Ruža Otajstvena

(English language) : http://www.catholictradition.org/Mary/rosa-mystica.htm

Ukazanja i Poruke Majke Božje u Montichari

Montichiari se nalazi u Sjevernoj Italiji, u blizini Brescie, odale potječe Papa Pavao VI. Ukazanja su počela 1947. Crkva do danas još nije o njima ništa službeno saopćila. Međutim, ima više biskupa koji vjeruju u istinitost ukazanja i ne brane posjećivati to mjesto, a i sam Papa se o tome blagonaklono izjasnio.

Hodočasnici pred izvorom Kraj izvora se služi Sveta Misa za hodočasnike

Blažena Djevica Marija se u Montichiariju ukazuje kao Rosa Mystica (Otajstvena Ruža) i želi obnovu svećenika, samostana i Bogu posvećenih osoba. To je još jedna opomena svećenstvu. S velikom odgovornošću treba pristupiti proučavanju poruka Montichiarija, koje predstavljaju veliku milost i pomoć Crkvi, čije su rane danas tako strašne. Poruke Gospine upućene su svećenicima i drugim Bogu posvećenim osobama. Ona hoće da pomogne Crkvi u njezinoj najvećoj potrebi; želi obnoviti pastire da bi preko njih obnovila i cijelo stado Kristovo. Zato traži toliko molitava za svećenike. Svetost svećenika bila je uvijek goruća potreba Crkve. »Mi nismo svećenici zato da provodimo udoban život«, rekao je Sveti Pio X. papa,»nego da mnogo radimo i umremo od iscrpljenosti.« A sveti Ivan Krizostom opominje svoje svećenike: »Budite spasitelji svijeta!« To sada posebno naglašuje i zahtijeva Majka svećenika i svih ljudi u Montichiariju. preko jedne skromne duše, Pierine Gilli.

Vidjelica Pierina Gilli

Početak ukazanja

Vidjelica Pierina Gilli (rođena 3. kolovoza 1911.) radila je kao bolničarka u bolnici u Montichiariju. Prvi put Gospa joj se ukazala u jednoj bolničkoj sobi, u proljeću 1947. Pierina je ugledala Gospođu izvanredne ljepote, u ljubičastoj haljini, s bijelim velom na glavi. Bila je veoma žalosna i oči su joj bile pune suza, a u prsima je imala tri mača. Gospa reče samo tri riječi:

»Molitva — Pokora — Zadovoljština.«

Križ kraj kapele ukazanja Križ podno Gospinih stuba Izvor,stube i kapelica Izvor blagoslovljen od Gospe

Drugo ukazanje se dogodilo 13. lipnja 1947; opet u bolnici. Sada je Gospa bila obučena u bijelo, a mjesto mačeva imala je tri ruže: bijelu, crvenu i zlatnu.

Pierina Gilli je upita: »Budite tako dobri i recite mi tko ste vi?« Smiješeći se ona odgovori: »Ja sam Majka Isusova i Majka svih vas. Naš Gospodin me šalje da pokrenem novu Marijansku pobožnost za sve muške i ženske institute, redovničke zajednice i za svjetovne svećenike. Ja obećajem ovim religioznim institutima, redovničkim zajednicama i svjetovnim svećenicima, koji me budu posebno štovali, da će imati moju posebnu zaštitu, povećani rascvat duhovnih zvanja, manje izgubljenih zvanja i veliku svetost Božjih službenika. Ja želim da se svaki 13. dan u mjesecu slavi kao Marijanski dan. Kroz dvanaest prethodnih dana neka se obavljaju posebne pripravne molitve.« S posebnim naglaskom i velikom radošću nastavila je Ona: »Na ovaj dan ja ću na one religiozne institute, redovničke zajednice i svjetovne svećenike, koji me tako budu častili, izliti preobilje milosti i dati im veliku svetost. Ja želim da 13. srpnja svake godine bude slavljen u čast Rosae Mysticae, tj. Otajstvene Ruže.

Pierina je upita da li će učiniti neko čudo. Na to Gospa odgovori: »Najočiglednije čudo bit će ovo: Bogu posvećene duše, koje su već duže vremena, osobito poslije rata, postale mlakog duha, tako da su postale nevjerne svom zvanju, ili ga izdale, koje su po velikim propustima izazvale kazne i progone protiv Crkve, prestat će Našeg Gospodina teško vrijeđati. One će iznova oživjeti prvobitni duh svojih svetih redovničkih utemeljitelja.«

Sad je Gospa objasnila Pierini značenje triju mačeva i triju ruža:

»Ja želim da se svake godine, 8. prosinca oko podne, slavi sat milosti za cijeli svijet. Po ovoj će se pobožnosti postići mnoge duhovne i tjelesne milosti.

Naš Gospodin, Moj Božanski Sin Isus, iskazat će svoje preveliko milosrđe, ukoliko dobri nastave moliti za svoju grješnu subraću.

