Svaki roditelj je uzbuđen kada njegovo dijete krene u prvi razred. Roditelji se brinu kako će se dijete snaći u novom okruženju te hoće li svladati sve školske obveze. U prvom planu kod prvašića je svakako učenje čitanja i pisanja. No, valja znati da učenje čitanja i pisanja kod djece mora krenuti puno ranije. O tome kako će se dijete snaći u prvom razredu ovisi puno od roditelja, ali i od samog djeteta. Kako bi dijete uspješno započelo svoje obrazovanje u prvom razredu, treba na vrijeme započeti s usvajanjem predčitačkih vještima o kojima će kasnije puno ovisiti brzina i uspješnost čitanja i pisanja kod djeteta.

Učenje čitanja i pisanja nije nimalo jednostavan proces, iako je najvažniji zadatak malih školaraca. Takvo učenje podrazumijeva odvijanje vrlo složenih psihofizioloških procesa koji uključuju različite vještine i sposobnosti, a njemu ovisi i sam školski uspjeh učenika. Dolaskom u prvi razred, djeca su često puna strahova jer se pred njih postavljaju novi zadaci i suočavaju se s novim radnim navikama. Za uspješno snalaženje u školskom okruženju stoga su im svakako potrebne fizička, intelektualna, psihomotorna i socijalno-emocionalna zrelost. Kao što je već spomenuto, za uspješno usvajanje čitanja i pisanja potrebno je imati usvojene određene predvještine (uredan jezično-govorni razvoj, razvijena fonološka svjesnost, razvijena fina motorika/grafomotorika, uredna koordinacija oko-ruka, razvijena orijentacija na papiru - vidna percepcija te svjesnost o tisku).

Etape podučavanja čitanja i pisanja tijekom prvog razreda uključuju:

1. Pripreme za početno čitanje i pisanje - globalno čitanje riječi

Globalno čitanje riječi temelji se na vještini vizualnog učenja gdje učenik mehanički pamti sliku riječi te spaja sliku riječi, izgovor i njezino značenje. U ovoj etapi učenja čitanja djeca pamte sliku riječi u cjelini bez ikakve analize (rastavljanja riječi na slova/glasove) i sinteze (sastavljanja riječi iz glasova/slova). Riječi koje djeca prve svladavaju su one iz njihove okoline, tj. natpisi s kojima su svakodnevno okruženi - VUCI/GURAJ, STOP... Učenici u prvom razredu ovim način globalno usvajaju slike riječi koje su jednosložne te sadrže od jednog do tri slova: U, I, JE, NA, IMA, SU…

2. Globalno čitanje rečenica

Nakon što učenik svlada globalno čitanje riječi, prelazi se na sljedeću etapu - globalno čitanje rečenica. Prve rečenice sastavljaju se pomoću slika i riječi koje učenik već zna globalno pročitati. Nakon što učenik globalno pročita takav red, složen od sličica i riječi, utvrdimo da je pročitao rečenicu. Potičemo ga da sam uoči po čemu se taj red razlikuje od ostalih koje je do sada pročitao, tj. da uoči da se na kraju reda nalazi točka te da su čitanjem tog reda dobili neku smislenu informaciju - trebaju razumijeti značenje rečenice, a onda kasnije uočavaju i da svaka rečenica počinje velikim slovom. Navedene informacije treba utvrđivati sve dok nismo sigurni da učenik bez teškoća razlikuje rečenicu, riječ, slovo i glas. Nakon ovakvog vizualnog doživljaja rečenice, učeniku možemo dati da samostalno usmeno sastavlja kraće rečenice, a zatim i da je složi pomoću slovarice i napiše, tj. precrta u svoju pisanku pazeći na stavljanje rečeničnog znaka (točka, uskličnik i upitnik) te na korištenje velikog slova na početku (kada savlada pisanje malih tiskanih slova).

Upoznavanje riječi kao sastavnih dijelova rečenice polazi od globalno pročitane rečenice. Nakon što učenik utvrdi da je pročitao rečenicu, potičemo ga da uoči od kojih dijelova (riječi) se sastoji te da izdvoji svaku riječ. S učenikom možemo prebrojavati riječi te uočavati njihov redoslijed (koja je prva, druga, treća riječ u rečenici). Kad učenik savlada vizualno rastavljanje rečenica, prelazimo na usmeno - dijete samostalno sastavi rečenicu, a pljeskanje uz svaku izgovorenu riječ pomaže mu da odredi koliko riječi njegova rečenica ukupno ima te izdvoji koja je prva, druga ili treća riječ.

3. Rastavljanje riječi na glasove i slova (glasovna analiza i sinteza)

Rastavljanje riječi na glasove i slova temelj je svakog procesa čitanja. Nakon što učenik globalno pročita neku riječ, npr. MAMA, kreće ju zapisivati uz slijevajuće izgovaranje glasova (MMMAAAMMAA). Kada se nakon nekoliko ponavljanja (pisanja slova uz izgovaranje glasova) pojavi stupac zapisane riječi , zaključujemo da smo izgovarali glasove, a zapisivali slova. Na ovakav način potičemo učenika da se napisana riječ sastoji od slova koja vidimo, glasova koje čujemo, tj, izgovaramo te on utvrđuje od koliko se glasova sastoji pojedina riječ i koji je glas unutar nje prvi, drugi, treći... Početne riječi za čitanje/pisanje trebaju biti kratke i učeniku poznate (sastojati se od tri ili četiri glasa/slova), a zatim se postepeno kreće i sa čitanjem/pisanjem sve duljih i složenijih riječi.

Učenici u prvom razredu uče čitati/pisati velika tiskana slova, nakon čega se prelazi na mala tiskana slova, a zatim i na pisana.

Zaključno, vidimo kako je učenikova sposobnost da čuje glasove, tj. da uoči koji se glasovi redom čuju i koliko ih ima u riječi te da je sposoban pojedinačne glasove spojiti u riječ jedan od značajnih preduvjeta za uspješno svladavanje čitanja i pisanja, stoga takve vježbe treba izvoditi svakodnevno. Ukoliko se, unatoč vježbi, javljaju teškoće u bilo kojoj etapi usvajanja čitanja i pisanja, potrebno je potražiti stručnu pomoć logopeda.