Povijest Šumarstva

Karlovačko šumarstvo ima dugu prošlost i bogatu tradiciju. U ovom dijelu mrežne stranice ogranka nalaze se dijelovi te povijesti.

Povijest šumarstva i šumarije u Vojniću

Preneseno iz monografije "Šumsko gospodarstvo Karlovac 1960. - Uprava šuma Podružnica Karlovac 2010." izdane 2012. godine povodom 50-e obljetnice osnutka Šumskog gospodarstva Karlovac, autori Jadranka Šalek-Grginčić i Oliver Vlainić - podatke poslije 2012. godine dopunio Oliver Vlainić

Vojnić je uz Karlovac mjesto koje ima najdužu poznatu povijest upravljanja i gospodarenja šumama na području UŠP Karlovac, a ta dva mjesta su između sebe i mijenjala sjedišta šumarija, kao i šume kojima su gospodarile.

Na području Šumarije Vojnić, ali i šire, djelovala je prva poznata šumarska organizacija karlovačkog područja, koja je pokrivala šume Slunjske i dijela Ogulinske pukovnije. Osnovana je u veljači 1765. godine kao šumarija Petrova gora u sastavu Uprave šuma Karlovačkog generalata (Hrvatske vojne krajine). Šumariji je dodijeljen jedan šumar i pet lugara. Prvi upravitelj Uprave šuma bio je šumarnik (Waldmeister) Dragutin Franzoni. Sjedište Uprave šuma bilo je na Turnju pokraj Karlovca gdje je krajiški šumarski direktor 1799. godine imao stan u zgradi bivše tvornice kože. Za šumariju nije poznato da li je imala svoje sjedište.

Godine 1822. osnovano je Karlovačko šumsko ravnateljstvo na Turnju te je za ravnatelja postavljen Johann Siegfried Löffler (1822-1823). Ravnatelji ovoga ravnateljstva bili su i Philipp Müller (1825-1826, 1828-1838, 1853-1856), Nicolaus Findrik (1827), Cyrill Rudolph Wawrosch (1839-1846) i Leopold Möller (1847-1852, 1857-1858). Od 1858./59. godine ovim područjem upravljalo je šumsko ravnateljstvo za čitavu Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu u Zagrebu.

U 19. stoljeću postojali su „obilazitelji šuma“ svih pukovnija pa tako i Slunjske pukovnije. Jedan od njih bio je i Ante Tomić, poznati šumar koji se zalagao za reorganizaciju šumarstva unutar Vojne krajine 1843. godine i koji je sudjelovao u osnivanju Hrvatskog šumarskog društva 1846. godine te njegovoj obnovi 1876. godine kada je postao i predsjednikom. Na području Slunjske pukovnije radio je od 1835. do 1841. godine.

Kao šumari pri pukovniji još su radili Mihajlo Brkić (1840-1846), Nicolaus Werga (1847-1856) i Antun Benaković (1857-1858), a kao šumari: Stjepan Vidović (1855-1856), Josip Kreznarić (1857-1863), Teodor Dizdar (1859-1862), Teodor Gelinek (1859), Adolf Peternek (1859-1871), Carl Jedliczka (1859-1871), Hugo Grund (1859-1871), Anton Novotny (1861-1870), Raimund Richter (1863-1871), Moriz Zyka (1865), Gustav Blümel (1866-1867), Friedrich Sieber (1869-1870) i Thomas Domazetović (1871).

Podjelom carskih (državnih) šuma u Vojnoj krajini 1874. godine na državne šume i šume imovnih općina, veći dio šuma Petrove gore pripao je državi te je tim šumama od osamdesetih godina 19. stoljeća do 1920. godine upravljala Kraljevska državna šumarija u Vojniću prvo pod Kraljevskim šumarskim uredom u Glini (do 30.6.1885.), kasnije pod Kraljevskim šumarskim ravnateljstvom u Zagrebu (od 1.7.1885.) Šumarija je u Vojniću imala svoju zgradu, koju su nakon premještanja sjedišta u Karlovac koristili lugari. Osim Petrove gore pod njenom upravom bili su šumski predjeli Kozjača, Štrekovac i Crna Draga. Površina šumarije iznosila je 11.551,11 jutara (6.647,25 ha). Od 1920. godine šumarija je preseljena u Karlovac. Prema dostupnim podacima upravitelji ove šumarije bili su: Robert Fischbach (1878), Vladimir Vasiljević (1879-1897), Dragutin Lahner (1898) i Edo Slavoljub Steller (1899-1920).

