Čuvari baštine

Slunj i njegovi stanovnici od davnina su posvećeni svojoj tradiciji, katoličkim običajima i suživotu s predivnom prirodom. Tu posvećenost prenose i na svoje potomke koji se s istom ljubavi odnose prema njoj.

Mnogi učenici naše škole sudjeluju u brojnim aktivnosti u školi i svojoj zajednici kojima čuvaju i njeguju svoju tradiciju. Škola nudi brojne mogućnosti učenja o raznim tradicijskim vrijednostima slunjskog kraja.

Učenici OŠ Slunj zaista se mogu smatrati čuvarima svoje baštine. U Našoj školi djeluje Tamburaški orkestar i Folklorna skupina u kojima se njeguje tradicijska glazba i ples.

Posebno je zabavno i poučno u vrijeme Božića i Uskrsa kada učenici imaju priliku na raznim izvannastavnim aktivnosti učiti izrađivati božićnjake ili bojati jaja na starinski način.

Osim u školi, brojni naši učenici su i članovi KUD-a „Korana“ Slunj u kojem plešu i pjevaju izvorne slunjske napjeve.

Na sljedećim stranicama našeg lista pogledajte i pročitajte više o Slunju i okolici, slunjskoj nošnji, običajima i svemu što rade naši školski čuvari baštine slunjskog kraja.

Lana Begović, 6.a

O SLUNJU I OKOLICI

Stari grad Slovin

Srednjovjekovni grad Slunj prvi puta se spominje u pisanim dokumentima 1390. godine. Građen je za prvobitno stambenu namjenu feudalnih gospodara knezova Krčkih Frankopana, kao poligonalna, sedmerokutna građevina, unutar koje je postojala palača i vjerojatno pomoćne prostorije. Strateški povoljna pozicija na strmoj, stjenovitoj stijeni koju sa tri strane opasuje rijeka Slunjčica, iskorištena je kao bitan dio obrambenog sustava u 16. stoljeću, kada se zbog opasnosti od Turaka, grad dodatno utvrđuje s istočne strane vanjskim prstenom obrambenih zidova s polukulama i zaštitnom grabom.

Početkom 15. stoljeća prvi puta se spominje slunjsko naselje na suprotnoj obali Slunjčice, otprilike na današnjem prostoru Trga Zrinskih i Frankopana. Njegovu najstariju jezgru čini duhovno središte – franjevački samostan s crkvom, vjerojatno na mjestu današnje župne crkve, te niz civilnih građevina okupljenih oko trga i opasanih zidom s južne i zapadne, nezaštićene strane. Obrambeno ziđe srednjovjekovnog naselja nije sačuvano.

Iako razdijeljeni dubokim kanjonom te prometno povezani tek mostom preko rijeke Slunjčice, feudalni grad Slunj i slunjsko naselje činili su jedinstven povijesni, strateški i funkcionalni životni prostor sve do kraja 16. stoljeća, kada je naselje napadom Turaka potpuno razrušeno.

Rastoke

Rastoke su nastale igrom prirode na utoku rijeke Slunjčice u rijeku Koranu. Priroda se poigrala modrozelenim vodama rijeke Slunjčice i rastočila ih u mnoštvo prštavih slapova i slapića od kojih su najljepši Buk, Hrvoje i Vilina kosa. Po svom nastanku Rastoke su zapravo prvi uvod u Plitvička jezera. Za razliku od tih jezera Rastoke su posebne po tome što se u to bogatstvo zelenila po otočićima i hridima pred tristo godina ispreplelo ljudsko naselje s mlinicama žličarama. Ono što je priroda tisućama godina stvarala, a čovjek kasnije, prilagođavajući se prirodnim uvjetima, izgradio, s okolnim vapnenačkim stijenama, starim gradinama i gradićem Slunjem skladno se uklapa u jedinstvenu cjelinu.

Zbog te skladnosti povijesne, etnografske i graditeljske kulturne baštine Rastoke su 1969. godine upisane u Registar nepokretnih spomenika kulture Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu.

Najstarija mlinica u vodeničarskom naselju Rastoke sagrađena je još u 17. stoljeću, dok ih je većina iz 19. i početka 20. stoljeća. Godine 1962., kada su Rastoke registrirane kao ruralna cjelina, postojale su 22 mlinice, 4 stupe za sukno, 7 koševa za ispiranje biljaca i šarenica te 28 kuća s pripadajućim gospodarskim zgradama. U mlinicama se mljelo žito, dok se u koševima ispod slapova pralo rublje i vuna. Osim mlinica, za Rastoke su svojstvene i terase iznad vode, tzv. ganjci. Zbog jedinstvene graditeljske baštine, etnografske i povijesne vrijednosti, Rastoke su 1969. g. proglašene spomenikom kulture.