Neka se, što je moguće prije, javi najvišem pastiru katoličke Crkve Papi Piju XII moja želja, da ovaj sat milosti bude u cijelom svijetu saopćen i proširen. Ako netko ne može svoju crkvu posjetiti, a moli u taj sat, i on će od mene primiti milosti. Tko ovdje, na ovim opekama, bude molio i prolio suze kajanja, naći će sigurne ljestve (za uspon u nebo) i od materinskog Srca primit će zaštitu i milosti.«

Tada Gospa pokaže Pierini svoje Srce i sva puna sjaja reče: »Gle ovo Srce, koje tako silno ljubi ljude, dok ga većina njih vrijeđaju porugama.« I nakon male stanke nastavi: »Ako se dobri i zli jednodušno nađu u molitvi oni će od ovog Srca postići milosrđe i mir. Za sada su dobri već primili po meni milosrđe od Gospodina; ono je zadržalo veliki kazneni sud.« Smiješeći se nastavi: »Uskoro će se upoznati veličina ove ure milosti.«

Kad Pierina opazi da se Gospa želi udaljiti reče joj: »O lijepa i draga Majko Božja, zahvaljujem vam. Blagoslovite moju domovinu Italiju, blagoslovite cijeli svijet, posebno Sv. Oca, svećenike, redovnike, grješnike!« A

Gospa odgovori: »Ja sam već pripravila preobilje milosti za svu onu djecu koja slušaju moj glas i uzimaju k srcu moje želje.« Kod ovih riječi viđenje je nestalo.

Tokom ovog ukazanja Gospa je povjerila Pierini jednu tajnu i obećala joj saopćiti kada to crkvena vlast treba da otkrije.

Za vrijeme ovog ukazanja dogodila su se tri čudesna ozdravljenja. Roditelji su u crkvu donijeli dječaka u dobi od 5 godina, koji je bolovao od dječje paralize i nije mogao niti stajati niti hodati. Unijeli su ga na rukama. Dječak je u trenutku izliječen. Poslije ukazanja roditelji su ga pokazivali narodu, a dječak je poskakivao. Kazao je da je vidio Gospu u katedrali kako mu se dobrostivo smiješi.

Izliječena je i djevojka od 26 godina, koja je dvanaest godina bolovala od teške tuberkuloze. Tokom devet godina nije mogla ni riječi izgovoriti. Kasnije je ušla u samostan.

Treće čudo dogodilo se izvan katedrale, u privatnoj kući u Montichiariju, u vrijeme ukazanja. Tridesetogodišnja djevojka bila je u isti čas izliječena. Od djetinjstva nije bila normalna i sve do tada nije progovorila. Otac joj je bio otišao u crkvu, a nju je kod kuće čuvala bratova žena koja je za vrijeme ukazanja molila krunicu i pri tom spontano izrekla: »O draga Majko Božja, ako se ti stvarno sada ukazuješ u katedrali u Montichiariju, izliječi sada ovu siromašnu bolesnicu!«

U tom trenutku bolesnica je potpuno i trajno izliječena. Kad se otac vratio iz katedrale kući zatekao je svoju kćerku kako sa šogoricom moli krunicu.

Ovo čudo je pobudilo veliku pažnju, a više liječnika izjavilo je da se ovdje isključuje svaka mogućnost izlječenja sugestijom.

Ukazanja Majke Božje u Fontanelli

Po naredbi biskupa iz Brescie, mons. Giacinte Tredici, Pierina je provela nekoliko godina u Bresci, kao pomoćnica u jednom ženskom samostanu. Od tada je pater Giustino Carpin, franjevac, njezin ispovjednik. Od 1966. počinje drugi odsjek ukazanja Majke Božje, sada u Fontanelli, predjelu Montichiarija, koji je nekoliko kilometara udaljen od katedrale.

U veljači 1966. molila je Pierina u svojoj sobi i doživi veliku radost da opet vidi dragu Gospu. Gospa ju je tješila i hrabrila, a za Bijelu Nedjelju, 17. travnja 1966. najavila slijedeće ukazanje i to u Fontanelli. Pierina je pored Fontanelle provela djetinjstvo. To je špilja s izvorom vode ispod ceste, do kojeg vode kamene stube. Pierina o tome saopći biskupu u Bresci, koji joj strogo zapovijedi da o ovom novom ukazanju ne govori nikome. Mogla ju je pratiti jedna prijateljica.

