Film obrađuje temu emocionalne inteligencije i poručuje kako treba uvijek ostati smiren jer nikad ne znaš kako će se situacija završiti.

Učenici gledaju isječak filma koji govori kako emocije vladaju nama.

ČITAMO PJESMU:

Obitelj i dječja prava

Želio sam znati što su dječja prava,

a mama je rekla da je boli glava,

neka je ne gnjavim i ne pitam svašta,

dječja prava - to je samo tvoja mašta.

O svojim pravima pitao sam tatu,

slušao me nije, vezao je kravatu,

a onda je odjurio na sastanak hitan7kao da mu ja uopće nisam bitan.

Odgovor sam konačno dobio u školi

imam pravo na igru i da me se voli.

Rosana Štrocinger

LIVING DEMOCRACY (kartice za dječja prava)

https://vimeo.com/246247782

Posljednje srijede u veljači obilježavamo Dan ružičastih majica kojim se na simboličan način želi skrenuti pozornost na problem sve učestalijega vršnjačkog nasilja u školama. Hrvatski sabor je 2017. godine proglasio taj dan Nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkog nasilja.

Međunarodni dan ružičastih majica povezali smo i s radionicom gdje su se učenici upoznali s jezikom zmije i žirafe.

S učenicima sam prošla materijale koji se nalaze na Edutoriju te su naučili što je to jezik zmije i žirafe te zašto je važno da svi ljudi budu osviješteni o načinu na koji se ophode prema drugim ljudima.

Dobili su listiće na kojima su bile napisane rečenice koje djeca često izgovaraju priliko konflikta. Često su bili u problemu izreži rečenicu jezikom zmije što nas je jako veselilo.

Što je obeshrabrivanje?

Razgovor s učenicima smo započeli pitanjem smatraju li važnim osjećaj prihvaćenosti, sigurnosti u obitelji, školi, među svojim vršnjacima, široj zajednici? Što podrazumijevaju pod riječju prihvaćen, odnosno kako se osoba osjeća ako nije prihvaćena?

Rastrgano srce, priča

Jednog utorka ujutro, kada je zazvonio sat, Petar nije ustao iz kreveta. Deset minuta kasnije, majka je otvorila vrata njegove sobe. „Hajmo, lijenčino,“ (cijepanje) rekla je, „zakasnit ćeš u školu!“

„Ali mama, loše mi je!“ rekao je Petar.

„Ponašaš se kao beba, tako si nezreo!“ (cijepanje) rekla je Petrova majka. “Uvijek ti je loše onda kad imaš test. Ustani i spremi se. Ugledaj se na brata. Bolji je od tebe, on je već spreman.“ (cijepanje)

Petar se brzo obukao i otišao u kuhinju doručkovati. Njegov stariji brat Marko upravo je završavao doručak. „Idem, mama!“ rekao je Marko. „Pričekaj Petra.“ rekla je majka.

„Taj gubitnik uvijek kasni, (cijepanje) ne želim propustiti autobus.“ odgovori Marko. Petar je krenuo za Markom i čitavo vrijeme hodao iza njega do stanice, kao da se i ne poznaju. Brat ga je često izbjegavao i ponašao se kao da ga se srami.(cijepanje)

Dječaci su stigli na stanicu okretišta točno na vrijeme. No kada je autobus krenuo, Petar se sjetio da je zaboravio domaću zadaću. Zamolio je vozača autobusa bi li ga mogao minutu pričekati da skokne po bilježnicu. „Što ti je mali? Pa ti si lud! (cijepanje) Nije ovo taksi. Tako ti i treba kad ne misliš svojom glavom. Služi ti samo za frizuru.“ (cijepanje)

Kada je stigao u školu, Petar je rekao učiteljici da je zaboravio zadaću kod kuće. „Baš, baš! Nisi zaboravio zadaću kod kuće, nego je nisi napravio i sada lažeš. (cijepanje) Sram te bilo! O tome ću porazgovarati s tvojim roditeljima!“ (cijepanje)

Petar je volio sport, ali nije volio tjelesni jer je bio najniži od svih dječaka. Toga su dana igrali košarku. Učiteljica je zamolila učenike da se podijele u dvije grupe, lavove i tigrove. Za nekoliko je minuta bilo desetak učenika u svakoj grupi, samo je Petar ostao sjediti na klupi. (cijepanje)

„Ne želimo Petra, on ne vrijedi ništa!“ (cijepanje) rekao je kapetan lavova.

A kapetan tigrova je odgovorio: „On ne može u tigrove, više liči na preplašenu mačku!“ (cijepanje) Svi su se učenici grohotom nasmijali. (cijepanje) Napokon je učiteljica dodijelila Petra lavovima. No, Petar je čitav sat odsjedio na klupi jer ga niti jednom nisu uključili u igru. (cijepanje)

Istoga dana poslije škole, Petrov brat Marko igrao je nogomet u parku blizu kuće. Petar je bio puno bolji u nogometu, nego li u košarci. Nogomet mu je bio najdraži sport. Petar je upitao brata može li igrati s njim. „Nema šanse“, (cijepanje) odbrusio je Marko, „upropastio bi igru. Ti si smotan, ne igraš dobro.“ (cijepanje) Njihova je majka to čula i povikala: „Marko, pusti Petra da igra s vama.“

„Ali mama, on je prespor“, pobuni se Marko, „… i uvijek samo smeta!“ (cijepanje)

Kako ne bi smetao, Petar se povuče. (cijepanje)

Što je od srca ostalo?

U ruci je ostao mali komadić oslikanog srca i jako puno rascjepkanih komadića na podu.

Kroz razgovor smo napravili analizu, a na kraju su učenici koji su htjeli podijelili s ostalima rekli jesu li se i oni kad osjećali kao Petar ili misle da se radi njih netko osjećao kao Petar.

Obzirom da učenici u 3. razredu neće biti uključeni u program produženom boravka, zadnje druženje smo proveli u davanju obećanja. Svi su smislili načine kako će si pomagati u 3. razredu, a obećanja su potvrdili