Jezične teškoće

JEZIČNI POREMEĆAJI

Prema Eurostatu (2014) procjenjuje se da je u Europi 5,8 milijuna djece i mladih do 18. godine pogođeno jezičnim teškoćama. Svake se godine u proces osnovnoškolskog obrazovanja, odnosno u prvi razred uključi od 2 500 do 3 000 djece s tim teškoćama. Jezični poremećaji koje susrećemo kod djece predškolske i školske dobi nazivaju se razvojnima. Razvojni jezični poremećaji, kao što sam naziv kaže, vežu se uz razdoblje usvajanja jezika, tj. uz ranu dob. Za razliku od njih, stečeni jezični poremećaji najčešće su posljedica ozljede mozga u starijoj dobi te se nazivaju afazijama. U razvojne jezične poremećaje najčešće ubrajamo: zakašnjeli jezični razvoj, posebne jezične teškoće (PJT) te disleksiju o kojoj možete saznati više na poveznici: Disleksija.

1. ZAKAŠNJELI JEZIČNI RAZVOJ

Neka djeca, unatoč urednim kognitivnim i slušnim sposobnostima mogu tijekom svoje prve i druge godine života pokazivati kašnjenje u jezičnom razumijevanju i proizvodnji. U pravilu ova skupina djece u svom jezičnom razvoju slijedi tijek urednog jezičnog razvoja, ali on ide sporijim tempom (Roth i Worthtington, 2005). To znači da će umjesto očekivanog pojavljivanja prve riječi oko prve godine života, ona uslijediti oko godinu i pol dana ili još kasnije, a u dobi od dvije godine proizvodit će manje od 50 riječi koje pri tome još neće kombinirati. Navedena skupina djece koja pokazuje kašnjenje u jezičnom razvoju u engleskoj literaturi poznata je pod nazivom late talkers, odnosno kasni govornici. Procjenjuje se da će od sve djece koja u prvim godinama pokazuju znakove kašnjenja njih oko 40% (Haynes i Pindzola, 2004; Shipley i McAfee, 2004) i nakon treće godine nastaviti pokazivati jezična odstupanja te će biti kategorizirana kao djeca s RAZVOJNIM JEZIČNIM POREMEĆAJEM, dok će preostali te teškoće prevladati. Unatoč nizu provedenih istraživanja još uvijek nisu jasno definirana obilježja prema kojima se pouzdano može predvidjeti kojoj će od te dvije skupine dijete pripasti. Kasni govornici često kasne s fazom brbljanja (ba-ba-ba, ma-ma-ma), proizvodnjom prve riječi, češće koriste geste, prozivode netipične pogreške (npr. brisanje prvog i zadnjeg suglasnika u riječi), kasne u razvoju gramatike i sl. S obzirom na prisutnost odstupanja u jezičnom razvoju tijekom cijelog predškolskog razdoblja jasno je da će dijete kasni govornik i u školi pokazivati slabija postignuća (Rescorla i sur., 1997; Rice i sur., 2008; Roos i Weismer, 2008). Važno je naglasiti da unatoč tomu što jedan dio djece koji kasni u ranom jezičnom razvoju i nakon treće godine dostigne svoje vršnjake, to vrlo često može biti samo privid. Ta je skupina djece iznimno podložna ponovnom pojavljivanju tepkoća, posebno u razdoblju ovladavanja vještinama čitanja i pisanja te u razdoblju adolescencije (Rescorla i Lee, 2000). Stoga bi bilo poželjno pratiti jezična postignuća u kasnijim godinama sve djece koja su pokazivala znakove kašnjenja u prvim godinama (Roos i Weismer, 2008), a ne samo one koja će i nakon treće godine nastaviti pokazivati znakove jezičnih teškoća.

2. RAZVOJNI JEZIČNI POREMEĆAJ

Ukoliko dijete u jezične teškoće nastavi pokazivati i nakon treće godine života, možemo govoriti o razvojnom jezičnom poremećaju (RJP), koji se nekad nazivao i posebnim jezičnim teškoćama. Djeca s RJP-om imaju poteškoća u govornom i pisanom jeziku, i to na planu razumijevanja i proizvodnje na svim ili nekim jezičnim sastavnicama (fonologija, morfologija, semantika, sintaksa i pragmatika), a što se očituje u sljedećim simptomima:

• otežano usvajaju nove riječi te imaju poteškoće s prizivanjem riječi

• kasne s oblikovanjem iskaza od dvije i više riječi, tj. proizvodnjom rečenica

• kasnije dostižu osnovu materinskoga jezika

• prisutne su sustavne i nesustavne pogreške u nastavcima imenica i glagola

• otežano usvajaju prostorne odnose - npr. gore, dolje, lijevo, desno

• rijetko započinju i održavaju razgovor; tijekom govora im nedostaje povezanosti, a kod pripovijedanja imaju jednostavnu strukturu priče.

RJP možemo podijeliti na:

▪ ekspresivne jezične teškoće (jezična prozivodnja) - odnose se na nedostatnu sposobnost proizvodnje jezičnih iskaza s obzirom na dob djeteta te

▪ receptivne jezične teškoće (jezično razumijevanje) - kod ove djece razumijevanje je ispod razine razumijevanja jezika primjerenog za dob. Djeca s teškoćama razumijevanja u svim slučajevima imaju i teškoće proizvodnje koje se mogu pojaviti i kao izolirana poteškoće kod urednog razumijevanja.

Kod svih jezičnih, govornih i komunikacijskih poremećaja ključno je rano otkrivanje, a potom i uključivanje u terapijski postupak. Isto pravilo vrijedi i za posebne jezične teškoće. Vrlo često dijete s jezičnim teškoćama u predškolskom razdoblju ostaje neprepoznato ili najbliža okolina ne pridaje dovoljno pozornosti znakovima jezičnih teškoća, smatrajući da će ih dijete sazrijevanjem prevladati. Zabrinutost se najčešće pojavi kada dijete započne s formalnim obrazovanjem te ima značajnih teškoća s ovladavanjem vještina čitanja i pisanja, razumijevanjem pisanog sadržaja, usvajanjem novih znanja, odnosno ima poteškoća općenito sa savladanjem školskog sadržaja.