Embedded Files
Povijesne crtice priprema Ivan Požega, učitelj povijesti u OŠ Slunj
Dogodilo se u listopadu....
Dogodilo se u listopadu....
Hrvatska
Hrvatska
8. listopada – Hrvatski sabor donosi Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Danas se taj dan slavi kao Dan neovisnosti u Hrvatskoj.
Ovom je odlukom između ostalog, potvrdio ranije donesenu Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.), te je Hrvatska i stvarno postala samostalna i neovisna država.
Slunj
24.10.1991 – napad na Hrvatski Blagaj
Svijet
Svijet
1.10.1908. godine pokrenuta je proizvodnja Fordovog Modela T. Iako se automobili proizvode od 80-ih godina 19. stoljeća tek s pojavom Fordovog Modela T dobiven je automobil koji je bio pouzdan, lagan za održavati i automobil koji je motorizirao SAD-e. Cijena Modela T 1908. godine je bila 825 dolara što bi danas iznosilo 24, 881 dolar.
25.10. 1917. Listopadska revolucija. Znak za početak revolucije bio je pucanj s krstarice Aurora, usidrene u petrogradskoj luci. Tada su vojnici petrogradskoga garnizona i mornari baltičke flote zauzeli sjedište privremene vlade u Zimskome dvorcu, a sljedećeg dana uhitili članove vlade. Premda je sovjetska historiografija razvila dramatične priče o početku revolucije, velikih borbi zapravo nije bilo. Boljševici nisu naišli na znatan otpor.
4.10.1957. godine lansiran je Sputnjik u SSSR – u. Sputnjik – 1 bio je prvi umjetni satelit koji je lansiran s Zemlje u svemir, a imao je oblik kugle promjera 58 centimetra, težio je 83 kg i posjedovao dva radijska predajnika i četiri antene (dvije od 2,4 m i dvije od 2,9 m). Njegovim lansiranjem započinje svemirska utrka između SAD-a i SSSR-a.
Dogodilo se u studenome...
Dogodilo se u studenome...
Da se ne zaboravi – okupacija grada Slunja 1991. godine
Da se ne zaboravi – okupacija grada Slunja 1991. godine
Od 1991. godine i ratnih zbivanja prošla je duga trideset i jedna godina . Grad Slunj je obnovljen i živi neka druga vremena, ali se Slunjani svake jeseni 16. studenog sjete okupacije i progona iz svoga grada.
Domovinski rat za Slunj počinje 31.ožujka 1991. godine kada pobunjeni Srbi zauzimaju kompleks NP Plitvice, a iz Zagreba se upućuju ATJ Lučko i Jedinica za posebne namjene MUP – a RH Rakitje kako bi NP Plitvice vratili pod Hrvatsku vlast. Ovaj događaj poznat je u povijesti kao Krvavi Uskrs, a put do Plitvica im osiguravaju policijske snage iz Slunja. Od tada su stalne provokacije JNA i pobunjenika prema hrvatskim mjestima u okolici Slunja.
Nekadašnja Općina Slunj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, brojala je 18 962 stanovnika, a većinsko stanovništvo su bili Hrvati. Slunj je predosjetio ratnu opasnost i poučen iskustvima iz Krvavog Uskrsa kreće u organizaciju obrane. Većih sukoba na području općine Slunj nije bilo do kolovoza, a sam Slunj se našao u okruženju neprijatelja. U kolovozu je pokušana deblokada Slunja, ali ona nije uspjela. Zatim pobunjenici dovode u okruženje jednu policijsku patrolu u mjestu Maljevac nedaleko Cetingrada. Policija iz Slunja uspijeva osloboditi okružene policajce. Nakon tih događaja u Slunju je jedno vijeme bilo zatišje. Veliki opći napad na rubna mjesta Slunja dogodio se 8.10.1991. koji nije uspio kako je agresor zamišljao. JNA i pobunjeni Srbi napali su južna mjesta Drežničko Selište, Poljanak, Smoljanac. Posljedica velikog napada bila su spaljena sela i prognanici koji su se slili prema Slunju.
Pobunjeni Srbi su od rujna granatirali Hrvatski Blagaj i Cvitović. Hrvatski Blagaj je bilo ključno selo na putu prema Slunju. 24. listopada izdana je zapovijed agresora za napad na Hrvatski Blagaj. Nakon topničke pripreme pokrenut je pješački napad koji su malobrojni branitelji uspjeli zadržati, a dio branitelja se probio do Slunja kako bi doveli pojačanje. Prvi napad je uspješno odbijen, a pojačanja su se povukla u Slunj. Blagaj je opet napadnut i osvojen, a agresori su ga spalili i opljačkali. Branitelji se povlače prema Pavlovcu gdje su utvrdili nove položaje. Nedugo zatim 1. studenog agresor je Pavlovcu naumio istu sudbinu kao i Hrvatskom Blagaju, ali je ovaj siloviti napad odbijen od strane hrvatskih branitelja, a Pavlovac je ostao posljednje mjesto u obrani Slunja iz kojeg su se povukli branitelji. JNA je uvidjela da frontalnim napadom ne može osvojiti Slunj, stoga su promijenili način ratovanje te su krenuli s osvajanjem dijelova teritorija kako bi suzili obruč oko okruženog Slunja. Kako su dani odmicali, braniteljima i braniteljicama Slunja ponestalo je oružja i opreme za borbu, a dobava drugog nije bila moguća jer su sve ceste prema slobodnom teritoriju Hrvatske bile odsječene.
