Modul o Emocionalnoj Inteligenciji djece osmišljen je da nastavnike i roditelje obogati praktičnim alatima za razvijanje samopouzdanja kod djece, izgradnjom emocionalne svijesti, samoregulacije, empatije i društvenih vještina. Fokusirajući se na emocionalnu inteligenciju (EI), ovaj sadržaj pomaže da djeca razumiju i upravljaju svojim emocijama, što je ključno za samopoštovanje i otpornost.
Za nastavnike, modul nudi strategije za stvaranje okruženja u učionicama u kojima se djeca osjećaju sigurno da se izraze i uče iz svojih iskustava. Kroz aktivnosti kao što su vođene diskusije, igranje uloga i refleksivne vježbe, djeca uče kako da definišu svoje emocije i uče konstruktivne načine rješavanja izazova.
Za roditelje, modul pruža priliku da razvijaju emocionalnu inteligenciju kod kuće. Savjeti za efikasno slušanje, razumijevanje emocija i postavljanje zdravih granica mogu pomoći roditeljima da podrže emocionalne potrebe svog djeteta, stvarajući osjećaj sigurnosti koji podiže samopouzdanje.
Pružiti roditeljima alate i aktivnosti za razvijanje empatije kod svoje djece, pomažući im da razumiju i reaguju na emocije drugih..
Obrazovati roditelje o konceptu emocionalne inteligencije, što podrazumijeva definiciju, komponente i značaj EI u razvoju djece.
Podučiti roditelje strategijama kako da pomognu djeci da precizno identifikuju i imenuju svoje emocije.
Princip 1: Uloga pozitivne povratne informacije.
Razvijanje samopouzdanja: Kada odrasli daju specifične, konstruktivne pozitivne povratne informacije, to ističe i trud djece, a ne samo njihove rezultate. To ih potiče da vjeruju u svoje sposobnosti i cijene vlastiti napredak. Na primjer, umjesto da kaže: „Pametan si“, nastavnik bi mogao reći: „Ponosan sam na to kako si ostao fokusiran na taj težak problem. Tvoj trud se zaista isplatio!”
Povećanje emocionalne svijesti i upravljanja emocijama: Kada odrasli daju pozitivne povratne informacije o tome kako djeca upravljaju svojim emocijama ili kako se odnose prema drugima, to jača emocionalno inteligentna ponašanja. Na primjer, rečenica: „Pokazao/la si ljubaznost kada si podijelio/la sa svojim prijateljem“ pomaže djeci da shvate pozitivan utjecaj svojih postupaka na druge i potiče ih da ta ponašanja ponavljaju.
Princip 2: Socijalno i emocionalno učenje.
Samosvjesnost: Samopouzdanje je temelj socijalno-emocionalnog učenja (SEL) i direktno jača samopouzdanje. Prepoznavanjem i razumijevanjem svojih emocija, snaga i ograničenja, djeca razvijaju pozitivnu sliku o sebi. Kada djeca nauče prepoznavati emocije i uvidjeti kako one utiču na njihove postupke, stiču uvid u vlastito ponašanje, što podstiče samoprihvaćanje i samopouzdanje.
Socijalna svjesnost i empatija: Socijalna svjesnost, koja uključuje razumijevanje perspektiva drugih i pokazivanje empatije, ključna je za izgradnju zdravih odnosa. Razvijanjem empatije, djeca stvaraju jače veze s drugima, što jača njihov osjećaj pripadnosti i samopouzdanja. Pozitivne socijalne interakcije pomažu djeci da se osjećaju cijenjeno, čime se dodatno povećava njihovo samopouzdanje i jačaju emocionalno inteligentna ponašanja.
Princip 3: Poticaj na autonomiju i donošenje odluka.
Izgradnja samopouzdanja: Kada djeca imaju mogućnost donositi odluke, bilo da su to male odluke (kao što je odabir odjeće) ili važnije (kao što je odabir teme za projekt), osjećaju se sposobno i da im je ukazani povjerenje. Uspješno donošenje odluka i svjesnosti rezultata tih odluka pomaže u jačanju njihovog samopouzdanja, učvršćujući vjerovanje da su sposobna preuzeti odgovornost.
Poboljšanje vještina rješavanja problema: Autonomija potiče kritičko razmišljanje i vještine rješavanja problema. Kada djeca donose odluke, uče procijeniti opcije, predvidjeti ishode i razmisliti o svojim izborima. Ovaj proces potiče emocionalnu inteligenciju jer ih uči kako upravljati emocijama poput frustracije ili razočaranja kada stvari ne idu kako je planirano.
Podsticanje na odgovornost za donošenje odluka i odgovornost za svoje postupke: Omogućavanjem djeci da preuzmu odgovornost za svoje odluke, oni uče biti odgovorni za svoje postupke. To njeguje osjećaj odgovornosti i samoregulacije, jer djeca razumiju utjecaj svojih izbora na sebe i druge. Ovo potiče emocionalnu zrelost i pomaže djeci da razviju samopouzdanje u donošenju promišljenih odluka u budućnosti.