Prva gospodarska osnova za zapadni dio Petrove gore izrađena je 1904., a odobrena 1906. godine. Po njoj se gospodarilo do 1924. godine. Od 1920. godine počela je izgradnja šumske željeznice od Vojnić-kolodvora do predjela Muljava pa su tada počele i sječe stoljetnih šuma. Pruga je kasnije produžena do mjesta Vojnić te je ukupno sa svim odvojcima bila duga 30,6 km. Druga gospodarska osnova za ove šume izrađena je 1935. godine s važnošću do 1944. godine.

Kad je Kraljevina Jugoslavija odlučila iskorištavati državne šume u vlastitoj režiji osnovala je šumske manipulacije. Jedna od njih oformljena je 1938. godine pod nazivom Državna šumska manipulacija Vojnić u sastavu Direkcije šuma u Zagrebu. Manipulacija je prestala s radom zbog ratnih djelovanja te će se ponovno formirati nakon rata. Manipulaciji su vodili kao upravitelji: Dragutin Majer (1937-1940), Dušan Oreščanin (1940-1941), Franjo Kalac (1941) i Vladimir Severinski (1941-1942), a u njoj su radili Ante Gabričević (1941) i Sava Durman (1942).

Dijelom šuma Slunjske imovne općine od Debele kose i Skradske gore do Bosiljeva, Kozjače i Marindola u razdoblju od 1874. do 1887. godine upravljala je kotarska šumarija Vojnić sa sjedištem u Rakovcu (Karlovac) da bi se od 1887. godine šumarija zvala po svom sjedištu, Rakovac. Šumarija je upravljala šumama na 13.028,33 jutara (7.497,46 ha). Poznati upravitelji ove šumarije bili su: Adolf Böhm (1882-1884), Ante Korošec (1885-1887) i Stjepan Frkić (1887). Šumarija je za čuvanje šuma imala 14 lugara i 1 lugarskog pomoćnika.

Vojnić je, znači, imao dvije šumarije, jednu za državne šume, a drugu za šume imovne općine, ali su obje preseljene u Karlovac. Dvije šumarije će opet kratko postojati nakon II. svjetskog rata.

U kotaru (srezu) Vojnić za upravu nad šumama zemljišnih zajednica i nadzor nad privatnim šumama zaduženi su bili kotarski (sreski) šumari. Za vrijeme Austro-Ugarske monarhije kotarski šumar je imao sjedište u Ogulinu, a bio je nadležan za kotare Ogulin, Slunj i Vojnić. Na području Vojnića djelovao je nadlugar koji je nadzirao kotarske lugare.

U 1944. godini postavljen je u Vojniću kotarski šumarski referent koji je djelovao i nakon II. svjetskog rata do 1947. godine. Te su godine nacionalizirane šume imovnih općina i zemljišnih zajednica pa su u Vojniću osnovane dvije šumarije. Republička šumarija je upravljala državnim šumama republičkog značaja, a kotarska šumama lokalnog značaja. Za rad u lokalnim šumama osnovano je u travnju 1950. godine Kotarsko šumsko poduzeće „Bosiljevo“ Vojnić koje se u travnju 1951. godine pretvara u Kotarsko šumsko gospodarstvo „Bosiljevo“ Vojnić. Ovo gospodarstvo likvidirano je u lipnju 1952. godine.

Od studenoga 1945. do veljače 1947. godine postojala je šumska manipulacija Vojnić u sastavu Zemaljskog šumskog poduzeća Hrvatske Podružnica Karlovac koja je iskorištavala državne šume. Pod manipulacijom je započela obnova i dogradnja predratne šumske željeznice u predjelima Petrove gore koji gravitiraju Vojniću (Muljava, Jarčevac i Kalovi). Prema pronađenim podacima upravitelji manipulacije bili su Franjo Presečki (1946) i Nenad Nikolić (1946).

