Grom i pakao. Nakon nekoliko dana vrućina - najavljena je kiša cijeli dan i hladno vrijeme, u Beču najviše 14. Pojačavam ruksak pričuvnim cipelama, čarapama, oblačim se slojevito, ali uzimam i zimsku jaknu.
Stižem pred hotel na vrijeme, ljudi se polako okupljaju, neki čekaju u autima dolazak autobusa, kaša nije jaka, ali je uporna, kisnemo, moče nam se cipele.
Glumim opuštenost, ali sam živčan. Približava se 6, a autobusa još nema, zovem Dražena: "malo kasne". Joj, koliko je to malo?
Nije moglo krenuti gore. Premda je Dražen na vrijeme poslao mail svima da krećemo iz Čakovca u 5.40, ipak je nekoliko kolegica propustilo provjeravati e-poštu pa su lagano došetale u 6. Dražen se nije snašao da autobus ipak pošalje po Varaždince. Da stvar bude još gora, vozači su došli u 5.30 i nakon što smo se ukrcali u Varaždinu, ponovno kreću prema Čakovcu jer tvrde da je preko Murskog Središća kraće i brže. Malo me umiruju. Kalkuliram što ćemo napraviti ako zakasnimo više od pola sata: da se razdvojimo u dvije skupine, da skratimo posjet Prunksaalu, da nešto izbacimo?
Kad smo konačno stigli na autocestu, Draženka i ja prikupljamo pristupnice i članarinu. Super, imamo i nekoliko "redovitih" članova, na žalost, većina su "pridruženi". No, dobro, ipak se mogu uključiti i kao pridruženi u sve aktivnosti, samo što je kandidata za vođenje udruge manje.