Na Bijelu Nedjelju Pierina je molila krunicu na putu Fontanelle, iznad špilje. U podne, na Gospino pozdravljenje, pojavi se Majka Božja i reče: »Moj Božanski Sin sama je ljubav i On me poslao ovamo da ovom izvoru dadem čudotvornu moć ozdravljivanja ... Za znak pokore i očišćenja poljubi ovu gornju stubu!« Grubo stubište sa kojih desetak stepenica vodi od ceste dolje do izvora. »Spuštaj se sada klečeći i ponovno poljubi stepenicu!« I Pierina se spuštala na koljenima niz stubište. Gospa je išla za njom. Njene bose noge vidjele su se veoma dobro. I po treći put reče Gospa: »Sada ponovo poljubi stepenicu i postavi ovdje jedan križ!« Lijevom rukom označi mjesto gdje treba postaviti križ.

«Bolesnici i sva moja djeca treba da mog Božanskog Sina najprije mole za oproštenje, puni ljubavi da poljube ovaj križ, onda da uzmu vodu i piju.« Sada se Gospa uputi izvoru i reče: »Uzmi u svoje ruke blato, onda se operi vodom! To ti treba pokazati da su grijesi u srcima moje djece kao blato i prljavština, ali oprani u vodi milosti postaju duše opet čiste i ponovno dostojne milosti.« Gospa se sagnula i svojim rukama dotakla izvor na dva mjesta, a zatim je rekla: »Neka svoj mojoj djeci budu poznate želje mojeg Sina Isusa iz godine 1947. Njegove želje i moje poruke ja sam saopćila u katedrali u Montichiariju.

Ja želim i ponavljam, neka bolesnici i sva moja djeca dolaze k ovom čudotvornom izvoru. Bazen sa čudotvornom vodom sa izvora.

Sada je tvoja misija ovdje, među bolesnicima i svima kojima je potrebna pomoć.

Osim toga želim, to reci vjernicima, da najprije idu u crkvu i neka se poklone mojem Božanskom Sinu u Presvetom oltarskom sakramentu. Poslije toga neka ovamo dođu. Neka najprije zahvale Gospodinu, koji je tako dobar i milosrdan, da je Montichiariju toliko ljubavi i milosti darovao!«

Kod tih riječi podiže se u visinu, raširi svoje ruke i s njima svoj plašt, koji je kao da je obuhvaćao jednu beskonačnu površinu u svemiru. Na Njenoj ruci visjela je krunica. Dolje, na desnoj strani plašta, vidjela se katedrala u Montichiariju, gdje su 1947. bila ukazanja, i pod plaštem »Marijin dvorac«, koji potiče iz srednjeg vijeka. Taj dvorac je po Božjoj Providnosti već sada postao centar i dom za bolesnike, patnike i stare ljude.

Zamak je prije nekog vremena bio ponuđen na prodaju. Neki su htjeli od njega napraviti noćni lokal i mjesto grijeha, ali je tamošnji župnik za to saznao i nastojao je to, po svaku cijenu, spriječiti. Molio se Ruži Otajstvenoj (Rosa Mystica). I, poput rasvjetljenja s neba, sinula je misao da se zamak otkupi za karitativne svrhe. Kupio ga je apostol Caritasa, mons. Luigi Novarese, koji je u Italiji osnovao više domova za bolesnike, starce, patnike. U njemu učini kapelu za stare i bolesne svećenike, koji se u dvorcu nastaniše. Kod posvete bio je i tadašnji rezidencijalni fatimski biskup Joso Pereira Venancio, koji se živo interesirao za ukazanja Ruže Otajstvene, a župnik Franjo Rossi je izjavio da je to pravo njeno čudo što je ovaj stari Marijin dvorac postao mjesto molitve, umjesto da postane zloglasni noćni lokal i mjesto grijeha.

Na lijevoj strani ispod plašta Majke Božje, Pierina je u daljini ugledala skup velikih zgrada. To je predstavljalo buduće veliko djelo ljubavi, koje će se kasnije oko izvora podići. »Ja želim i ponavljam, neka dolaze bolesnici i sva moja djeca ovamo k izvoru milosti.« S divnim osmjehom Gospa je nestala prema nebu.

U to vrijeme kod Fontanelle su se igrala neka djeca, koja razglasiše da je Pderina kod izvora gledala Majku Božju.

Križ u Fontanellama

Drugo ukazanje kod Fontanelle, 13. svibnja 1966.

Gospa se ponovo ukazala kod izvora u prisustvu nekih dvadesetak osoba, oko 11,40 sati. Među ostalim rekla je Pierini: »Neka se posvuda proširi vijest o mojem dolasku ovom izvoru.«

Pierina odgovori: »Kako ću to postići ako mi se ne vjeruje i ako me sprečavaju?«

— Ovdje je tvoja misija, kako sam to već rekla.

— Majko Božja, nastavi Pierina, ako vi ovdje nikakvo čudo ne učinite neće mi crkvene vlasti vjerovati. Zato vas molim da učinite čudo!