Svoj pravni slijed manipulacija nastavlja kao šumarija u novoformiranom Šumskom gospodarstvu „Šamarica“ Sisak koje je osnovano u ožujku 1947. godine. Početkom listopada iste godine iz sisačkog gospodarstva se izdvajaju tri šumske manipulacije (šumarije) Karlovac, Lasinja i Vojnić koje potpadaju pod novo Šumsko gospodarstvo Karlovac. Kao upravitelji šumarije spominje se Mladen Rikati (1947), Janko Bijelić (1948). Šumarija Vojnić djeluje u ovom gospodarstvu do njegovog ukinuća u svibnju 1949. godine. Krajem lipnja iste godine od ŠG „Šamarica“ Sisak (Glina) osnivaju se tri nova gospodarstva od kojih je jedno ŠG „Orlova“ Glina pod čiju ingerenciju tada pripada i Šumarija Vojnić. Novoosnovano gospodarstvo ukida šumarije i osniva šumske rajone. Takvo stanje traje do formiranja Šumskog gospodarstva „Šamarica“ Zagreb, kad se 25. kolovoza 1950. osniva Šumarija Vojnić koja od tada djeluju u kontinuitetu do danas. Šumarija je upravljala šumama tadašnjeg kotara Vojnić na cca 12 000 ha. Sredinom rujna 1951. godine dolazi do unifikacije (objedinjavanja) uprave nad državnim šumama republičkog i lokalnog značaja pa šumarija preuzima na upravljanje i lokalne šume te nadzor nad privatnim i zadružnim šumama. U sastavu šumarije djelovala je i dalje manipulacija na Vojnić-kolodvoru. Krajem 1951. godine šumarija je upravljala s 14.535 ha državnih šuma i nadzirala 2.020 ha privatnih šuma.

Za šumariju je prilikom poslijeratne obnove Vojnića bila sagrađena nova zgrada, ali u nju se krajem 1950. godine privremeno uselilo opunomoćstvo Uprave državne bezbjednosti (UDBA) za kotar Vojnić. Godine 1954. zgrada je trajno prenesena u vlasništvo Državnog sekretarijata za unutarnje poslove NR Hrvatske. Šumarija je zbog toga postala podstanar te se selila po Vojniću (dotadašnje prostorije Udbe, zatim prostorije KNO-a Vojnić, Kotarskog suda Vojnić i NO općine Vojnić) do izgradnje nove upravne zgrade 1955. godine u kojoj se nalazi i danas.

U sastavu šumarije djelovala je Šumska ispostava Vrginmost do osnivanja Šumarije Vrginmost u listopadu 1951. godine, koja preuzima dio šuma na upravljanje (sjeveroistočni dio Petrove gore). Dio šuma Petrove gore (južni i jugoistočni) preuzima u isto vrijeme i novoosnovana Šumarija Topusko. Šumarija Vojnić tada preuzima dio šuma (bivše državne šume lokalnog značaja) šumskog predjela Babina gora (kasnije g.j. Veliko Brdo) od Šumarije Karlovac. Do 30.4.1954. posluje u sastavu ŠG „Šamarica“ Zagreb koje se tada gasi. Od 1.5.1954. do 31.12.1959. Šumarija Vojnić djelovala je kao ustanova sa samostalnim financiranjem. Površina šumarije prilikom formiranja 1954. godine iznosila je 14 842 ha. Na tu površinu pripojene su šume koji su se nalazile na području NOK-a Vojnić, a njima su dotada upravljale šumarije s područja NOK-a Karlovac i Vrginmost.

Iz dijela područja šumarije odlukom NOK-a Vojnić od 29.7.1954. formirana je Šumarija Krnjak kojoj su pripale šume šumskih predjela Perjasička kosa, Skradska gora i Loskunja na površini od 11.259 ha. Prije podjele šumarija je upravljala s ukupno 20.357 ha šuma i šumskih zemljišta čitavog NOK-a Vojnić.

Upravna zgrada šumarije, u kojoj se i danas nalazi, sagrađena je 1955. godine. Te godine je uveden i kolektivni organ upravljanja – upravni odbor umjesto dotadašnjeg individualnog – upravitelja šumarije. Iz nadležnosti kotara šumarija je iste godine prešla u nadležnost Narodnog odbora općine Vojnić.

Osnutkom ŠG Karlovac 1.1.1960. Šumarija Vojnić je obračunska jedinica unutar gospodarstva. Od 1.1.1963. postaje ekonomska jedinica, a od 1.1.1966. radna jedinica (RJ). Usvajanjem Statuta ŠG Karlovac 9.11.1970. postaje organizacija udruženog rada (OUR). Dana 28.12.1972. pretvara se u osnovnu organizaciju udruženog rada (OOUR).