"Odosmo do vodopadah. Ne mogu opisati miline tih prizorah, bljeskajućih se u debeloj mjesečini. Putniče, dođi te vidi!"

Adolf Veber Tkalčević, filolog i putopisac, 1860 godine

NARODNA NOŠNJA SLUNJSKOG KRAJA

Stoljetne migracije stanovništva na slunjskom dijelu nekadašnje Vojne krajine uvjetovale su raznolikost tradicionalnog načina života, privrede, stanovanja, ishrane, društvenih odnosa, duhovne kulture i narodnih običaja, pa tako i odijevanja.

Slunjska narodna nošnja bila je istovjetna narodnoj nošnji okolnih sela odakle su se doselili. Već između dva svjetska rata došlo je do pomodiranja i promjena u odijevanju. Inače muškarci su ljeti, odnosno za toplijih dana, nosili duge široke gaće od lanenog ili miješanog platna s isto takvom košuljom. Ogrnuti su bili "ječermom" plave ili crne boje, a na glavi su imali crvenkapu s resama ili šešir, tamne boje. Preko košulje, oko pasa nosili su širok opasač (ćemer), za kojim je za vrijeme svečanijih dana redovno stajala ukrašena kubura (kapsulača), a isto tako veći nož s ukrašenim drškom. "Zlu ne trebalo" to se oružje nosilo samo za svečanosti, ali se znalo upotrijebiti prilikom krvavih obračuna između momaka pojedinih sela na crkvenim svečanostima ili u svatovima. Tako su veći sukobi bili u Cvitoviću, Cetingradu, Lađevcu itd., o kojima se mjesecima pričalo. Zimi i za hladnijih dana muškarci su nosili hlače te bijelu maju od domaće vune optočene na prednjem dijelu i rukavima od tamnog raznobojnog platna (samet ili parhet), a na glavi poseban oblik plitke šubare. Za vrijeme veće zime nosili su još deblji polukratki kaput od tamnijeg tvorničkog sukna. Od obuće radnim danom nosili su opanke s vunenim čarapama, a nedjeljom i praznikom uglancane boksane cipele.

Ženska nošnja udatih i starijih žena razlikovala se od djevojačke. I jedna i druga odjeća bila je od tvorničkog materijala, jedino su podsuknje bile od domaćeg platna. Dok je kod starijih žena prevladavala tamna boja, s eventualno nezamjetljivim šarama i karama, dotle je djevojačka nošnja bila svjetlija, laganija, lepršava, s nešto kraćim suknjama, običnim ili plisiranim, te naprijed keceljama (fertunima) žarkih boja. Svečanije su bluze redovito bijele ili žućkaste, naprijed svilom naborane, a preko njih uski prsluk, redovito tamnije boje. Djevojke su za hladnijih dana preko te odjeće nosile velike pletene rupce (bijele ili drugih življih boja) koje su same plele od domaće ili tvornički prerađene vune. Starije žene nosile su duge tamne suknene ogrtače (šaltuke).

Djeca, bilo muška bilo ženska, od pete godine nosila su košuljice od domaćeg, što jačeg konopljinog ili lanenog platna. Velik je korak u životu bio kada su dječaci prvi put obukli hlačice i kakvu maju s opančićima. Viša je faza bila već za đake u osnovnoj školi kada su dobili kompletno i hlače i kaputić te kakve teške cipele potkovane s čavlićima (brukvicama) da se ne bi brzo izderale. Tako o narodnoj nošnji u Rastokama piše Toma Žalac.

Niko Živčić, 7.b

OČUVANJE TRADICIJE U NAŠOJ ŠKOLI

Folklorna skupina

Već smo spomenuli kako su naši učenici posvećeni očuvanju svog nasljeđa.

Učiteljica Dragana Matić je još 2008. godine pisala projekt u kojem je dobila sredstva za kupnju ženskih narodnih nošnji za učenice škole. Tada je pokrenuta i izvannastavna aktivnost Folklorna skupina u kojoj je puno učenika tijekom godina naučilo pjevati i plesati izvorne plesove.

Jedna od prvih generacija plesača

Učiteljica Matić sa svojim plesačicama

Ženska narodna nošnja slunjskog kraja

Tamburaška skupina

Još jedna izvannastavna aktivnost koja čuva kulturnu baštinu slunjskog kraja je Tamburaška skupina naše škole koju već dugi niz godina vodi učitelj glazbene kulture Ivan Matanić. Škola posjeduje sve tamburaške instrumente pa je zanimanje za sviranje u „tamburašima“ još i veće. Skupina njeguje izvornu glazbu, a u suradnji s Pjevačkim zborom škole i Folklornom skupinom, dobivamo potpuni doživljaj tradicionalne glazbe, plesa i pjesme.

