Svi znamo da se rukomet igra u dvorani, ali manje je poznato da postoji i rukomet na pijesku koji hrvatsku mušku seniorsku reprezentaciju stavlja u sam svjetski vrh. Razgovarali smo s jednim od naših zlatnih pjeskaša.

Dolazite iz zagrebačke Dubrave u kojoj se djeca već u osnovnoj školi uključuju u ekipne sportove. Kako ste se odlučili baš za rukomet?  

Za rukomet sam se odlučio u trećem razredu osnovne škole. Tadašnji predsjednik RK ZG-Dubrava posjetio je školu i pozvao sve zainteresirane na trening u našu školsku dvoranu. Došao sam i ostao u rukometu do danas te mogu reći da se dvoranskim rukometom bavim od svoje osme godine, dakle već petnaest godina. Zadnje tri godine član sam MRK Sesvete. Dnevno treniram 3 – 4 sata, a četiri puta tjedno imamo dva treninga dnevno, što je sigurno razlog trenutnih dobrih rezultata. Ova nam je najuspješnija sezona u klupskoj povijesti.

IZ DVORANE DO PIJESKA

Kako ste iz dvorane došli do rukometa na pijesku?

S  rukometom na pijesku prvi put susreo sam se negdje s jedanaest godina kada sam ga kratko trenirao, ali od 2017. to je postalo intenzivnije. Tada su me na treninge pozvali prijatelji koji su već trenirali, a s obzirom na to da se radi o sportu koji se igra samo ljeti, kada završi dvoranska sezona, priključio sam im se. Znao sam da je Hrvatska uz Brazil najuspješnija nacija u ovome sportu, ali nisam mogao ni pomisliti da ću nakon par godina postati svjetski prvak.

Vlasnik ste mnogih medalja….

Imam oko petnaest medalja, što s natjecanja u dvoranskom rukometu, što s pijeska. Dvije najvrjednije su baš s pijeska – zlato sa Svjetskog prvenstva u Grčkoj i zlato sa Svjetskih igara u Birgminhamu u SAD-u, obje iz ljeta 2022.

Koja je razlika između dvoranskog rukometa i ovoga na pijesku? 

Razlika je dosta velika. Prije svega treba reći da se treninzi i utakmice održavaju na vanjskim terenima često po vrlo velikoj vrućini. Dimenzije terena su manje, ekipe imaju po četiri igrača. Igra se četiri na tri plus golman. Četiri igrača su u napadu, tri u obrani. Trojica u napadu imaju dres jedne boje, dok marker (specijalist) ima drugu boju dresu. Dok je on u napadu, golman nije na golu.  Čim marker izađe van, golman trči brzo na gol kako bi spriječio brzi gol s gola na gol, koji smije uputiti i suparnički golman. Budući da igramo na pijesku, lopta se smije zarolati rukom po podu (pijesku) ili samo spustiti pa opet podići. To se smatra vođenjem, ali to je dozvoljeno napraviti samo jednom dok igrač ima loptu. Zabranjeno je raditi faul. Svaki grublji prekršaj sankcionira se isključenjem te isključeni igrač ne smije ući u igru sve dok suparnička ekipa ima loptu. To je pravilo drugačije u odnosu na dvoranski rukomet kada isključeni igrač nije u igri dvije minute. Zato je za obranu potrebna brza pokretljivost nogama. Akrobatski šutovi kao cepelin i pirueta te golmanov gol boduju se s dva gola. Običan šut vrijedi samo jedan gol.

Koliko traje sama utakmica?

Utakmica se igra na dva seta po deset minuta. Ukoliko je rezultat u setovima 1 : 1, ide se na raspucavanje, tzv. shoot out. Svaka ekipa ima pet šutova. Golman baca loptu igraču u kontru, on skače piruetu ili cepelin kako bi svojoj ekipi donio dva poena.

ZLATNA MOMČAD KOJA ZNA TKO ŠTO TREBA

Kakav je osjećaj biti pozvan u hrvatsku reprezentaciju?

Kada me izbornik hrvatske reprezentacije u rukometu na pijesku Mladen Paradžik u lipnju 2022. pozvao da dođem na pripreme za Svjetsko prvenstvo u Grčkoj, osjećaj je bio odličan. Bio mi je to drugi nastup za reprezentaciju i drugo veliko natjecanje. Prvi put sudjelovao sam na Mediteranskim igrama na pijesku 2019. u Patrasu u Grčkoj, kada smo osvojili brončanu medalju.

Je li stresno biti reprezentativac?

Meni osobno nije stresno. Ne osjećam neki pritisak dok igram. To doživljavam kao nagradu za treninge na kojima smo se zajedno pripremali kako bismo došli do zacrtanog cilja.

Kako biste predstavili svoju zlatnu momčad?

Predivan osjećaj bio je osvojiti zlato na Kreti u Grčkoj 2022. Znamo koliko smo trenirali, koliko je bilo naporno. Svi su odvajali vrijeme nakon drugih obaveza i dolazili na treninge na Jarun. Ekipa je odlično uigrana, predvođena vjerojatno najboljim igračem u povijesti ovog sporta, našim kapetanom Ivanom Jurićem. Uz još par starijih i iskusnijih igrača, nas nekoliko mlađih, momčad je izvrsno posložena što pokazuju i rezultati. Ono što nas čini tako dobrima, prije svega je dobra komunikacija i zajedničko druženje. Nitko se ne izdvaja, svi se dobro poznajemo i izvan terena. Ali kada treba igrati, tada znamo tko što treba i tko ima koji zadatak. Ogroman dio posla radi izbornik.

S kime god da igramo, bilo da je neka bolja ili lošija reprezentacija, on sve analizira do najsitnijeg detalja. Obrana je spremna na sve i golman zna kamo mu ide svaki šut. To nas sigurno izdvaja od drugih reprezentacija.

Dobili ste i najveće priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora koji se dodjeljuje najboljim sportašima…

Da, prije mjesec dana dobili smo nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora za najuspješniju ekipu u neolimpijskim sportovima u 2022. Iako nismo očekivali, bili smo i u konkurenciji za najuspješniju mušku ekipu. Velika je čast biti u društvu ostalih nominiranih ekipa. I sama nominacija bila je velika pohvala i napokon dokaz da netko vidi naš rezultat, trud i odricanje. Naime, još nije dovoljno poznato da je rukomet na pijesku naš najuspješniji momčadski sport uopće. Na raznim natjecanjima u dvadeset godina otkad postoji rukomet na pijesku u Hrvatskoj, osvojene su 32 medalje, što je puno više od bilo kojeg našeg drugog ekipnog sporta. Triput smo bili prvaci svijeta, četiri puta prvaci Europe i jednom pobjednici Svjetskih igara. Nadamo se da će jedna od budućih medalja biti s Olimpijskih igara 2024. Iduće godine u Parizu rukomet na pijesku trebao bi biti pokazni sport, što znači da bi na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. mogao postati  službeni.

Što biste poručili mladima koji su sve više zaokupljeni suvremenom tehnologijom?

Poruka za mlade je da se definitivno bave sportom, nevažno kojim. Sport stvara osjećaj obaveze, odgovornosti, no ono najbitnije – upoznajemo puno ljudi, stvaramo prijateljstva. Također, velika dobit su putovanja. Ja sam posjetio petnaestak država svijeta, vidio mjesta na koja teško da bih inače otputovao. Danas su mladi ljudi okruženi tehnologijom i društvenim mrežama koje ih odvraćaju od sporta, a to nije dobro. Na kraju krajeva, čovjek se osjeća puno bolje kad živi zdravo.

Laura Majstorović, 7.b