Od 1.1.1968. počela je s radom radna jedinica Lovstvo s dvije obračunske jedinice Lov i Ugostiteljstvo. Vrlo brzo nakon pretvaranja radne jedinice Lovstvo u OUR Lovstvo radi nerentabilnog poslovanja 31.12.1970. ukida se obračunska jedinica Ugostiteljstvo, a lovačka kuća Muljava se daje u zakup koji traje samo do 1.10.1972. kada se objekt vraća pod upravu OUR-a Lovstvo. Nakon pretvaranja u OOUR-e početkom 1973. godine Šumarija Vojnić ne prihvaća prijedlog o pripajanju OOUR-a Lovstvo koji je poslovao s gubitkom te je on od 1.4.1973. pripojen OOUR-u Zajedničke službe i radi kao obračunska jedinica. Lovačka kuća Muljava nastavila je raditi kao objekt zatvorenog tipa.

Sljedeća promjena nastaje 1.1.1977. kada se osniva OOUR Šumarstvo Vojnić sa sljedećim radnim jedinicama: Šumarija Vojnić, Lovstvo i Ugostiteljstvo. Od 1.1.1985. nastaje najznačajnija promjena –   organiziranje gospodarstva po funkcionalnom principu u dva OOUR-a: jednim za uzgoj i zaštitu šuma sa sjedištem i direktorom u Jastrebarskom, a drugim za iskorištavanje šuma sa sjedištem i direktorom u Karlovcu. Područje Šumarije Vojnić pripada radnim jedinicama (RJ) za obje djelatnosti sa sjedištem i upraviteljima u Vojniću. U sastavu RJ za uzgoj i zaštitu šuma se nalazi i obračunska jedinica (OJ) Lovstvo. Iako je sjedište radne jedinice, šumarija gubi svoj status i djeluje kao proizvodna jedinica (PJ) s revirima. Takva organizacija je trajala do kraja 1990. godine.

Osnivanjem javnog poduzeća Hrvatske šume, p.o. Zagreb 1.1.1991. opet se ustrojava Šumarija Vojnić u sastavu UŠ Karlovac. Zbog ratnih djelovanja šumarija prestaje s radom 7.9.1991. Do VRO Oluja Šumarija Vojnić posluje pod tzv. javnim poduzećem Krajina šume. Šumarija Vojnić ponovno je počela s radom u sastavu Hrvatskih šuma u kolovozu 1995. godine. Dio gospodarske jedinice Veliko Brdo kojom je upravljala od 1951. godine predala je 1999. godine na upravu Šumariji Karlovac.

Hrvatske šume 8.4.2002. postaju trgovačko društvo te od tada šumarija ima puni naziv Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Karlovac, Šumarija Vojnić.

Početkom studenog 2006. godine, nakon obnove lovačkog doma Muljava, u sklopu šumarije počinje djelovati obračunska jedinica Lovački dom Muljava. To traje do 21.5.2010. kada se osniva Radna jedinica Turizam i ugostiteljstvo Karlovac pod kojom lovački dom nastavlja svoj rad. Od 31.12.2018. radna jedinica mijenja naziv u Ugostiteljstvo Muljava.

Adresa smještaja:

1. zgrade KNO Vojnić i Općinskog suda, 1950.-1951.

2. Kolarić, Vojnić, 1951.-1955.

3. Vojnić, Dakićeva 6, 1955.-1995.

4. Vojnić, Karlovačka 6, 1995.-

Gospodarske jedinice:

1. Petrova gora-Petrovac

Šume ove gospodarske jedinice zauzimaju zapadni dio Petrove gore. U vrijeme Vojne krajine bile su carske (državne) šume te su bile podijeljene na šumske revire. Podjelom tih šuma 1874. godine veći dio je pripao državi, a manji dio Slunjskoj imovnoj općini. Za upravu nad državnim šumama osnovana je Kraljevska državna šumarija Vojnić.

