Embedded Files
Prvi dopis Ingrid sam uputio 19. travnja i predložio sam joj da susret realiziramo krajem lipnja ili početkom srpnja. Ona je tad bila na odmoru, pa mi je napisala da ćemo se čuti idući tjedan. Na žalost, to je odmah otpalo, jer oni završavaju nastavu u tjednu kad mi imamo dva praznika i odmah odlaze na ferije - tako da nikoga nema u školi. Na kraju je ona inzistirala da to bude tjedan na početku lipnja, jer je taj tjedan u školi, a u drugim terminima će predavati na fakultetu. To je ispalo prilično nezgodno, jer je Tijelovo u četvrtak, pa će neku ljudi htjeti spajati blagdane, u ponedjeljak i utorak su mature, pa školske priredbe... na kraju savjetnica nije mogla ići jer je konačni dan bila srijeda... premda je za nas koji smo išli to ispalo dobro: nakon povratka u ranim jutarnjim satima, ne ćemo se morati rano buditi radi odlaska na posao, idući dan je Tijelovo, pa možemo malo dulje spavati.
Kad smo konačno nakon nekoliko e-dopisa dogovorili nadnevak izleta, trebalo je odrediti sadržaj. Molio sam ju da nam posveti barem 2-3 sata kako bi nas opširno upoznala s ulogom školske knjižnice u školskom kurikulu i s radom školskih knjižnica - kad već idemo u Beč, da ne bude brzo i kratko, već opširno, sadržajno i korisno. Tad se zakompliciralo u kojem bismo to terminu napravili. Tijekom nastave ljubazno je odbila primiti veću skupinu (35-45 ljudi), jer je ionako velika gužva u školi kad je nastava. Predložila je da to bude nakon nastave - ali neposredno nakon nastave, jer bi kasnije bila preumorna za kvalitetno predavanje. Sad je trebalo uskladiti i Prunksal i gradsku. Kontaktiram s prijevoznikom, on tvrdi da za 5 sati možemo stići u centar Beča, s jednim stajanjem. Računam da ako bismo iz Varaždina krenuli u 5 ujutro, neki bi se ljudi trebali ustati prije 4; možda da ipak krenemo nešto kasnije. Polalzak u 6 zvuči pristojno.
Razmjenjujem mailove s Prunksaalom i Bečkom gradskom. S Prunksaalom dogovor hoda, ali traže dosta velike ulaznice, a nude na izbor samo engleski i njemački. Baš bi mogli angažirati vodiča na hrvatskom, pa nije valjda na u Beču nema Hrvata? Nikakav popust kolegama - ipak su oni nacionalni, a mi tek školski knjižničari. Dogovaramo točan termin. Planiram 15 minuta od kad se autobus isparkira pa dok ne počnemo razgledavati.
S gradskom su knjižnicom problemi na početku jer im mrežne stranice baš i nisu za svaku pohvalu, a dva su slična imena pa sam u prvom pokušaju skoro dogovorio posjet gradskoj knjižnici u kojoj se čuvaju stare karte. Uf. Na kraju je ispalo dobro, jer je ravnatelj obećao da će nas primiti osobno i pokazati nam knjižnici.
Sad još treba srediti ručak. U međuvremenu provjera kod prijevoznika da nam rezervira autobus. Što jesti? Zovem poznanike iz Beča, preporučuju mi kineske restorane. Uf, nisam baš siguran da je to pravi izbor. Ništa, odlučujem se za bečku šniclu, kad smo već u Beču, ali restorana je sva priča. Koji odabrati, da nas brzo posluže, da pripreme unaprijed, a da bude ukusno i jeftino. Zovem rodbinu. Našli su mi jedan dobar restoran, ali čovjek traži akontaciju od 150€ na način da mu poštaljem podatke o svojoj kreditnoj kartici. E, sad mi je dosta, pišem mail da ćemo doći, ako hoće, ali mu ne mogu dati podatke nini ni na kakav način uplatiti rezervaciju.
Plan puta je malo napet, morat ću biti strog i požurivati ljude, jer je tako obično da se ostane na kavi barem 30 minuta, kad se kaže da je stanka 10.
Poslali smo pozive na škole; na početku odaziv dobar, a onda je stalo. Zatim su počela otkazivanja. Hoćemo li se uspjeti pokriti? Hoćemo li otkazati u zadnji čas?
Ingrid traži do točnih nadnevaka točan broj sudionika, zatim njihova imena i prezimena, službeni dopis - zahtjev radi njihovog osiguranja...
U strahu da nam se ipak ne dogodi na putu nešto neplanirano, dogovaram s kolegom Draženom da krenemo malo ranije. Umjesto da krenemo iz Varaždina u 6, a iz Čakovca u 6.10, neka u Čakovcu budu spremni u 5.40, a iz Varaždina ćemo krenuti u 6.
Ingrid je najavila da će nam pripremiti okrjepu: sendviči, kava, čaj, sok na početku i opet kasnije.
Pitaj ju za davore, kaže da bi bilo primjereno uzeti neku knjigu hrvatskog autora za djecu i na početku darovati ravnatelju. Od prijatelja saznajem da su dijete ispisali iz te škole jer su tražili da isključivo sve radi na engleskom. Joj, znači da knjiga na hrvatskom nema smisla, dajem se u potragu u varaždinskim knjižarama. Nije baš nešto, ali nešto sam i našao, a i u turističkoj zajednici su mi dali materijale.
Tražim savjet za osobne darove, ali nitko ne pomaže. Pišem Loren Das, ona valjda poznaje Ingrid. Odgovara mi tek nakon nekoliko dana, bila je na nekom odmoru... da, Ingrid poznaje, ali su obje radoholičarke, i ne poznaje ju osobno, o tomu nisu nikad razgovarale. :( Ipak, savjetuje maramu, tu ne može pogriješiti.
Zovem i moli Snježanu bi li mogla napraviti jednu maramu tako da bude osobni dar. Snježana pristaje, premda joj je kratko vrijeme... hvala Snježani. :)
Našao sam i bombonijeru - hrvatsku putovnicu - to je prikladno. Jupi. :)
Zadnjih nekoliko dana prije puta je mirno, jer su svi detalji bili dogovoreni na vrijeme, ipak treba još ispisati potvrde za sudjelovanje u projektu, potvrdu za sudjelovanje na ŽSV-u, plan puta s adresama...
Žalostan sam jer je odaziv ispodprosječan, a ne znam što je tomu razlog. Ljubazno molim kolege da mi pomognu radi sličnog projekta u budućnosti. Nekoliko ih nema putovnicu, dva "dana škole"... a većina me ipak ignorira. Njima na dušu, neka im bude žao, jer studijski put će biti lijep i koristan. :)
Priprema projekta je bila prilično zahtjevna, trebalo je obaviti mnogo više posla, mnogo više e-dopisa razmijeniti nego što sam očekivao, nego što sam mogao misliti. No, i to je jedno korisno iskustvo više u životu.
Page updated
Report abuse