• Da se razumije uloga odgovornosti u razvoju djeteta: Objasniti kako odgovornost služi kao temeljna vještina za kognitivni i socijalni razvoj djece.

• Da se prepozna povezanost između kreativnog razmišljanja i rješavanja problema: Opisati koncept divergentnog razmišljanja i kako ono unapređuje kreativnost, kao i ulogu kreativnog razmišljanja u rješavanju složenih problema.

• Da se identificiraju ključne komponente kreativnosti: Navesti i objasniti četiri osnovne komponente kreativnosti—tečnost, fleksibilnost, originalnost i elaboraciju—i kako one doprinose rješavanju problema.

• Da se istraži uloga roditelja i porodičnih sistema u poticanju odgovornosti i kreativnosti: Analizirati kako roditelji i porodična dinamika podržavaju razvoj odgovornosti i kreativnog razmišljanja kod djece, s osvrtom na teoriju porodičnih sistema i teoriju privrženosti.

Princip 1: Odgovornost kao temelj rasta.
Zamislite odgovornost kao kamen temeljac odrastanja, slično kao postavljanje temelja za čvrstu kuću. Jean Piaget, pionir razvojne psihologije, vjerovao je da djeca u dobi između 9 i 12 godina počinju shvaćati pravila i međusobnu povezanost stvari. Ova kognitivna promjena, koju je Piaget nazvao stadij konkretnih operacija, omogućava djeci da razmišljaju o svijetu oko sebe, preuzimaju odgovornost za svoje postupke i razumiju društvena pravila.

Iz perspektive pozitivne psihologije, odgovornost nadilazi obavljanje kućnih poslova ili pridržavanje pravila. Smatra se "supermoći" koja pomaže djeci da izrastu u sretnije, ispunjenije i uspješnije pojedince. Preuzimanje odgovornosti daje im osjećaj kontrole i postignuća, doprinosi njihovom blagostanju i pomaže im u rješavanju problema u svakodnevnom životu.

Princip 2: Kreativno razmišljanje i divergentno mišljenje
Kreativno razmišljanje može se zamisliti kao potraga za blagom ideja. J.P. Guilford je skovao termin "divergentno mišljenje" kako bi opisao sposobnost generiranja mnogo različitih rješenja za jedan problem. Ovaj proces otvara brojne mogućnosti i ključni je dio kreativnog rješavanja problema. Suprotno tome, "konvergentno mišljenje" fokusira se na pronalaženje najboljeg rješenja.

E. Paul Torrance, još jedna važna figura u istraživanju kreativnosti, identificirao je četiri ključne komponente kreativnosti:

1. Tečnost: Sposobnost smišljanja širokog spektra ideja.

2. Fleksibilnost: Sposobnost promjene perspektive i razmišljanja na različite načine.

3. Originalnost: Stvaranje jedinstvenih i inovativnih ideja.

4. Elaboracija: Dodavanje detalja za obogaćivanje i poboljšanje ideja, čineći ih praktičnijim ili zanimljivijim.

Vježbanjem divergentnog mišljenja djeca poboljšavaju svoje kritičke vještine, što im pomaže da procijene više potencijalnih ishoda prije nego što se odluče za određeni smjer djelovanja.

Princip 3: Povezivanje s rješavanjem problema i kritičkim razmišljanjem
Sposobnost kritičkog razmišljanja i učinkovitog rješavanja problema prirodni su nastavak odgovornosti i kreativnog razmišljanja. Kada se djecu podučava odgovornosti, razvijaju organizacijske i samoregulacijske vještine koje su ključne za rješavanje problema. S druge strane, kreativno razmišljanje, posebno kroz divergentno mišljenje, osnažuje djecu da pristupe problemima iz različitih perspektiva.

Kombinacija odgovornosti i kreativnosti unapređuje kritičko razmišljanje na sljedeće načine:

• Odgovornost potiče logično razmišljanje i osjećaj vlasništva nad zadacima, razvijajući način razmišljanja koji traži efikasna i praktična rješenja.