Prva osnova gospodarenja (privredni plan) izrađena je 1904., a usvojena 1906. godine i vrijedila je do 1924. godine. Posljednji privredni plan za ovu g.j., pod Šumskom upravom u Karlovcu gdje je 1920. godine prebačeno sjedište, vrijedio je od 1935./1936. do 1944./1945. godine. Nakon 2. svjetskog rata upravu nad šumama preuzela je novoosnovana Šumarija Vojnić. Od 1952. do 1958. godine šumama se gospodarilo po Dugoročnoj općoj osnovi sječa. Prve dvije nove osnove gospodarenja izrađene su za Petrovu goru kao jednu zajedničku jedinicu, kojom su gospodarile svaka u svom dijelu šumarije Topusko, Vojnić i Vrginmost. Od 1980. godine Petrova gora je podijeljena na 3 gospodarske jedinice. Odlukom Radničkog savjeta ŠG Karlovac br. 1411/1980 od 1.9.1980. formirana je g.j. Petrova gora-Petrovac s odjelima 1-40 i 100-104 bivše g.j. Petrova gora. Jedinici je tada pripojena i bivša g.j. Međeđak-Ivoševića gaj čije su šume nekada pripadale Slunjskoj imovnoj općini i zemljišnim zajednicama. Zbog velikih ledoloma pred kraj 1980. godine došlo je do znatnih odstupanja od propisa Osnove gospodarenja pa je nova osnova izrađena već 1987. godine.

U vrijeme Domovinskog rata od rujna 1991. do kolovoza 1995. godine jedinica je bila nedostupna za gospodarenje koje je nastavljeno 1995. godine.

Osnove gospodarenja:

1. 1959.-1968. - 4.523,63 ha (pod nazivom Petrova gora)

2. 1969.-1978. - 4.685,00 ha (pod nazivom Petrova gora)

3. 1980.-1989. - 5.083,72 ha

4. 1987.-1996. - 5.079,11 ha

5. 1997.-2006. - 5.299,59 ha

6. 2007.-2016. - 5.323,79 ha

7. 2017.-2026. - 5.994,36 ha

Nekadašnje gospodarske jedinice s osnovama gospodarenja:

1. Specijalna drvosječna osnova šumah slunjske imovne obćine 1885.-1894.

2. Opis i prociena sastojina šuma slunjske imovne obćine 1895.-1904.

3. Specijalna poraba i sječna osnova šuma preimenovane imovne obćine za deset godina od 1895. do 1904.

4. A Petrova gora-Crna Draga, B Kozjača-Štrekovac 1905.-1924, 1935./1936.-1944./1945.

5. Međeđak-Ivošević gaj (pripojena g.j. Petrova gora) 1957. - 224,58 ha, 1958.-1967. 224,58 ha, 1968.-1977. - 264,66 ha

6. Veliko brdo dio 1951.-1957. pod nazivom Babina gora dugoročna osnova sječa, 1958.-1967., 1968.-1977., 1979.-1988. - 1.409,71 ha

7. Loskunja 1951. dugoročna osnova sječa

8. Skradska gora 1951. dugoročna osnova sječa

9. Debela kosa-Markovac 1951. dugoročna osnova sječa, 1985.-1990., 1988.-1997. - 1.273,10 ha

Nazivi šumarije kroz povijest:

1. Šumsko gospodarstvo „Šamarica“ Zagreb, Šumarija Vojnić, 25.8.1950.-30.4.1954.

2. Šumarija Vojnić-ustanova sa samostalnim financiranjem, 1.5.1954.-31.12.1959.

3. Šumsko gospodarstvo Karlovac, Šumarija Vojnić, 1.1.1960.-31.12.1976.

4. RO Šumsko gospodarstvo Karlovac, OOUR Šumarstvo Vojnić, RJ Šumarija Vojnić, 1.1.1977.-28.6.1984.

5. SOUR Petrova gora, RO Šumsko gospodarstvo Karlovac, OOUR Šumarstvo Vojnić, RJ Šumarija Vojnić, 29.6.1984.-31.12.1984.

6. SOUR Petrova gora, RO Šumsko gospodarstvo Karlovac, OOUR za uzgoj i zaštitu šuma Karlovac, RJ za uzgoj i zaštitu šuma Vojnić, PJ Vojnić, 1.1.1985.-17.3.1985.

7. SOUR Petrova gora, RO Šumsko gospodarstvo Karlovac, OOUR za uzgoj i zaštitu šuma Jastrebarsko, RJ za uzgoj i zaštitu šuma Vojnić, PJ Vojnić, 18.3.1985.-16.10.1989.

i

SOUR Petrova gora, RO Šumsko gospodarstvo Karlovac, OOUR za iskorištavanje šuma Karlovac, RJ za iskorištavanje šuma Vojnić, PJ Vojnić, 1.1.1985. -16.10.1989.