Tamburaši i zbor na školskoj priredbi

UČENJE O OBIČAJIMA VEZANIM ZA BLAGDAN BOŽIĆA

Poseban naglasak u očuvanju tradicije u školi stavlja se u vrijeme najvećih kršćanskih blagdana, Božića i Uskrsa.

Za Božić je posebno bitna radionica izrade božićnjaka koja se provodi u suradnji s Crvenim križem Slunja.

Kako je to bilo ove nastavne godine, pročitajte u nastavku!

Učenici prvih i drugih razreda naše škole posjetili su Crveni križ.

Učenici prvih razreda bili su 1. i 2. školski sat, a učenici drugih razreda su bili 3. i 4. sat. Učenici su uz pomoć djelatnika Crvenog

križa izrađivali božićnjake. U okolici Slunja božićnjak je okrugao kruh opleten pletenicom od tijesta koja odvaja četiri polja, a koja predstavljaju kalendar.

“U zlatan i mirisan božićni kruh, koji bi morao izaći iz peći još za dana, domaćica bi umijesila sve dobre želje za iduću godinu. Ispeći božićni kruh nije bio samo odraz vještine ili ljubavi prema ukućanima, bogato ukrašeni kruh značio bi želju za blagostanjem i zdravljem obitelji i imanja u nadolazećoj godini”, navodi Crveni križ.

Crveni križ svake godine organizira zanimljive radionice, trude se svake godine održati radionicu gdje učenici rade svoje božićnjake, ali ih je 2020. i 2021. godine zaustavila pandemija te nisu mogli održavati radionice. Učenicima je bilo vrlo interesantno raditi božićnjake, svatko je napravio svoj i djelatnica Crvenoga križa ih je stavila peći te slijedeći dan zamotala u poklončiće i uz pomoć ostalih kolega odnijela ih u našu školu i podijelila učenicima njihove božićnjake.

Učiteljice su zadovoljne trudom i radom učenika te su se oduševile koliko su učenici pažljivi i kreativni u izrađivanju božićnjaka.

Učiteljice su također izrađivale božićnjake i naravno pomagali učenicima.

Zahvaljujemo se Crvenom križu na pozivu!

Pročitajte što su naši učenici rekli što je božićnjak, kako ga izrađuju i zašto.

„U mom slunjskom kraju božićnjak je okrugao kruh opleten pletenicom od tijesta koja odvaja četiri polja koja predstavljaju kalendar, četiri godišnja doba. Ispeći božićni kruh ili božićnjak nije samo vještina ili ljubav prema ukućanima, već bogato ukrašeni kruh znači blagostanje, zdravlje obitelji i imanja u nadolazećoj godini

Božićnjak se radi od brašna, soli, vode i kvasca. Na njega se stavljaju likovi izrađeni od tijesta: golubica, križ, Isus u jaslama, životinjice….“

„ Na Badnjak se peče božićni kruh kojeg nazivamo božićnjak. Božićnjak mora biti bogato ukrašen jer on znači blagostanje i zdravlje obitelji i imanja u godini koja dolazi.

Božićnjak je okrugao kruh opleten s dvije pletenice od tijesta koja odvaja četiri polja koja simboliziraju četiri godišnja doba. Na jednom polju pravi se beba u znak Isusova rođenja. Uz bebu stavlja se sunce i mjesec. U drugo polje stavljamo volove s jarmom. U treće polje stavlja se kvočka s pilićima. U četvrto polje pišemo slova IHS.

Ivan Obajdin 3.b

U školi smo svi vezani za božićne običaje

U našoj školi 2022. godine održavali su se različiti događaji povodom božićnih blagdana.

Učenička zadruga "Sluško" ove godine kao i svake prethodne potrudila se napraviti prekrasne proizvode(ukrase za bor,adventske vijence,male ukrasne gnomove,lavandu,ukrasna ogledala,srca na stalku,sanjke,ukrasne kutije...) koji su oduševili i učenike i djelatnike Osnovne škole Slunj.

Svi proizvodi koji se nalaze u prodaji unutar prostorija Osnovne škole Slunj, izradili su: učiteljica tehničke kulture i kemije Jelena Klasan s izvannastavnom grupom Mladim tehničarima i učiteljica prirode i biologije Anita Gledić s Eko grupom. Kuglice za bor izrađene su tehnikom decopage, a njih je izradila učiteljica razredne nastave Zdravka Jurčević sa svojim 3.b razredom. Prodaja proizvoda održavala se od 13. do 15. prosinca 2022. godine.

Božićna čajanka

Učenici produženog boravka i skupine Domaćinstvo, odlučili su prirediti božićnu čajanku za sve učenike i djelatnike Osnovne škole Slunj.