Gospa se materinski nasmiješila, a onda je poslije jedne stanke rekla: »Moj Božanski sin je sama ljubav. Svijet ide u susret propasti. Ja sam još jednom postigla milosrđe, zato me on ponovo poslao u Montichiari da donesem milosti Njegove ljubavi... Da bih čovječanstvo spasila potrebna je: molitva — žrtva — pokora.« I, pokazujući izvor, Gospa reče: »Ja želim da se ovdje uredi jedan bazen da bi bolesnici u njega mogli uroniti... dok ovaj drugi dio izvora treba ostati namijenjen za piće.« Pierina je pitala kako treba nazvati izvor, a Gospa je odgovorila: »Izvor milosti«.

»Ja sam došla da dušama moje djece donesem ljubav, slogu i mir. Ja vas molim da ne bacate nikakvu prljavštinu na ljubav bližnjega!«

Pierina se zahvaljivala, a Gospa raširi ruke i s njima na daleko zamahnut plašt. Još je vidjelica upita za značenje ogromnog plašta. »To označuje moju materinsku ljubav koja hoće cijelo čovječanstvo i svu moju djecu obuhvatiti.«

— Što treba ovdje u Fontanelli da se učini, upita Pierina.

— Djela ljubavi prema bližnjemu, na bolesnicima koji će ovamo dolaziti.

Gospa se nasmiješila i nestala u pravcu neba.

Treće ukazanje u Fontanelli, 9. lipnja 1966. (Tijelovo).

Bilo je oko stotinu osoba kod izvora. Oko 15 sati dođe Pierina i ljudi počeše moliti krunicu. Kod četvrtog otajstva Pierina uzviknu: »Draga Majka Božja je ovdje, Pogledajte k nebu!« Nad izvorom se pojavi Gospa, puna ljepote i veličanstva; spusti se na zrelo klasno polje. Prisutni su, prema Pierininom pogledu, shvatili da Majka Božja nogama dodiruje pšenično klasje. Gospa je rekla: »Danas me moj Božanski Sin Isus Krist ponovo šalje ovamo. Danas na tijelovski blagdan, na blagdan jedinstva, na blagdan ljubavi.« I, raširivši ruke, nastavi: »Kako žarko želim da ova pšenica postane euharistijski kruh u mnogim pomirbenim pričestima!« Gledajući u nebo reče: »Želim da ova pšenica, u mnogim hostijama, dođe u Rim, a 13. listopada da dospije i u Fatimu!«

Pierina upita da li treba svu pšenicu za to dati, a Gospa odgovori: »Ja želim da mi dobrohotna srca ispune ovu želju... I želim da se ovdje podigne kapelica s kipom, koji upravlja pogled prema izvoru.«

U viziji Pierina vidje dvoranu, unutrašnjost kapele. »Ja želim«, reče Gospa, »da za 13. listopada kip bude ovamo donešen u procesiji. Ali prije toga želim da se narod Montichiarija posveti mojem Bezgrješnom Srcu. Montichiari je mjesto koje je moj Božanski Sin izabrao i kamo me poslao da donesem milosti Njegove ljubavi.«

Pierina je molila da opet dođe.

»Ja ću uvijek biti s tobom«, reče Gospa s velikom ljubavlju.

Četvrto ukazanje, 6. kolovoza 1966. (Blagdan Kristova Preobraženja).

Oko 14,30 sati uputi se Pierina k izvoru, gdje se nalazilo oko dvije stotine osoba. U 15 sati pozove Pierina prisutne da s njom izmole krunicu. Kod četvrtog otajstva reče: »Majka Božja je ovdje.« Odmah zavlada duboka šutnja.

Gospa reče Pierini: »Moj Božanski Sin Isus poslao me ponovo ovamo, da izmolimo za 'svjetski savez pomirbene pričesti' i to da bude 13. listopada. Ovaj dan pomirbene pričesti treba da se proširi cijelim svijetom i da se već ove godine održi, a onda svake godine ponavlja. Onim svećenicima i vjernicima koji pospješuju ovu euharistijsku praksu obećajem obilje mojih milosti.« Pierina je pitala Gospu o pšenici i ona joj odgovori: »Neka se od ove pšenice pošalje mojem ljubljenom sinu Papi Pavlu i neka mu se kaže da je to iz njegovog brešanskog zavičaja, iz Montichiarija, i da je pšenica po našem posjetu blagoslovljena. Neka mu se kaže i što moj Božanski Sin Isus Krist želi... kao i ono što se tiče Fatime.« Još je kazala: »Nakon mojeg dolaska u nebo ja sam uvijek ostala Majkom i Posrednicom između mojeg Božanskog Sina Isusa Krista i cijelog čovječanstva. Koliko milosti sam podijelila kroz sva ova stoljeća..., koliko dobročinstava.... koliko kazne suzdržala.... kolike sam razgovore vodila s dušama ... kolike pohode na zemlju učinila da bih donijela moje poruke, ali ljudi nastavljaju vrijeđati Gospodina! I upravo radi toga želim da se osnuje 'svjetski savez pomirbene pričesti'. To je čin ljubavi i zahvalnosti Božje djece prema Gospodinu. Ja sam ovo mjesto, Montichiari, izabrala, jer u jednostavnim, skromnim seoskim ljudima još se nađe poniznosti kao u siromašnom Betlehemu nekada. Ovo mjesto, na kojem će se uvijek mnogo moliti, postat će mjesto obilnog blagoslova.