8. Šumsko gospodarstvo Karlovac, OOUR za uzgoj i zaštitu šuma Jastrebarsko, RJ za uzgoj i zaštitu šuma Vojnić, PJ Vojnić i Šumsko gospodarstvo Karlovac, OOUR za iskorištavanje šuma Karlovac, RJ za iskorištavanje šuma Vojnić, PJ Vojnić, 17.10.1989.-31.12.1990.

9. Hrvatske šume p.o. Zagreb, Uprava šuma Karlovac, Šumarija Vojnić, 1.1.1991.-7.4.2002.

10. Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Karlovac, Šumarija Vojnić, 8.4.2002.-

Upravitelji šumarije:

1. Branko Sušić, dipl. ing. šum., 25.8.1950.-15.1.1951.

2. v. d. Janko Bijelić, šum. teh., 16.1.1951.- 1.3.1951.

3. Nikola Živković, dipl. ing. šum., 2.3.1951.- 1954.

4. Vojko Polansky, dipl. ing. šum., 1954.- 3.1954.

5. Nikola Živković, dipl. ing. šum., 4.1954.-4.9.1961.

6. Nikola Rebić, dipl. ing. šum., 5.9.1961.-1.8.1975.

7. v. d. Marko Todorić, ing. org. rada, 1975.-1976.

8. Dragan Đurić, dipl. ing. šum., 5.8.1976.-31.12.1976., direktor OOUR Šumarstvo Vojnić (ujedno i upravitelj do 31.10.1982.), 1.1.1977.-18.12.1984.

9. Rade Linta, dipl. ing. šum., 1.11.1982.-31.1.1985.

10. RJ za uzgoj i zaštitu šuma Vojnić: v. d. Đuro Gvozdić, dipl. ing. šum., 1.2.1985.-18.3.1985., Dragan Đurić, dipl. ing. šum., 19.3.1985.-19.12.1986. i Đuro Gvozdić, dipl. ing. šum., 20.12.1986.-31.12.1990.

i

RJ za iskorištavanje šuma Vojnić: Rade Linta, dipl. ing. šum., 1.2.1985.-15.3.1987., v. d. Mile Pruginić, 16.3.1987.-1987. i Rade Linta, dipl. ing. šum., 1987.-31.12.1990.

11. Dragan Đurić, dipl. ing. šum., 1.1.1991.-7.9.1991.

12. Zvonimir Pavlina, dipl. ing. šum., 5.8.-7.11.1995.

13. Dražen Kratofil, dipl. ing. šum., 7.11.1995.-14.5.2003.

14. Josip Maradin, dipl. ing. šum., 15.5.2003.-14.4.2004.

15. Damir Kozmar, dipl. ing. šum., 15.4.2004.-31.1.2005.

16. Davorin Andrijašević, dipl. ing. šum., 1.2.2005.-31.5.2009.

17. Zvonko Pinušić, dipl. ing. šum., 1.6.2009.-31.3.2013.

18. Alen Benković, dipl. ing. šum., 1.4.2013.-12.11.2017.

19. Ivica Barić, dipl. ing. šum., 13.11.2017.-

Crtica iz prošlosti

Lakšeg razumjevanja radi navesti ćemo glede toga jedino to, da je „Waldmeister“ Franzoni imao zadaću pregledati i opisati sve te šume, koje su onda god. 1764. i 1765. mapirali major pl. Pierker, te nadporučniciJohn, Dinzi i podporučnik Penzo od mjerničkog odjela. Mapa o šumama bivše ličke pukovnije (regemente) bila je sačinjena u dva originala, te je bila izradjena osobitom pomnjom. Jedan primjerak te mape nalazi se sada pohranjen u c. kr. dvorskom arhivu u Beču pod oznakom „Ex arhivo bellico B IX. C 1016.“ gdje ga je pisac ovih redaka pod jesen 1906. kao i mapu šuma otočke i ogulinske pukovnije te i sam opis tih šuma pronašao.

Dobrotom i osobitom susretljivošću našega zemljaka, porijeklom petrinjca,  ravnatelja  c.  kr.  dvorskog ratnog arhiva u Beču preuzv. gosp. c. kr. feldmaršal lieutenanta Emila pl. Wojnovicha, dobio je pisac te opise šuma kao i same mape na porabu, te je pomoću pantographa sačinio vijerne kopije originalnih mapa a opise šuma preveo na hrvatski jezik.

…

IV. Medjutimni šumski red za sve šume karlovačkog generalata.*

Šume karlovačkoga generalata nalaze se danas u tako lošem stanju, da će graničari radi pomanjkanja drva doskora morati ostaviti svoja ognjišta, ako šume u buduće ne budu što brižnije čuvane.

