Termin "razvojni jezični poremećaj (RJP)" podrazumijeva teškoće u jezičnom razumijevanju i/ili govorenju koje se javljaju već u dječjoj dobi. Teškoće u jezičnom razumijevanju označavaju teškoće u primanju poruka tijekom razgovora. Teškoće u govorenju podrazumijevaju teškoće u upotrebi jezika, dakle u oblikovanju poruka koje se žele izraziti i prenijeti sugovorniku, pa su tako, primjerice, rečenice osoba s RJP-om često kratke i gramatički narušene. Teškoće u razumijevanju mogu se javiti i u čitanju (primanju pisanih poruka), dok teškoće u izražavanju mogu biti prisutne i u pisanju (izražavanju poruka pisanim putem). Jezično razumijevanje (receptivni jezik) i jezično izražavanje (ekspresivni jezik) neophodni su za čovjekovo svakodnevno funkcioniranje, a upravo u tim područjima osobe s RJP-om imaju teškoće.

Prema epidemiološkom istraživanju SCALES u UK-u prosječno dvoje djece u svakom razredu ima razvojni jezični poremećaj - RJP (poveznica na članak: https://doi.org/10.1111/jcpp.12573). Postoje određeni čimbenici rizika za prisutnost RJP-a kod pojedinca:

• muški spol - RJP je tri puta češći kod dječaka nego kod djevojčica

• dječaci kod kojih je prisutno kašnjenje u jezično-govornom razvoju (late talkers)

• pozitivna obiteljska anamneza - RJP je tri puta češći kod osoba u čijoj su obitelji prisutne jezične teškoće ili teškoće čitanja i pisanja

• teškoće s obradom informacija općenito i teškoće s fonološkim radnim pamćenjem (obradom govornih jedinica - glasova)

• niži socioekonomski status (SES)

• niža razina obrazovanja roditelja djeteta

Bitno je naglasiti da RJP nije posljedica posljednja dva čimbenika rizika jer već sada, na temelju rezultata istraživanja koja su uključivala blizance, znamo da postoji snažna genetska pozadina u razvoju RJP-a. Mogući razlog za to što su niži SES i niža razina obrazovanja roditelja čimbenici rizika je taj što osobe s RJP-om često imaju nižu razinu pismenosti, a time i obrazovanja, što može rezultirati smanjenim mogućnostima zaposlenja na visoko plaćenim radnim mjestima, a time i nižim SES-om. A već smo rekli kako je RJP češći kod osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom. Šanse da će dijete imati RJP veće su kada su roditelji nižeg obrazovanja, kada je obitelj nižeg SES-a i kada netko od članova obitelji ima jezične teškoće odnosno sam RJP. Dakle, kod osoba s RJP-om, uz genetske, postoje i okolinski čimbenici rizika. Dok na genetiku ne možemo utjecati, na okolinu itekako možemo. Pravovremeno prepoznavanje RJP-a te pružanje odgovarajuće intervencije i podrške, kao i socijalne zaštite, ključ su za podizanje kvalitete života pojedinaca s RJP-om. Upravo zato je važno da podižemo svjesnost o RJP-u - jer na dugi put ide se malim koracima

DORA O ŽIVOTU S DISLEKSIJOM

... “Nemogu shvatiti zasto vas smeta da je dvoje ljudi razlicito. Da je moj mozak drukcije spojen.

Jer kad odete u sumu i vidite dva hrasta vi znate da im je broj lisca razlicit. Nemorate brojat lisce, znate. Znate da su razlicite debljine. Nemorate mjeriti, znate. I to vas nesmeta iako su oboje hrastovi. Zato nemojte da vas drukciji ljudi smetaju.

I ne, u mojem zivotu citanje mi netreba i u mojem svijetu slova nisu fandementalni dio zivota i meni zivot, pogotovo danas, nece biti tezi zbog disleksije.

Mni problem nije disleksija, moj problem je predrasuda.” ...

Budući da je nova školska godina već odavno počela, vrijeme je da se vratimo i pisanju o aktualnim školskim temama... :)

Kad učitelj ili roditelj vidi da učenik ili učenica imaju neke teškoće zbog kojih otežano prate nastavu i svladavaju gradivo, potreban im je pregled stručnjaka. Prvi korak je obraćanje stručnom timu škole kojeg čine neki od navedenih stručnjaka: pedagog, psiholog, logoped, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator. U školskom stručnom timu nikada nisu zastupljeni svi stručnjaci, stoga je moguće da se roditelja uputi na obradu u neku vanjsku ustanovu. Ukoliko stručnjaci utvrde da učenik ima teškoće koje mu onemogućavaju normalno praćenje nastave, odmah se postavlja pitanje - "Koja su njegova prava?".

