Povratak u Hrvatsku

U školi sam cijelo vrijeme na ramenu imao ruksak: u njemu sam imao putovnice, novčanik i mobitel. Kad sam konačno došao do autobusa - bio je na obližnjem parkiralištu, cca 200 metara od ulaza u školu... primijetio sam da mi nema ruksaka? Panično ga počinjem tražiti po autobusu, ali nigdje ga nema. Jao. Trčim natrag do škole. Na vješalici je. Oh, kakvo olakšanje: provjeravam sadržaj - sve je na mjestu. Kad sam oblačio jaknu, prije izlaska iz škole, ostavio sam ruksak na vješalici. U to vrijeme škola je već bila prepuna učenika, jer su počeli dolaziti na svečanu večeru s podjelama priznanja. Ponovno trčim do autobusa.

U programu je bilo predviđeno da ćemo nakon škole imati kratko razgledavanje Beča i zaustavljanje u trgovačkom središtu uz autoput iz izlaska iz Beča. Ovo turističko razgledavanje je definitivno propalo, no za šoping bismo još mogli odvojiti vremena. Neki već počinju zanovijetati, ali na to sam bio spreman i odlučan sam da ćemo u šoping ići - jer je to jasno bilo navedeno u planu puta.

Vozači predlažu, budući da je već kasno, da posjetimo trgovačko središte koje je na drugom kraju velikog trga, jer tko zna koliko će nam trebati da dođemo do onog uz autocestu. Neki su za, neki protiv. Kad smo konačno nagovorili ljude da idemo u ovo i zamolili vozače da nas odbaci do ulaza - oni su nas počeli uvjeravati da je to glupo, jer možemo pješice. Neke kolegice kažu da do ulaza ima pola kilometra i u čemu je problem da nas odbace do ulaza. Onda vozači opet odbijaju, jer se kao ne mogu zaustaviti i iskrcati nas ispred samog ulaza i njima je kao to nama pred nosom, a realno ima i više od pola kilometra. Ovo od vozača doista nije bilo u redu: oni su tu da nas voze, a ne da pametuju. Naravno da ću prihvatiti njihov prijedlog vezan uz promet, ali ne da od nas prave budale radi njihove komocije.

Presjekao sam daljnje uvjeravanje odlučno tražeći da zatvore autobus i krenu prema predviđenom trgovačkom središtu, neka voze u skladu s propisima, ali vodeći računa da tamo stignemo što prije kako bismo ostvarili taj dio plana.

Nakon cca pola sata stigli smo do trgovačkog središta, na parkiralištu je bilo još nešto automobila, ali je bila neka čudna atmosfera. Krenuli smo prema ulazu i tada vidjeli natpis da u Austriji dućani dan uoči blagdana rade skraćeno: samo do 16 sati. Šteta za nas, bravo za njih: ipak svugdje u Europi nije radnicima u trgovini uskraćeno pravo na ljudsko dostojanstvo. :)

Ostatak vožnje prema Hrvatskoj protekao je mirno - nije se baš orila pjesma, ali smo vodili zanimljive razgovore.

Moja ocjena nije baš čista petica, ali bih projektu dao prije četvorku, nego trojku. Očekujem ispravak ocjene u komentarima. :)

--> Projektna dokumentacija -->