To treba vidjeti, to treba doživjeti, tu treba biti. Knjižnica je reprezentativno mjesto. Ona je, naravno, mjesto u kojoj su smještene knjige, ali vrijednost čak nije toliko u knjižničnoj zbirci, već u knjižničnom prostoru. To je ovdje najvrjedniji dio, a u našim školskim knjižnicama to je, u pravilu na sramotu i skrivanje, a ne za prikazivanje.
Kaže ravnatelj Mašić da je mnogo putovao po svijetu i da su knjižnice i vani, u pravilu, reprezentativna mjesta, prostorije koje se vole pokazati gostima, naravno, ne samo radi knjižnične zbirke, već radi prostora i opreme.
Ha, koliko će još morati proći vremena, što ćemo još sve morati poduzeti, da i naši nadređeni počnu knjižnice doživljavati u tom svjetlu, a ne kao...
Uživajmo u Prunksaalu:
p.s. nemojte nikom reći, ali knjige su me se najmanje dojmile u ovom prostoru: sve su stari i puštaju neprivlačan vonj. :(