• Kreativno razmišljanje ohrabruje djecu da razmišljaju izvan uobičajenih okvira i da se ne boje grešaka, što je ključno za rješavanje složenih problema gdje tradicionalni pristupi možda ne uspijevaju.

Ukratko, djetetova sposobnost da bude odgovorno, razmišlja kreativno i rješava probleme duboko su međusobno povezane.

• Aktivnost 1: Zamolite roditelje da pojedinačno na papir napišu za šta su bili odgovorni ove sedmice, za šta nisu bili odgovorni, ali su preuzeli zasluge, i za šta su bili odgovorni, ali nisu preuzeli zasluge. Zamolite ih da analiziraju razloge zašto su preuzeli zasluge za nešto što nisu učinili i zašto nisu preuzeli odgovornost za obaveze koje su imali, ali nisu ispunili. (Nije potrebno dijeliti s drugima.) Objasnite roditeljima da ovu istu vježbu mogu raditi sa svojom djecom. Mogu je prakticirati svake sedmice, na primjer, svake nedjelje prolazeći kroz listu svojih odgovornosti i analizirajući za šta su preuzeli zasluge, a za šta nisu. Redovnim izvođenjem ove aktivnosti mogu pratiti napredak svoje djece u razumijevanju odgovornosti.

• Aktivnost 2: Vježba "Nacrtaj ovo". U ovoj aktivnosti, nastavnik ili roditelj daje korak-po-korak upute za crtanje jednostavne slike (npr. kuće), dok učenici pažljivo slušaju i crtaju. Nakon toga, učenici analiziraju koliko su njihovi crteži slični ili različiti i raspravljaju o nejasnim uputama ili izazovima. Aktivnost se zatim obrće, pa učenici daju nastvniku ili roditelju upute za crtanje, omogućujući dalju analizu jasnoće i komunikacije. Na kraju, učenici su ohrabreni da kritički razmisle o tome kako poboljšati svoje upute, čime se potiče rješavanje problema i jasnoća u komunikaciji.

Pitanja za razmišljanje:
Sjedeći u krugu, neka svaki roditelj, u nekoliko riječi podijeli šta nosi sa sobom nakon ove radionice. Nakon što svi roditelji dobiju priliku da se izjasne, zaključite sesiju.

Pitanja za diskusiju:

• Da li ste ikada preuzeli zasluge za rad koji niste obavili ili smatrali da nešto nije vaša odgovornost?

• Kako se to odražava na vaše dijete?

• Ako biste morali poredati vještine kritičkog razmišljanja od najvažnije do najmanje važne, kako biste ih posložili?

Odgovornost, kreativnost i kritičko razmišljanje su povezane vještine koje čine temelj djetetovog rasta. Odgovornost uči djecu da preuzmu odgovornost za svoje postupke i razumiju društvena očekivanja, kako su to opisivali Jean Piaget i Albert Bandura, koji su naglašavali učenje kroz opažanje. Kreativno razmišljanje, koje se odlikuje generiranjem inovativnih rješenja, pomaže djeci da pristupe izazovima s fleksibilnošću i maštovitošću. Istraživači poput J.P. Guilford-a i E. Paul Torrance-a naglašavaju kako vještine poput tečnosti, fleksibilnosti, originalnosti i elaboracije unapređuju rješavanje problema.

Roditelji igraju ključnu ulogu u poticanju ovih sposobnosti modeliranjem odgovornog ponašanja, stvaranjem podržavajuće sredine i poticanjem istraživanja. Sigurni odnosi, kako je naglašeno u teoriji privrženosti, omogućuju djeci da preuzmu rizike i razmišljaju nezavisno. Zajedno, odgovornost i kreativnost jačaju kritičko razmišljanje, omogućujući djeci da opažaju, analiziraju, izvode zaključke i učinkovito rješavaju probleme. Kada se ove vještine zajedno njeguju, omogućuju djeci da se suoče s životnim izazovima s povjerenjem i otpornosti.