Konačno smo stigli na glavno odredište. Točno kad smo ulazili nazvala me Ingrid. Njoj je bilo neugodno jer nas je čekao ravnatelj i manja delegacija, ali su odustali pa otišli. Srećom, osim nje pričekala nas je i Lynda Sarelius i Kate Dalton i David Bancroft.
Središnji dio našeg posjeta bilo je upoznavanje s radom kolegice Ingrid Skirrow – neposredno naučiti kako posluje i pretvara svoju misiju u djelo u Vienna International School (međunarodnoj škola na engleskom čijih 80% su djeca diplomata UN-a). Kolegica nas je najprije upoznala s radom susjedne srednjoškolske knjižnice, a zatim povela u razgledavanje bogato, kvalitetno i funkcionalno, ali ne i raskošno opremljene škole. Oduševile su nas mnoge stvari: učenici imaju restoran u kojem jedu za stolom i tako se uče kulturi objedovanja, spojeno pokretnim zidom uz restoran je mini-kazalište s 250 sjedala za dramski odgoj, a po potrebi se može gledati i iz prostora restorana, što je prikladno za veće priredbe, budući da školu pohađa ukupno cca 1200 učenika. Športske dvorane nisu izdvojeni objekti, već dio školske zgrade, čak 4 dvorane jedna do druge, po dvije su odvojene pomičnom ogradom tako da se mogu pretvoriti u dvije veće; peta je namjenska za učenje plesa. Likovna kultura ne predaje se u učionici, već u slikarskom ateljeu, kemija se predaje u laboratoriju i sl. U zbornici je desetak udobnih dvosjeda, šank s mini-kuhinjom te radni prostor, a vrata vode u klaustarsko dvorište s umjetnim jezerom i pravim patkama i mladim pačićima - o svemu se brine školski domar.
Po knjižnicama su raspoređeni radni prostori, ali bez računala, jer se korisnicima školskih knjižnica daju na uporabu prijenosnici tako da se s prijenosnim računalima mogu smjestiti gdje im najviše odgovara, a računala su bežičnom vezom spojena s internetom. Godišnji proračun školskih knjižnica je cca 55.000 €, u što ne ulazi oprema, već samo iznos za nabavu knjižnične građe.
Nakon bogate zakuske, u prostorima školske knjižnice poslušali su predavanje Ingrid Skirrow jedne od najuglednijih školskih knjižničara u svijetu o integraciji informacijske pismenosti s drugim nastavnim predmetima u školskom kurikulu. Kate Dalton, koordinatorica školskog kurikula, upoznala nas je s ulogom školske knjižnice u školskom kurikulu te uputila na načine kako je koordinirala rad školske knjižničarke i ostalih nastavnika. Glavna je razlika, u odnosu na hrvatski odgojno-obrazovni sustav, što težište nije na činjenicama, već na uporabi stečenih znanja. Ne ide se u širinu, već u dubinu i kvalitetu. Najvažnija aktivnost svakog učenika je seminarski rad, koji za srednju školu zovu „extended essay“ i koji je zapravo nešto jednostavniji diplomski rad, a u nižim i višim razredima osnovne škole učenici također rade svoj seminarski rad. Taj rad se radi duže vrijeme, postoje standardni postupci praćenja tijeka rada, svaki učenik dobiva svog mentora, a mentor ih upućuje na konkretno služenje školskom knjižnicom kao izvorom informacija za svoj rad. Na taj način učenici se nauče služiti knjižnicom, što će im biti od koristi tijekom cijelog života, kad god budu trebali pouzdanu i vjerodostojnu informaciju o području koje ih više zanima ili im je od životne važnosti.
Visoki standarde i uvjeti u kojima rade kolege u ovim školskim knjižnicama nama su tek nedosanjani san, ali će nam biti putokaz u kom smjeru bi trebalo razvijati i naše školske knjižnice. Na žalost, budući da zadnje tri godine, unatoč zakonskim obvezama, nismo dobili za nabavu knjižnog fonda niti lipe, trebat će nam i dodatna znanja o tome kako se založiti pred nadležnima kako bi naša djeca imala na raspolaganju i slikovnice i enciklopedije i računala, kako bismo ih mi školski knjižničari mogli poučiti kako učiti, kako efikasno doći do željene informacije – kako se cjelokupno obrazovanje ne bi i dalje svodilo na reproduciranje činjenica iz udžbenika, a učenici nisu opskrbljeni kompetencijama važnima za cjeloživotno učenje.
Osim priloženih, brojne fotografije dostupne su na profilima Josipa Rihtarića (www.facebook.com/josip.rihtaric) i Draženke Stančiće na Facebooku.