UTJECAJ MEDIJA

Prema znanstvenim istraživanjima, mediji u životima djece i mladih (Internet, računalna tehnologija, mobilna telefonija, radio, televizija, knjige, časopisi, novine) danas postaju glavno sredstvo socijalizacije i imaju utjecaj na ponašanje, razmišljanja i općenito pogled na svijet.

NEGATIVNE I POZITIVNE STRANE

Mediji potiču kreativnost, maštu i razmišljanja. Pomoću njih dolazi do razvoja, proširivanja znanja i obrazovanja, život mladih se obogaćuje. Potiče na zdrava razmišljanja i doprinosi razvoju civilnom društvu. Zbog ovih utjecaja medije smatramo pozitivnim.

Međutim, kada bismo pogledali s druge strane, tu dolazi do negativnih utjecaja koji su vidljivi na mladima. Postoje i slučajevi u kojima dolazi do otupila sjetila, do kočenja mašte i razmišljanja, dolazi do otuđenja u društvu. Pojavljuju se asocijativnost i brojne promjene u ponašanju.

EMISIJE I UČINKOVITOST

Brojni medijski programi namijenjeni mladima mogu biti vrlo učinkoviti, kao primjerice televizijski programi, emisije, lutkarske predstave, internetski stranice i sl.

Ako bismo se usredotočili na obrazovne televizijske emisije, putem njih stvara se komunikacija, razvoj u obrazovanju i stječu se lakši putevi u školskim obrazovanim centrima. Kod djece se stvara lakša komunikacija i nastaju nova mišljenja.

NASILJE, ISKLJUČIVOST U DRUŠTVU

Mediji imaju negativan utjecaj na mlade. Primjerice, brojni televizijski programi na kojima je prikazano nasilje, videoigre s nasilnim sadržajem, filmovi i sl. razvijaju agresivnost kod mladih koja postaje sve češća i jača, psihičke probleme (tjeskobe, povećanje straha, neugodnosti u društvu) i ostalo. Medijsko nasilje, na različite loše načine utječe na zdrava razmišljanja mladih, na obiteljski i društveni život te utječe na zdrav život djece.

Javljaju se i brojna nasilja u društvu, npr. fizičko zlostavljanje mladih, koje se sve više javlja i koje postaje sve češća pojava u društvu. Osim toga, dolazi do neprimjerenih sadržaja na internetu koji prikazuju ljude u lošim namjerama što se smatra isto jednom vrstom zlostavljanja. Kako medijsko nasilje različito utječe na mlade i djecu, najčešće ovisi o tome kakve osobine posjeduje osoba, njegov fizički izgled, razmišljanja i sl. Tu dolazi do povlačenja iz društva, „zatvaranja u sebe“, dolazi do lošeg utjecaja.

OVISNOSTI

Kod djece i mladih ovisnosti su česta pojava. Ponekad internet i videoigre smatramo važnijim od naših obaveza. Često se zna dogoditi da nam mediji oduzmu vrijeme, da izgubimo kontrolu nad njima i zanesemo se u taj svijet. Ovisan o nečem lako se postaje; kod djece je to sve češća pojava. Zbog problema s ovisnostima kod sve veće populacije, postoje ustanove za pomoć oko gubitka kontrole nad igricama. Na internetskoj stranici “medijska pismenost.hr” saznali smo da postoji Dnevna bolnica za liječenje ovisnosti o internetu i videoigricama (Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru). U nju dolaze pacijenti; psiholozi, pedagozi, terapeuti (stručni tim) i pružaju im pomoć. Stručni tim savjetuje pacijente te im  govori koji sadržaji su za njih štetni, putem kojih se lako stječe ovisnost. Velikim će dijelom uklanjanje uređaja, zabranjenost pristupu internetu i sl. zaustaviti novi ponovni oblik ovisnosti. Saznali smo da stručni tim s pacijentima radi na komunikaciji i pomaže im shvatiti koliko loše utječu videoigre koje se igraju prekomjerno.  

EKRANIZAM

Sa stranice Logopedskog kabineta Demostena saznali smo više o pojmu ekranizam. Ekranizam negativno utječe na mozak djece, pri dugotrajnome izlaganju ekranima. Kod djece se znakovi ekranizma mogu prepoznati po tome ako vaše dijete odbija zahtjev da prestane provoditi vrijeme pred ekranom ili ne želi surađivati s vama.

U 1950. godini prosječno dijete s 4 godine po prvi put gleda TV, za razliku od 2020., kada je dijete s četiri mjeseci prvi put izloženo digitalnim uređajima; 90% djece s 2 godine zna koristiti uređaje poput mobitela/tableta. U RH djeca predškolske dobi prosječno provedu dva do četiri sata provodeći vrijeme pred ekranom čiji roditelji zapravo nisu svjesni štetnosti do kojih može doći. U slučaju pretjeranog stimuliranog živčanog sustava može doći do sljedećega: manjak koncentracije, povećanje bijesa, depresija, slaba samokontrola, poremećaj spavanja i sl.

Moguće su posljedice: sporije razmišljanje, smanjena bujna mašta, sporiji jezični govor; siromašniji rječnik, lošije jezično izražavanje.

U školskoj dobi: teža koncentracija, premalo tjelesne aktivnosti (pretilost), lošija postignuća u školi...

Ema Miličević, 6.b