Pierina preporuči Gospi svećenike, Bogu posvećene osobe, redovnike, majke s djecom, koje su ovdje bile prisutne ... — Gdje da se podigne kapelica, upita Pierina. — Nešto podalje od izvora! — Draga Gospo, zašto ne učinite koje čudo da bi mi se vjerovalo? — Narod je već potvrdio, odgovori Gospa i nestade.

Želja Gospina, što se tiče pšenice, bila je izvršena. Jedan dio samljevene pšenice primio je Sveti Otac, koji je to još osobno blagoslovio. Brašno od te pšenice primio je rezidencijalni biskup iz Fatime, Joao Pereira Venancio. Mnoge su hostije od toga brašna ispečene i konsekrirane za svete pomirbene pričesti, ponajviše u Fatimi.

Ostala ukazanja

Štovanje Ruže Otajstvene je prisutno na svim kontinentima i zemljama

Po nalogu biskupskog Ordinarijata Pierina nije više smjela, od 1966., posjećivati Fontanelle. Ona je ostala poslušna ovoj zabrani. Ali Gospa nije bila vezana za ljudske zabrane, niti za bilo koje zemaljsko mjesto. Pierina izvješćuje o ostalim ukazanjima, prepunim značenja.

»Bila sam u molitvi pred oltarom drage Gospe«, veli ona, kad se pred mojim očima pojavi jako svijetlo nad velikim stubištem, kako sam to vidjela i u katedrali u Montichiariju, na blagdan Bezgrješnog Začeća 1947. Gore, nad stubištem, otvoriše se velika vrata, kroz koja prodiraše zlatna svjetlost. U unutrašnjem luku vrata bilo je napisano velikim slovima: Fiat della Creazione (Neka bude stvaranja), narančastocrvenim svijetlim slovima; ispod toga: Fiat della Redenzione (Neka bude Otkupljenja), svjetlećim crvenim slovima; a još niže, svijetlim nebesko plavim slovima: Maria della Corredenzione (Marija suotkupiteljica).

Gore, na stubištu, ukazala se Gospa, s rukama raširenim prema dolje, a iz ruku su padali svijetli žuti jezici na mnoštvo ljudi u podnožju stepenica; Gospa se smiješila, a jedan anđeoski zbor reče:

»Fiat (Neka bude!), kojeg je na poziv anđela Marija izrekla, učinio je nju Majkom Boga i cijelog čovječanstva. On se može usporediti s Fiatom stvaranja, jer je njezino »Neka bude!« bilo takvo da je po njemu ona sve milosti od Boga Oca primila.«

Tada je Pierina čula kako anđeoski kor pjeva psalme: «Marijo, Majko Božja, Majko milosti, budi slavljena od svih ljudi i kroz sve vjekove!«

U više svojih ukazanja Gospa je ponavljala molbu da se moli krunica. »Kćeri, pogledaj ovdje svetu krunicu! Svi koji je mole primit će od mene obilje milosti. Ona je snažna veza s mojim Srcem. Ona slavi Boga, kralja neba i svemira.«

12. listopada 1968. »Reci svoj mojoj djeci, koja su moju molbu za pomirbene pričesti izvršila da im darujem obilje milosti. I kaži svima, koji dolaze k izvoru, što sam ga ja blagoslovila, i koji me tamo štuju, da želim da se ondje moli krunica. Onamo ja osobno dolazim s nebeskim anđelima i prikazujem Gospodinu ove molitve. Mnoga srca, ujedinjena u jednoj jedinoj ljubavi, to udaraju zajedno ... Nebo i zemlja! O kako će mnoge milosti biti date ovoj djeci! ... Ja vidim sve i blagoslivljam sve.«

13. listopada 1969., u 12 sati, Pierina vidi Majku Božju koja joj obećaje da će svojim plaštem prekriti sve koji joj budu preporučeni i za koje se nju bude molilo za milost. Nitko ne propada, ako se za njega žrtvuje i moli.

14. veljače 1970. »Pierina, ja dolazim, još jednom, i tražim molitve i pokoru! Tako brojne duše izlažu se opasnosti da propadnu. Potrebne su žrtve da bi se duše spasile... U Montichiariju sam darovala svu svoju ljubav... Gle, moja ljubav obuhvata cijeli svijet. Po tebi, malom stvorenju, ja je još jednom darujem, posredujući za duše. Ljubav darovati, ima li nešto veće od toga?! Ljubav prema Bogu i bližnjemu je kao molitva, koja uzdiže ka Gospodinu! Tako darivamo sami sebe i time sve. Trpi iz ljubavi! Darivaj u tišini i govori po molitvi!

