Disleksija

Sve se češće učitelji i roditelji školaraca susreću s pojmom disleksije koji se upotrebljava za opisivanje učenikovih teškoća u čitanju. Disleksija je specifična teškoća čitanja koju karakterizira smanjena razina čitanja (točnost, brzina i razumijevanje) obzirom na kronološku dob djeteta, inteligenciju i obrazovanje. Javlja se kod osoba diljem svijeta, bez obzira na kulturu i dob, a zahvaća oko 10% populacije. Već se u predškolsko doba može predvidjeti hoće li dijete imati poteškoće u čitanju i pisanju. Vještine koje su bitne za ovladavanje čitanjem, a koje dijete usvaja već u ranoj dobi (prije formalne poduke) nazivamo ranom pismenosti. One su detaljnije opisane u odjeljku Predvještine čitanja i pisanja.

Kako prepoznati učenike s disleksijom? Znakova disleksije ima puno, no nisu svi uvijek vezani samo za čitanje. Kod učenika s disleksijom mogu se javiti specifične, ali i nespecifične teškoće vezane uz čitanje:

Specifične teškoće povezane s čitanjem

– teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo – glas),

– teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi,

– strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino),

– zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene),

– zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),

– zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),

– zamjene riječi – pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),

– dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),

– ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),

– teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),

– teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),

– vraćanje na već pročitani red,

– zostavljanje riječi i cijelih redaka,

– čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.

Nespecifične teškoće povezane s čitanjem – mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju

– sporost, različite blokade i stanke,

– poremećen ritam i izražajnost čitanja,

– nejasna i površna artikulacija,

– čitanje napamet i po prilici,

– slabo razumijevanje pročitanog.

Osim teškoća u području čitanja, učenici s disleksijom često mogu imati i teškoća u pisanju. Takve teškoće podrazumijvaju otežano povezivanje glasa sa slovom koje predstavlja, zamjene sličnih slova (m-n, b-d. a-o), zrcalno pisanja slova i brojki, strukturalne pogreške (umetanje, dodavanje, premještanje slova ili slogova) te izostavljanje slova, slogova ili čak riječi. Učenici s disleksijom mogu imati i teškoća u slijedu smjera pisanja. Nespecifične teškoće pisanja, koje mogu biti znak disleksije su i: sporost, neurednost u radu, slabija čitljivost rukopisa, teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila te narušen osjećaj za sintaksu (red riječi u rečenici). Ove nespecifične teškoće ne moraju uvijek biti znak disleksije jer ih često imaju i učenici bez disleksije.

Osim simptoma povezanih s čitanjem i pisanjem, često osobe s disleksijom imaju i specifične teškoće u nastavi matematike pa tako npr. mogu imati teškoće u čitanju i razumijevanju uputa i zadataka riječima (dijete često ne rješava zadatak ili ne može naučiti novi koncept, jer nije u stanju pročitati upute iz udžbenika ili zbirke zadataka).

Većina navedenih simptoma može se pojaviti u velikog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i učitelje. Međutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju. Stoga, ukoliko sumnjate da Vaše dijete ili učenik ima teškoće u usvajanju čitanja i pisanja, potražite pomoć logopeda, a ukoliko imate pitanja o ovoj temi - slobodno se obratite!