Obnalazim stoga za shodno za sve šume karlovačkoga generalata propisati slijedeći privremeni šumski red (Interimal waldordnung),

koji će vrijediti za vrijeme dok ne bude ustanovljeno stanje svih šuma karlovačkoga generalata:

…

Ovaj medjutim šumski red imadu svi ces. Pukovnijski zapovjednici u podčinjenih si kumpanija svestrano razglasiti, a kako je naprvo spomenuto, biti će oni odgovorni za točno vršenje u njemu sadržanih propisa.

Karlovac 1. II. 1764. B. de Beck.

* Ovaj šumski red izdao je, kako ćemo kasnije vidjeti iz raspravnog zapisnika o sastavu definitivnog šumskog reda za karlovački generalat, karlovački general baron pl. Beck, te nosi oznaku arhiva : Broj : 316. 1. II. 1764. Beck. To bi imao biti, koliko nam je poznato prvi šumski red za šume gornje Krajine, a čini se, da je sastavljen prema šum. redu za Goricu i Gradišku od god. 1732. jer se u zapisniku od 22. VI. 1762. spominje, da je dvorski savjetnik od Comercienrata Mygine preporučio, da se taj šum. red uzme za uzor kod sastava šum. reda za austrijsko Primorje i za Hrvatsku. Ovaj medjut. šum. red nije bio ni tiskan nego samo pisan. Po kakovima se je propisima prije izdanja ovog šum. Reda gospodarilo nije nam točno poznato, ali ćemo nastojati drugom sgodom, koliko bude moguće, cijenjenim čitateljima prikazati barem one propise, koji su nam poznati.

…

V. Prvi definitivni šumski red za šume karlovačkog generalata i njegov postanak.

Godine 1762. zabranila je odpisom svojim od 16. siječnja carica i kraljica Marija Theresia svaki izvoz hrastovine iz Kranjske, Istre, Furlandske i primorske vojne Krajine, te je podjedno tim odpisom pozvala trgovačku intendaturu u Trstu, da joj, prema njezinoj već od prvo izraženoj, ali sbog raznih prilika neostvarenoj želji, stavi predloge glede zabrane izvoza brodogradje iz tih zemalja u obče i glede preprečenja pustošenja šuma u njima.

…

Kada su stigli svi potrebni izvještaji i predloži bila je sazvana u Karlovac sjednica mješovitog povjerenstva u kojoj su prisustvovali pod predsjedanjem General-Feldzeugmeistera preuzv. gosp. Barona pl. Bečka: General-Feldmaršal Lieutenant Baron pl. Preiss, Generalmajor pl. Mikašinović, kapetan upravitelj ureda Baron pl. Gusić, Oberstlieutenant pl. Klobeck, Ingenieur Major pl. Pirker, Oberstwachtmeisteri: pl. Silly, pl. Rtisten, pl. Wallisch i pl. Dankelmann, Feld-Kriegscomisar pl. Eichinger, Ingenieur-kapetan pl. Langer, Waldmeister Franzoni, i Feldkriegssecreta. pl. Razeburg.

O toj sjednici sastavljen je slijedeći zapisnik:

Protocollum comissionis mixtae habita et continuata Carlostadii 11., 16. et 23. februarii 1765.

Regulacija šumskog reda i vlaka, namještenje Waldbereitera i Forstknechta* (Šumara i lugara) u ces. kralj. šumama karlovačkog Generalata, zatim ustanovljenje takse za drvo, što se doveze u Comercial-Magazine i najzad interimalno umirenje senjskih teritorialnih sporova.

Na predloge stavljene joj dne 4. VI., 12. X. i 16. XI. prošle godine po dvorskom ratnom vijeću i po trgovačkom vijeću udostojala je Nj. c. kr. ap. Veličanstvo odrediti, da t buduće ima upravu šuma karlovačkog Generalata vodit General-Comanda u Karlovcu, te namiještati šumare (Waldbereitere) i lugare (Forstknechte) zatim, da će nadzor nad tima šumama voditi Waldmeister Franzoni čega radi je potonji i dodijeljen karlovačkoj General-Comandi; nadalje je priobćeno, da je po ovom Waldmeisteru sastavljen nacrt šumskog reda, koji sadržava sve važne za šumu potrebne propise, te konačno odredjeno je, da se imadu sporazumne utanačiti cijene, uz koje će se kupovati drvo u comercialna drvna skladišta u Senju i Bagu te ustanoviti cijena drva m panju, koja pripada Filial-militar-Cassi, kao i cijena za obaranje, izradbu i izvoz drva i napokon, da se imadu sporazumno izgladiti senjske teritorijalne prepirke izmedju c. kr glavne trgovačke intendature u Trstu i karlovačke General-Comande.