Pripremili su kekse koje su sami oblikovali i nakon toga pekli, te skuhali čaj i kavu.

Prekrasni mirisi Božića širili su se cijelom školom i mamili sve u učionicu.

Učenici su sve organizirali pod budnim okom učiteljica razredne nastave Irene Kos i učiteljice produženog boravka Ive Jurčević.

Učenici su bili zadovoljni sa svojim pripremljenim keksićima, čajem i kavom!

Petra Rendulić i Lana Begović, 6.a

Male domaćice vrijedno rade

Božićna čajanka u nastajanju

Najfiniji keksići

Izrada božićnjaka u prostorima CK Slunj

Učenje od starijih generacija

Vrlo smo zainteresirani

Radovi Zadruge Sluško

A kako je bilo nekada i kako je sada pročitajte u osvrtu učenice 3.b Lare Strmote.

Nekad i sad

Davno prije nisu postojali umjetni borovi, niti su postojali šareni božićni ukrasi. Božićno drvce krasili su ukrasi od najukusnijih bombona, jabuka i oraha oko kojeg se okupila cijela obitelj i prijatelji, a priča i veselje trajali su dugo u noć, dok je ispod stola šuštala slama pod nogama.

Danas bor krase blještave božićne kuglice, a slama pod stolom se rijetko nalazi. Ležanje na slami zamijenjeno je ležanjem ispod bora, dok se otvaraju pokloni koje će noć prije ostaviti djed božićnjak. Iako se običaji razlikuju, božićni duh i veselje i dalje su prisutni, a osmjesi na licima i dalje uveseljavaju naše najbliže.

UČENJE O OBIČAJIMA VEZANIM ZA BLAGDAN USKRSA

Kao što postoji mnogo običaja vezanih za Božić, tako se njeguje i učenje običaja vezanih za Uskrs. Poseban običaj vezan za Uskrs je bojanje, ili kako bi Slunjani rekli farbanje jaja.

Što su o tome napisali naši učenici, pročitajte u nastavku.

„Pisanje pisanica u mom kraju ima dugu tradiciju, pogotovo tehnika s vojskom i perom. Koristi se upaljena svijeća i pero kojim se uz pomoć rastopljenog voska crtaju razni simboli. Oslikana jaja tada se kuhaju u vodi u kojoj je boja. Jaja možemo prirodno obojati u ljuskama od luka ili raznim kupovnim umjetnim bojama.

Jaja su znak Isusova uskrsnuća. Njihova simbolika proizlazi iz mišljenja da je svijet nastao iz jajeta. Ona su oduvijek simbolizirala rođenje, plodnost, obilje i proljeće.“

Iva Petrović, 3.b

Upoznajući vas sa slunjskim čuvarima baštine kroz riječ i sliku pročitajte što o tome kažu naši najvjerniji čuvari i čuvarice!

Ove godine za temu našega Slapa, izabrali smo temu „Čuvari baštine“. Danas puno učenika naše škole, mlađih i starijih ide na Folklornu skupinu KUD-a „Korana“ Slunj. Voditeljica KUD-a je Anka Magdić. Voditeljica ulaže puno truda u sve probe i prekrasne nastupe koji su naši folklorkaši izveli. Članovi folklorne skupine uvijek imaju puno nastupa, raznih smotri, nagrada…

Nama učenicima vrlo je bitno očuvanje baštine jer mislimo da su to tradicije koje definitivno ne trebamo zaboraviti i da ih što više moramo uključiti u današnju svakodnevnicu. U KUD smo se uključili zato što mislimo da je to jedan od načina da sačuvamo svoje, naučimo kako su živjeli naši preci, očuvamo narodne nošnje, to je jedno predivno iskustvo s puno nagrada, zajedničkih nastupa, puno smotri, ali i najvažnije puno druženja.

Pitali smo članove folklorne skupine što misle o očuvanju tradicije bavljenjem KUD-om

„Na KUD idem zato što želim očuvati narodne nošnje, plesove, pjesme, običaje te kulturu grada Slunja. Ne želim da se to zaboravi! U KUD-u sam već 7 godina i presretna sam jer imam priliku biti u ovoj prekrasnoj skupini očuvanja tradicija. Najviše mi se sviđaju odlasci na natjecanja, smotre i nastupe. Volim kada između sebe izmjenjujemo iskustva i doživljaje!“ – Elena Capan, 6.a

„Bavim se plesom i pjesmom u KUD-u zato što volim pjevati, plesati, družiti se i putovati. KUD-om se bavim već 10 godina i to mi je predivno iskustvo! Apsolutno mi je sve najbolje u vezi KUD-a, a najdraže mi je što i dalje mogu očuvati našu tradiciju!“ – Tina Božičević, 6.a

Page updated

Google Sites

Report abuse