Svaki učenik s teškoćama ostvaruje pravo na primjerene oblike odgojno-obrazovne podrške. Kad govorimo o primjerenim oblicima školovanja za učenike s teškoćama, u osnovnim školama postoje dvije mogućnosti:

1. školovanje po redovnom programu uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke u nastavi

Prilagodba sadržaja ili prilagođeni program (PP), kako se često ovaj pristup još i naziva, podrazumijeva individualnu prilagodbu načina rada s učenikom te sadržajnu prilagodbu gradiva. Ovaj program određuje se za učenike sa smanjenim intelektualnim sposobnostima te se određuje za one predmete u kojima ne mogu svladati program razreda kojeg polaze. Pod individualiziranim pristupom podrazumijeva se niz postupaka i aktivnosti koje će provoditi profesori kako bi učeniku olakšali svladavanje gradiva, ovisno o njegovim potrebama i teškoćama koje ima. Pod tim se misli, prije svega, na primjenu onih metoda, sredstava i didaktičkih materijala koji podupiru posebne obrazovne potrebe djeteta (npr. potrebe uvjetovane teškoćama čitanja i pisanja i / ili računanja, oštećenjem vida, oštećenjem sluha, cerebralnom paralizom, teškoćama u održavanju pažnje (ADD) i /ili teškoćama u ponašanju i sl. ). Neke od tih metoda uključuju: produljeno vrijeme za rješavanje zadataka i pisanja ispita, jezično pojednostavljivanje i ponavljanje uputa za rad, vizualne prilagodbe sadržaja - povećan font, veći prored, izbjegavanje ukošenih slova i sl.

2. školovanje po redovnom programu uz individualizirane postupke u nastavi

Individualizirani pristup (IP) je oblik podrške učenicima s teškoćama koji imaju uredne intelektualne sposobnosti. Individualizirani pristup, za razliku od prilagođenog programa, ne podrazumijeva sadržajnu prilagodbu nastavnog gradiva. On podrazumijeva samo prilagodbu načina rada i zahtjeva prema učeniku (kao i kod prilagođenog programa), ali bez sadržajne prilagodbe gradiva.

Hoće li će se primijeniti prilagođeni program ili individualizirani pristup ovisi o teškoćama učenika, odnosno njegovim mogućnostima da slijedi redovni nastavni plan i program (što se utvrđuje dijagnostičkim postupcima). Odluku o navedenim oblicima (nakon provedene dijagnostike) donosi Stručno povjerenstvo koje čini tim škole (stručna služba, učiteljica razredne nastave, profesorica hrvatskog jezika) i školski liječnik. Oni svoju preporuku šalju u gradski ili županijski organ uprave (ovisi gdje učenik živi) koji donosi rješenje o primjerenom obliku školovanja za pojedinog učenika.

Ukoliko imate bilo kakvo pitanje u vezi ove teme, slobodno se obratite bilo kojoj od stručnih suradnica ove škole, radnim danom od 8-19 sati na broj telefona 01/6284-636 ili na naše e-mail adrese:

Martina Fratrić, logopedinja (martina.fratric@skole.hr)

Karla Cikojević, socijalna pedagoginja (karla.cikojevic@skole.hr)

Željka Grgić, pedagoginja (zeljka.grgic@skole.hr)

Dubravka Grubišić-Rebić, psihologinja (dubravka.grubisic-rebic@skole.hr)

I zapamtite: Čuvajmo našu planetu, ona je naš jedini dom!

Mnogi često ne znaju kada prvi put posjetiti logopeda. Bilo da je riječ o nedovoljno razvijenom govoru, mucanju, teškoćama čitanja i pisanja, teškoćama u izgovoru, roditelji i osobe s kojima je dijete u svakodnevnom kontaktu (učitelji) često ne znaju kada potražiti pomoć. Ukoliko sumnjate na neku od ranije navedenih teškoća, svakako potražite savjet logopeda koji može izvršiti procjenu ili vas uputiti na detaljniji dijagnostički pregled (psiholog, defektolog, liječnik , ORL, fonijatar, audiolog, i drugi), ukoliko je potrebno.