Nakon što su k ovom zajedničkom vijećanju prizvani i senjski kapetan-upravitelj pl. Gussich, ingenieur-major pl. Pirker i Waldmeister Franzoni, koja su potonja dvojica doprinjela nacrte i opise spomenutih šuma, zaključeno je c gornjim predmetima slijedeće:

Prvo: Glede razmještenja šumara i lugara na temelji razpoložbe Waldmeistera Franzonija, da se od trojice uzetih šumara postavi jedan za šume cijele ličke pukovnije i to u središtu njihovu u Oštarijama na karlobažkoj cesti, drugi da se postavi nad otočkim šumama i nad drežničkom šumom ogul. pukovnije sa sjedištem u Krasnu nad sv. Jurjem blizu Kutereva i Crnog Kala, te napokon nad ostalima šumama Generalata u ogulinskoj i slunjskoj pukovniji i to u šumi Petrovagora. Prvome šumaru moglo bi se obzirom na njegov lički kotar dodijeliti 2 strana i 6 domaćih lugara, otočkome šumaru obzirom na njegov veći kotar 4 strana i 8 domaćih te mu osim toga dodijeliti za predaleko od sjedišta mu i Krasnom odaljene drežničke šume najboljeg šumara-lovca kao pristava, te ovome osim njegove plače dati još njek primjereni doplatak. Konačno bi trebalo trećem šumaru u Petrovoj gori dodijeliti 1 stranog i 4 domaća lugara.

Pošto je već svakom šumaru doznačena plaća od godišnjih 450 for. a za svakog lugara mjesečno 10 for. trebalo bi još po predlogu Franzonija svakome od njih dati i stan u šumi, koja njihovu nadzoru podpada ili blizu nje, ili pako doznačiti im primjerenu stanarinu.

Waldmeister Franzoni je za spomenute šumare sastavio priležeći nacrt instrukcije (naputak) po kojoj će oni biti dužni podučavati dalje svoje podčinjene lugare i

Drugo: Sastavio je pod 7. priležeći nacrt šumskog reda (vidi dalje sadržaj tog naputka i šumskog reda), koji nacrti se po ovom povjerenstvu predlažu višima oblastima na milostivo odobrenje. 

…

Osnova točaka na kojima bi se imao osnovati šumski red (Waldordnung) za sve ces. kralj. Militar-šume, ležeće u karlovačkom Generalatu.

Pošto od spomenutih šuma neima korist samo previšnji erar nego i svi graničari i Militar-podanici, a pošto se pako po potonjima u raznim prigodama drveće, koje se lako izsiječe ali dugo treba dok opet naraste pustoši, razsipa i buši, te se je bojati da će se u buduće šume sasvim izobličiti, to smo obnašli za shodno izdati primjeren šumski red, kojega su se dužni držati oblasti i podanici pod pretnjom najstrožije exemplarne kazne.

1. U cijelom generalatu ne smije se - kako je to već odredjeno u privremenom šum. redu izdanom po General-Ober-Cdi - pod najstrožom odgovornošću dotičnog zapovjednika pukovnije i pod prijetnjom najstrožije kazne za prestupitelja, posjeći niti jedno svježe drvo, bilo ono maleno ili veliko i bud koje vrsti, bilo u c. kr. šumama ili velikim brdima, bilo u obćinskim ili graničarom pripadajućim šumama a niti se ne smije zelenom drvu kora oguliti, vatrom ga podpaliti, niti se smije ozlediti okresivanjem grana ni prevršivanjem.

…

Kosović B., 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za drvenu gradju iz njih,  prve misli o pošumljenju primorskog krša itd.

Po orig. podatcima i nacrtima c. k. ratnog arhiva i dr. u Beču, priobćio i vlastitim tumačenjima popratio B. Kosović, kr. zem. šum. nadz. II. raz., Šumarski list 1: 7-8, Šumarski list 4: 186,189, Šumarski list 5: 208, Šumarski list 6: 259-261, Šumarski list 7: 311