na TREĆI ZAKON TERMODINAMIKE, ZAKONE GRAVITACIJE, ZAKONE O ENERGIJI I MATERIJI. Interpretacijom rezultata istraživanja nivoa usaglašenosti uočava se pojava nepredviđenog gubljenja projektovanih vrednosti usmerenih u cilju opstanka, održanja egzistencije vrste kao i obavljanja korisnog rada u predviđenom vremenskom intervalu – ENTROPIJA, KATASTROFE I KATAKLIZME kao mere neuređenosti svakog sistema i evolucije istog po TEORIJI HAOSA. Takvom toku procesa u prirodi potrebno je suprostavit novi koncept tehnološkog stvaralaštva, da u svojoj raalizaciji sadrži konstantu u vremenu, što podrazumeva postojanje TEORIJA SVEGA, NA OSNOVU KOJE BI SE SVI NAUČNOKONSTRUKTORSKI KVALITETI DOVELI DA SIGURNOST FUNKCIJE NE MOŽE DA BUDE NARUŠENA DO MAKSIMALNOG VREMENA TRAJANJA KOD UPOTREBE.
One su razrađene sa stanovišta analize tri segmenta, segment organizacije sublimacije rešenja pojedinačnih naučnih disciplina, segment povezivanja naučnih sublimata sa praksom konstruisanja, i segment testiranja novog modela.
Navedeni principi biće posmatrani kroz njihov odnos sa važećim postavkama teorije o sistemima, istorije filosofije po pitanju ideja i materijalnog sveta solarnog sistema zvezde Sunca po pitanjima koncepcije novog tehnološkog razvoja, sagledano preko pojedinačnih delova pozitivnih nauaka.
TEHNOLOŠKA STRUKTURA NOVOG MODELA SISTEMA
- Rešenja vezana za maksimalno vreme trajanja (do postavki o novoj koncepciji materijala), pitanje oblika, modula elastičnosti i načina opterećenja.
- Rešenja sistema kretanja prema planetarnim uslovima (agregatna stanja materije na planeti Zemlji).
- Rešenja testiranja pojedinih karakteristika NOVOG MODELA (slobodni pad kao maksimalni prirodni pomak u kretanju, udar vodenog stuba u proporciji prema veličini novog modela.