Ukazanje od 19. svibnja 1970. Ovo ukazanje je od sasvim posebnog i dalekosežnog značenja. Gospa se ukazala u svom bijelom plaštu, s tri ruže na Srcu: bijelom, crvenom i zlatnom; na desnoj ruci s velikom krunicom. Sada je krunica umjesto križića imala medaljicu. Gospa raširi ruke prema dolje i na desnom dlanu pokaže prednju stranu medalje. Na medalji se jasno vidjelo kako Marija stoji na jednom stubištu; iznad njene glave su tri ruže, kao i pod njenim nogama na stepeništu. Desno od Madone je natpis: Rosa, a lijevo: Mystica. Onda pokazuje, na lijevom dlanu, drugu stranu medalje: crkva s kupolom i s trima vratima. Iznad kupole je, uz rub medalje, natpis: Maria Mater Ecclesiae (Marija Majka Crkve). Pri tome Gospa reče:

»Želim da medalja bude izlivena, onakva kakvu je ja ovdje pokazujem, i to da je s prednje strane natpis: Rosa Mystica, a s druge: Maria Mater Ecclesiae... U Montichiari, kojeg je Gospodin izabrao, poslao me da donesem dar Njegove ljubavi, dar izvora milosti i dar medalje moje materinske ljubavi. Da, ja sam posredovala da se medalja proširi; ona je dar sveopće ljubavi. Moja djeca će je na srcu nositi. Nosit će me posvuda. Ja svima obećajem moju materinsku zaštitu punu milosti. U ovo vrijeme se želi razoriti štovanje i ljubav ljudi prema meni... Ali, medalja je znak moje materinske ljubavi; uvijek ću biti uz svoju djecu. Pored sebe će ona imati Majku Gospodinovu, Majku čovječanstva. Gle, to je pobjeda sveopće ljubavi! Blagoslov Gospodina i moja ljubav bila svagdje s djecom koja se meni utječu!«

17. siječnja 1971. »Moli, moli, kćeri, i potakni druge da mole. Tako mnogo moje djece nalazi se u tami. Ljudi više neće Boga ... O Crkvo mojeg Božanskog Sina Isusa Krista! ... U kakvoj borbi se ona nalazi! Baš zbog toga širim plašt svoje ljubavi nad čovječanstvom. Ali zato treba molitva ljubavi i molitva pomirenja! ...

Oh! Čovječanstvo srlja u susret svojoj velikoj propasti... Mnoge duše propadaju... Oh, siromašna Crkvo mojeg Božanskog Sina Isusa Krista! ... Molite djeco! Pokoru činite! ... To je usrdni poziv Srca Majke Gospodinove!«

Potom je nastavila: »Kćeri, u ovo vrijeme moraju se ljudi okupljati oko Gospodina u molitvi i ljubavi. Tako mnogo ga Njegove djece napušta i prezire. Treba vjernih i jakih duša da bi pokazali svijetu kako se moj Božanski Sin Isus Krist žrtvovao, da bi pokazao svoje srce puno milosrdne ljubavi. Ja sam u Montichiari došla da govorim o ljubavi prema Gospodinu i da pozovem duše na ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Ovo je usrdni poziv i poruka Majke Gospodinove!«

Opet je govorila o moljenju krunice. »Reci mojoj djeci neka mole krunicu. Ona je karika vjere, koja molitvi daje svjetlost. Ona je vez jedinstva, krasote i zagovorne moći.«

5. kolovoza 1972. Gospa govori s tugom o apostaziji, o udaljavanju ljudi od Boga i opet poziva na molitvu. »Reci svima da je molitva potrebna. Molite da bi se djeca Božja vratila vjeri i k ljubavi prema Gospodinu.

Vremena postaju mračna, puna zabluda i užasa. Ali, ako se moli i pokora čini, ovo će materinsko Srce još jednom postići kod Gospodina, mojeg Božanskog Sina Isusa Krista, povratak svjetla, ljubavi i mira širom cijelog svijeta, jer je milosrđe Božje uvijek predviđeno u Božjim planovima spasenja.

Sada je došlo vrijeme da se kaže, jer je, također, sada vrijeme u kojem se djelo Božje želi zasjeniti i poricati, da me je On izabrao za svoju Majku! Da, ja sam Majka Gospodinova i Majka ljubavi za cijelo čovječanstvo. Djeco, ljubite se bratskom ljubavi i mir će Gospodnji triumfirati!«

11. ožujka 1973., dok je Pierina molila krunicu u svojoj kućnoj kapeli, ukaže joj se Majka Božja i nastavi moliti

s njom; prignula bi glavu kod »Slava Ocu«, šutjela je kod »Ave«.

