Kako pomoći učeniku s diskalkulijom?

Svaki nastavni predmet, ovisno o učenikovim sposobnostima i trudu, kao i adekvatnom pristupu i poučavanju, može biti lagan ili težak. Matematika je učenicima, zbog svoje specifičnosti, često jedan od težih predmeta. Kada se radi o diskalkuliji, učenicima je potrebna pomoć stručnih osoba s adekvatnim pristupom, pomoć roditelja, učitelja, te odgovarajući didaktički materijali, razne aktivnosti i matematičke igre.

U radu s učenicima s diskalkulijom treba puno vremena, razumijevanja i strpljenja. Savjeta za rad je mnogo, a većina ih se može primjeniti i u slučaju nekih drugih teškoća u učenju. Ovdje su navedeni neki savjeti iz Praktičnog priručnika autora Ronita Birda (2009), a koji se mogu primijeniti u radu s učenicima/djecom s diskalkulijom:

• učeniku s diskalkulijom treba dati dovoljno vremena i često ponavljati osnovne aktivnosti;

• dati prednost usmenom obliku poučavanja i provjeravanja;

• pri obradi novog sadržaja koristiti učenikova iskustva, prikladan konkretan materijal, primjere i pokuse;

• učenje započinje od konkretnog, i kada bude vrijeme za to, prema apstraktnom;

• jasno objašnjavati svaki korak i postavljati učeniku što više pitanja, provjeravati je li razumio;

• koristiti istovremeno više različitih podražaja (vizualne, slušne, taktilne);

• često brojiti (konkretne materijale prije prelaska na apstraktne), ali tako da se polazi od različitih elemenata skupa;

• rabiti didaktički materijal prikladan učenicima s diskalkulijom;

• broj činjenica koje treba zapamtiti svesti na minimum;

• koristiti tiskani tekst umjesto pisanog, urediti tekst ako je to potrebno (razmak, podebljano, poravnato);

• nastavnu jedinicu podijeliti na više manjih dijelova i dati učeniku manji broj zadataka;

• svako zalaganje, trud i napredak – pohvaliti i nagraditi.