16. studenog pokrenut je sveopći napad na Slunj iz smjera Rakovice i Vojnog poligona Slunj. Slunjski branitelji su uvidjeli da nemaju dostatno naoružanje za obranu i brigu za civile pa se donosi odluka o povlačenju prema Republici Bosni i Hercegovini gdje su žitelji Slunja pronašli spas. No, u Bosni i Hercegovini ne prestaje golgota žitelja Slunja. Na putu prema neokupiranom dijelu Hrvatske mnogi branitelji Slunja su izvedeni iz konvoja te su potom završili u vojnim logorima Manjača i Stara Gradiška.
Ovaj tekst nije napisan u svrhu mržnje ili diskriminacije nego je njegova jedina svrha da se nikada ne zaboravi 1991. godina i stradanje Slunja i njegovih žitelja.
“Slabi ne mogu opraštati. Oprost je odlika velikih.” M. Gandhi
BITKA ZA VUKOVAR
BITKA ZA VUKOVAR
Bitka za Vukovar počela je 25.kolovoza 1991. godine, a završila je 18. studenog 1991. godine kada je slomljena herojska obrana grada. Vukovar je branilo oko 1800 pripadnika ZNG (Zbor narodne garde), policije, te dragovoljci Hrvatskih obrambenih snaga, a svi oni su bili ustrojeni u 204. brigadu Vukovar.
Vruće ljeto i oružani sukobi diljem Hrvatske dali su nagovjestiti skori početak još većih sukoba i razaranja. Do 25. kolovoza u čitavoj Hrvatskoj nanizali su se razni sukobi policije s pobunjenim Srbima što je bila uvertira u početak općeg rata u Hrvatskoj. JNA potpomognuta lokalnim pobunjenicima i paravojnim postrojbama iz Srbije krenuli su toga vrućeg ljetnog dana u sveopći napad na grad Vukovar. Grad je bio napadnut s 30 000 vojnika, s oko 1600 borbenih oklopnih vozila, 60 zrakoplova, 350 topničkih oruđa i mnoštvom ostale vojne tehnike[1]. Iako je grad bio napadnu s kopna i zraka svom silom čelika i bombi, uspio se herojski braniti tri mjeseca. Već u rujnu Vukovar je bio okružen sa svih strana, a jedini ulaz u grad, radi opskrbe, bio je kroz takozvani Kukuruzni put. Na grad je svakodnevno padalo oko 7000 projektila razne veličine[2]. Na desetke neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera zaustavljeno je na Trpinjskoj cesti prozvanoj “Groblje tenkova”[3]. Mladići i djevojke iz Vukovara i čitave Hrvatske sudjelovali su u obrani grada heroja Vukovara. Bilo je branitelja i braniteljica iz Zagreba, Kutine, Đakova, Vinkovac, Osijeka, Zadra, Rijeke, Varaždina i iz Slunja Božo Bionda:
''Tko je bio Božo Bionda''?
Božo Bionda rođen je 4. prosinca 1969. godine u Videkić Selu pored Slunja. Bio je dijete Marije i Jure Bionde koji su uz Božju pomoć imali još dvoje djece. Božo je osnovnu školu pohađao u Lađevcu, a srednju elektrotehničku školu završio je u Slunju. Poznanici i obitelj opisat će ga kao iznimno društvenog mladića, vesele naravi. Kada je 1990. godine pokrenut val demokratizacije u Hrvatskoj je započeo tečaj Prvi hrvatski redarstvenik na koji se javio i Božo Bionda. 1990. godine priključio se Antiterorističkoj jedinici Lučko ( ATJ Lučko). U vrijeme njenog osnutka, ATJ Lučko je bila prva organizirana postrojba koja se u tom trenutku mogla suprotstaviti agresoru. Božo Bionda je bio dobar prijatelj s Robertom Zadrom, sinom Blage Zadre (zapovjednik jednog djela obrane Vukovara). Božo je odlučio zajedno sa svojim novim prijateljem Robertom Zadrom otići braniti Vukovar.
Božo je poginuo 25. kolovoza kada je krenuo opći napad na grad u namjeri da zauzme bolji položaj za borbu. Poginuo je, pogođen iz mitraljeza, dok je pretrčavao cestu. Po njegovo tijelo došli su suborci iz ATJ Lučko koji su tijelo prevezli preko Slunja na mjesno groblje Lađevac gdje je i pokopan.[4]
Vukovarci nisu 56 dana imali struje, vode, hrane, telefona. Nestale su kuće, zgrade, skloništa, a nastale stotine grobova palih heroja, među kojima je i legendarni zapovjednik obrane Vukovara, Blago Zadro. Herojski otpor slomljen je 18. studenoga 1991. godine. Dio branitelja pokušao se izvući iz grada kroz minska polja, a oni koji nisu uspjeli odvedeni su u srpske koncentracijske logore, te su mnogi ubijeni. Među njima i 260 ranjenika iz Vukovarske bolnice.[5]
Izvori:
Belobrajdić Tanja, 2019., Božo Bionda – Prvi poginuli Branitelj u Vukovaru.
https://direktno.hr/direkt/bozo-bionda-prvi-poginuli-branitelj-vukovara-166319/
Skupina autora, 2020.,Povijesnica – Bitka za Vukovar.
Page updated
Google Sites
Report abuse