22. srpnja 1973. Pierina Gilli izvještava: »Bilo je oko 9,30 sati. Sjedila sam u svojoj maloj kuhinji i pisala pisma ... Vani je bjesnila oluja. Najednom vidjeh u Gospinoj kapeli svjetlo ... Gospa je bila tu ... Ona se ljupko smješila i rekla: »Sada i za svagda, Gospodin me poslao da čovječanstvu donesem Njegovu ljubav, Njegovo milosrđe, svoj materinski poziv, da bi moja djeca osjetila udarce ovog Srca. Ja želim da se moje želje ispune. Neka se Fontanelle pretvore u svjetionik vjere, molitve i pokore!« Upitah koje molitve i koje pokore treba vršiti. Majka Božja odgovori: »Molitve vjere, molitve ljubavi, pohvalne molitve, molitve prošnje«, i smiješeći se reče: »Svetu krunicu!«

Onda je neko vrijeme šutjela. »Da, isto tako želim na ovom mjestu pokoru pomirenja za sve grijehe ljudi. Prožeti ovim duhom neka ljudi prijeđu pješice put koji vodi od mosta na cesti do Fontanelle i neka pri tom mole. S tim treba odmah početi, jer je, do sada, rijetko tko to činio.«

— Da li to treba pojedinačno činiti?

— Da, ali također u grupama i procesijama, i neka se pri tom mole pokorničke molitve!

Na to se ohrabrih i upitah dragu Majku Božju zašto se objavila s imenom Rosa Mystica. Koje značenje to ima za svetu Crkvu?

Smiješeći se odgovorila je: »To nije nikakva nova pobožnost, nego je to u sveukupnoj vezi i počinje onim trenutkom kada je moj božanski Sin Isus Krist postao čovjekom.« Zastala je, a onda nastavila: »Fiat (Neka bude!) Otkupljenja i Fiat moje suradnje simbolizira se u najljepšem cvijetu: Rosa Mystica (Ruža Otajstvena). Ja sam Bezgrješno Začeće. Majka Gospodina Isusa. Majka milosti. Majka mističnog tijela Crkve!

Stoga me je poslao moj Božanski Sin Isus Krist godine 1947. u Montichiari, gdje sam u sredini crkve svojim nogama dotakla pod usred tako mnogo djece. Trebalo bi razjasniti da sam ja, Marija, Majka mističnog tijela, Crkve. Tada je to bio poziv svoj djeci cijele Crkve; poziv na molitvu, pokoru, pomirenje. Jer su nastupila mračna vremena bezbožnosti, kako je to onda stvarno i bilo i kako je to i sada ... Slabila je ljubav prema Gospodinu i prema Majci! (Bila je duboko ožalošćena; njene suze su kapale).

Ali, ako se bude poslušao moj poziv, Rosa Mystica će ponovno donijeti milosti Gospodinove i Njegovo beskrajno milosrđe Crkvi mojeg božanskog Sina Isusa Krista, da bi ponovo procvjetala.

Montichiari će biti brijeg s kojeg će mistično svjetlo bacati zrake po cijelom svijetu. Da, to će se ispuniti ...«

Ja sam saslušala sve ove divne stvari i rekla: »Draga Gospo, zašto ne učinite neko čudo da bi crkvena vlast povjerovala u vaša ukazanja?« Ona odgovori: »Kako mnogo dobročinstava sam ja u ovo vrijeme već iskazala! I koliko sam milosti podijelila! Sada i neprestano, i uvijek! Ali, očigledno čudo bit će povratak djece k istinskoj vjeri i k istinskoj ljubavi prema Gospodinu! Slijedit će ponovo ujedinjenje, mir u cijelom svijetu!« ...

Podigne oči prema nebu i reče: »Ja zazivam od Gospodina preobilni blagoslov za svu djecu koja mi pomažu da budem više ljubljena i bolje upoznata i koji se s hrabrošću zalažu da se moje želje ispune. Svima njima obećajem svoju materinsku ljubav s milostima Gospodinovim!«

Čudesne potvrde istinitosti ukazanja

Naveli smo tri čudesna ozdravljenja u Montichiariju koja su se dogodila za vrijeme Marijinih ukazanja 8. prosinca 1947. A. M. Weigl, u djelu Maria — Rosa Mystica, koje je 1974. godine izdao Grignion Verlag, (8262 Altötting) opisuje više slučajeva čudesnih

Ovaj okrunjeni kip Ruže Otajstvene u Belgiji lio je suze preko 20 godina

I na mnogim drugim mjestima kipovi i slike Ruže Otajstvene lili suze pa i krvave suze.

ozdravljenja i obraćenja. Jedna žena iz Firence potpuno je izliječena od raka i kasnije Pierini podnijela liječničku dokumentaciju, koja potvrđuje njezino ozdravljenje. Jedan čovjek iz Bozena, koji je hodao na štakama, ozdravio je poslije kupanja na izvoru u Fontanelli. Dana 15. listopada 1972. dođe s grupom hodočasnika šezdesetgodišnja žena koja je bolovala od teške uzetosti (Arthritis). Ruke i noge bile su, već godinama, sasvim zakržljale i iskrivljene, a zglobovi ukočeni debelim i tvrdim kvrgama. Čim je došao autobus, hodočasnici odlaze u oratorij da mole za jadnu ženu. Tada, na očigled svih, u jednom trenutku nestade njezine uzetosti.