Praktične strategije i tehnike
Strategija 1: Dnevne vježbe za izgradnju samopouzdanja (npr. tehnike samospoznavanja).
Nastavnici i roditelji mogu uvesti dnevne vježbe samospoznavanja u kojima djeca prakticiraju pozitivne izjave o sebi, poput "Ja sam sposoban/sposobna" ili "Mogu rješavati probleme."
Strategija 2: Stvaranje okruženja u učionici ili kod kuće koje pruža podršku.
Nastavnici i roditelji mogu pružiti dosljedne pohvale, slaviti postignuća i stvarati prostore u kojima djeca mogu preuzeti rizik i učiti iz svojih grešaka, znajući da su podržana i cijenjena.
Strategija 3: Poticanje na rješavanje problema kroz struktuirane aktivnosti. Nastavnici i roditelji mogu organizovati aktivnosti koje zahtijevaju od djece da razmišljaju o problemima, donose odluke i razmišljaju o svojim rješenjima, čime se jača njihovo povjerenje u vlastite sposobnosti donošenja odluka.
Aktivnost 1: Dnvenik samopouzdanja - Djeca zapisuju svaki dan jednu dobru stvar koju su učinili.
Djeca mogu voditi "Dnevnik samopouzdanja", u kojem svaki dan zabilježe jednu stvar koju su dobro uradila, bez obzira koliko mala bila. To može biti nešto poput pomaganja prijatelju, završavanja domaćeg zadatka ili pokušaja nečega novog. Ova aktivnost pomaže djeci da razmisle o svojim snagama, povećavajući njihovo samopouzdanje i promovišući pozitivan sliku o sebi.
Aktivnost 2: Scenariji igre uloga kako bi se djeci pomoglo u vježbanju donošenja odluka.
Pripremite scenarije za igru uloga u kojima djeca vježbaju donošenje odluka u različitim situacijama, poput odabira kako riješiti problem s prijateljem ili odlučivanja kako upravljati vremenom za školske obaveze i igru. Ovo im omogućava da vježbaju donošenje odluka u zabavnom i opuštenom okruženju, pomažući im da izgrade svoje samopouzdanje u suočavanju sa stvarnim životnim situacijama.
Pitanja za razmišljanje za nastavnike i roditelje:
Kako ste podržali razvijanje samopouzdanje djeteta u prošlosti?
Koje su specifične radnje ili riječi pomogle tom djetetu da se osjeća sposobnijim
Kako prepoznajete trenutke kada dijete stiče samopouzdanje?
Na koji način ste pomogli djetetu da prebrodi neuspjeh ili grešku?
Pitanja za diskusiju za nastavnike i roditelje:
Koje izazove imate u jačanju samopouzdanja kod djece?
Kako reagirate kada dijete sumnja u sebe?
Koje ste strategije smatrali najučinkovitijima u jačanju samopouzdanja kod djece?
Kako možemo stvoriti okolinu koja potiče djecu da preuzmu rizik i uče iz neuspjeha?
Članci:
"Moć emocionalne inteligencije kod djece" – Istražuje kako emocionalna inteligencija utiče na akademski i socijalni uspjeh djece.
"Izgradnja samopouzdanja kod djece: Moć pozitivnih povratnih informacija" - Proučava važnost povratnih informacija u razvoju djetetovog vjerovanja u vlastite sposobnosti.
Webstranice za dalje istraživanje:
"Tehnike za izgradnju samopouzdanja za roditelje i učitelje – Pruža praktične savjete i strategije za povećanje samopouzdanja djece kod kuće i u školi.
"Saradnja za akademsko, socijalno i emocionalno učenje (CASEL)" – Vodeći izvor za SEL (socijalno-emocionalno učenje) programe, nudi alate i strategije za izgradnju emocionalne
"MindTools: Izgradnja samopouzdanja kod djece" – Pruža strategije zasnovane na istraživanjima za poticanje samopouzdanja i samopoštovanja kod mladih učenika.
Nastavnici i roditelji igraju ključnu ulogu u pomaganju djeci da razviju emocionalnu inteligenciju i samopouzdanje.
Podsticanjem samosvijesti, upravljanjem emocijama i socijalnih vještina, odrasli mogu podržati djecu u izgradnji pozitivne slike o sebi i otpornosti.
Pozitivne povratne informacije, autonomija i mogućnosti donošenja odluka su ključni za jačanje samopouzdanja kod djece i poticanje razmišljanja usmjerenog na napredak.
Podržavajuće okruženje, zajedno s dosljednim ohrabrivanjem, pomaže djeci da se nose s izazovima i razvijaju snažne emocionalne temelje za uspjeh.