U listu Der Fels (br. 1, 1971) P. Hermes opisuje čudesno ozdravljenje Olivie Sudiro-Zanotto, iz Malavicina u provinciji Mantova, majke jednog svećenika i jednog liječnika. Tokom četrdeset i dvije godine njene noge, ruke i lice razarala je teška kožna bolest. Sva sredstva liječenja bila su bezuspješna. Za sve to vrijeme ona nije imala mirnog sna. Osobito su ljeti bolovi postajali nepodnošljivi; otpadali su joj nokti. Otekline lica i rane zatvarale su joj oči, pa često nije mogla ni gledati. Posljednjih godina bolesti dobila je i šećernu bolest, pa je nestalo svake nade da će ikada biti izliječena. Jednog jutra otkrije bolnička sestra da joj se s nogu odvajaju komadi mesa, a uskoro se i na rukama ukazaše iste te pojave. Na vršcima prstiju izbijale su kosti. Izgledala je poput gubavca.

U rujnu 1968. posjetio je jedan redovnik iz reda svetog Kamila. Vidjevši je u takvom stanju bio je tako ganut da nije mogao izustiti ni riječi. Nekoliko dana kasnije poslao joj je bocu vode s izvora u Fontanelli i poručio joj da je to čudotvorna voda. Nikada ranije nije bila čula za Marijina ukazanja u Montichiariju.

Prije polaska na spavanje izlila je na rane čudotvornu vodu. Bila je to prva noć mirnog sna, bez bolova. Provela je u dubokom snu. Probudila su je zvona Pozdravljenja. Te noći je bila potpuno izliječena. Rane su nestale. Bilo je to čudo.

U spomenutom djelu A. M. Weigla navode se slučajevi đavolskih opsjednuća. Sami đavoli svjedoče! Više nesretnih ljudi oslobođeno je đavola u Mantichiariju. Marija dolazi da stane nogom na zmiju, kako je to najočiglednije bilo saopćeno u vizijama Katarine Labouré. za vrijeme Marijinih ukazanja u Parizu, 1830. Ondje gdje se Ona pojavljuje bjesne i paklene sile. To se pokazalo i u Lurdu, i u Fatimi, kao i tokom ukazanja novijeg doba. Možda su najrazularenije u Ladeiri. Vrijeme je mraka i oko jedinih izvora svjetlosti oblijeću sjene pakla.

Tri mača u Srcu

Majka Božja ukazala se u Montichiariju s tri ruže: bijelom, crvenom i zlatnom. 8. prosinca 1947. bile su te ruže oko njenog Srca, koje je sjalo na prsima. U kasnijim ukazanjima, osobito u Fontanelli i poslije, krasile su te ruže njen plašt nad prsima.

Bijela ruža znači: Marija je najčistija kćerka Vječnog Oca, Imaculata, Bezgrješna, Prijestolje mudrosti.

Crvena ruža: Marija je Majka Božjeg Sina, Mater dolorosa, Majka žalosna i Majka milosrđa.

Zlatno-žuta ruža: Marija je Zaručnica Duha Svetoga, Kraljica neba i zemlje, Majka Crkve.

Marija skuplja u svom Bezgrješnom Srcu, kao u krasnom kristalnom kaležu, bujice svjetlosti, milosti i ljubavi Presvetog Trojstva i izlijeva ih u neizrecivoj materinskoj ljubavi na svu svoju djecu, kao Rizničarka Božja i posrednica milosti. Konačno, Ona hoće, kao Rosa Mystica, dati preobilje milosti svima onima koji su Bogu posvećeni.

U ovim trima ružama krije se duboka, čudesna i veličanstvena simbolika. Ove tri ruže simbolički prikazuju tri velika područja Božje moći.

__________________________________________________________________________________

(Ovaj prikaz donesen je prema knjižici »Maria — Rosa Mystica« od A. M. Weigla što je izdao s dozvolom crkvenih vlasti St. Grignion-Verlag, 8262 Altoting, 1974. Prijevod s njemačkog i tekst priredio, te uvod i zaključak napisao Stjepan Petrović, svećenik.- Tiskano u knjizi vlč. Josipa Suknera „Veliki Znak 2“ Zagreb 1975, str.67-82)

Rosa Mystica pozvala je svoju vidjelicu u Nebo 12. siječnja 1991.