• Princip 1: Veze

Roditelji i nastavnici kao uzori
Djeca uče u velikoj mjeri kroz posmatranje. Kada roditelji i nastavnici dosljedno pokazuju emocionalnu inteligenciju—kao što je primjereno izražavanje osjećaja, pokazivanje empatije prema drugima i smireno suočavanje sa stresom—oni pružaju djeci model za oponašanje. Pokazujući ponašanja poput aktivnog slušanja i promišljenih odgovora, odrasli uče djecu kako da samouvjereno komuniciraju u raznim društvenim situacijama. Ovaj primjer pomaže djeci da usvoje ove vještine, povećavajući njihovo samopouzdanje dok se suočavaju sa vlastitim emocionalnim iskustvima.

Izgradnja povjerljivih odnosa
Siguran i povjerljiv odnos između djeteta i njegovih staratelja je osnova za zdrav emocionalni razvoj. Kada roditelji i učitelji pružaju dosljednu podršku, ljubav i odgovornost prema potrebama djeteta, oni stvaraju osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Ova emocionalna sigurnost omogućava djeci da istražuju svoje okruženje i suočavaju se s novim izazovima bez pretjeranog straha ili anksioznosti. Osjećaj sigurne privrženosti jača samopouzdanje i samopoštovanje djeteta, jer ono zna da ima pouzdan sistem podrške na koji se može osloniti.

Roditelji i učitelji kao uzori - Strategije

• Dijelite svoje osjećaje s djecom na zdrav način. Na primjer, recite: „Osjećam se malo pod stresom trenutno, pa ću prošetati da se opustim.“ Ovo im pokazuje kako konstruktivno upravljati emocijama.

• Kada komunicirate s drugima, pokažite razumijevanje i suosjećanje. Ako prijatelj podijeli dobre vijesti, izrazite iskreno zadovoljstvo zbog njega. Djeca koja to primijete naučit će kako empatijski reagovati u vlastitim odnosima.

• Tokom izazovnih situacija, zadržite smirenost. Umjesto da reagujete frustracijom kada stvari krenu po zlu, pokažite kako se rješavaju problemi.

Strategije za izgradnju povjerljivih odnosa

• Svaki dan odvojite vrijeme da posvetite potpunu pažnju djetetu. Ova dosljednost gradi povjerenje i osjećaj sigurnosti.

• Kada dijete podijeli svoje misli ili osjećaje, pažljivo slušajte bez prekidanja ili kritikovanja. Ovo ih podstiče da se otvore i osjećaju cijenjenim.

• Ako je dijete uznemireno ili anksiozno, pružite mu utješne riječi i, ako je primjereno, fizičku nježnost. Uvjerite ih da je u redu osjećati se tako i da ste tu da ih podržite.

Usmjeravanje djece kroz njihove emocionalne doživljaje

• Koristite karte emocija ili slike lica kako biste djeci pomogli da prepoznaju različite osjećaje. Postavljajte pitanja poput: "Osjećaš li se ljuto ili samo pomalo frustrirano?"

• Koristite jednostavne strategije poput vježbi dubokog disanja, brojanja do deset ili zamišljanja mirnog mjesta. Vježbajte ove tehnike zajedno kako bi postale vaši uobičajni alati.

• Dozvolite djeci da crtaju, pišu ili igraju uloge kako bi izrazila svoje emocije. To im može olakšati komunikaciju složenih osjećaja.

• Kada se suočite s problemom, razmišljajte naglas kako biste pokazali svoj proces donošenja odluka. Na primjer: "Ljuti me što pada kiša tokom našeg izleta, ali možda možemo organizovati zabavan izlet u zatvorenom prostoru."

Ove praktične strategije samo su prijedlog, ali postoje i mnoge druge koje mogu pomoći djeci u razvoju samopouzdanja. Slobodno istražujte više mogućnosti. Ipak, dokazano je da ove metode aktivno podržavaju razvoj emocionalne inteligencije kod djece.

Aktivnost 1: Emotivna vremenska prognoza

Cilj aktivnosti:

Potaknuti djecu da izraze svoje emocije i shvate da se osjećaji mogu mijenjati, baš kao i vrijeme.

Priprema aktivnosti

• Materijali: Bijela tabla ili papir sa grafikonom; markeri; po potrebi kartice sa simbolima vremena.

• Učesnici: Individualna refleksija nakon koje slijedi grupno dijeljenje.

Uvod:

Recite učenicima da naše emocije možemo uporediti sa vremenskim prilikama—ponekad sunčane, ponekad oblačne. Objasnite da pričanje o našem "emocionalnom vremenu" pomaže drugima da razumiju kako se osjećamo.

Uputstvo:

• Recite djeci da razmisle o tome kako se trenutno osjećaju i izaberu vremensku priliku koja odgovara njihovoj emociji (npr. sunčano za sreću, kišovito za tugu).

• Pozovi ih da podijele svoj "emocionalni vremenski izvještaj" sa grupom i, ako se osjećaju ugodno, objasne zašto su izabrali to vrijeme.

• Potaknite rasprave o tome kako se vrijeme mijenja i povežite to s tim kako se naše emocije mogu mijenjati tokom dana.

Ishod:

Djeca će vježbati samosvijest prepoznavanjem i izražavanjem svojih emocija. Aktivnost normalizuje širok spektar osjećaja i pomaže im da shvate da je u redu da se emocije mijenjaju, čime se razvija emocionalna otpornost.

*Napomena: Vježba se također može prilagoditi za korištenje kod kuće. Zajedno možete napraviti porodičnu meteorološku stanicu, kako biste podsjetili dijete da odrasli također imaju osjećaje.

Aktivnost 2: Stablo ljubaznosti

Cilj aktivnosti:

Promovisati empatiju i ljubaznost prepoznavanjem i slavljenjem pozitivnih postupaka u grupi.

Priprema aktivnosti:

• Materijali: Veliki papir ili plakat sa drvetom bez lišća; papirnato lišće; markeri; ljepilo.

• Učesnici: Aktivnost koja se odvija i uključuje cijeli razred ili grupu.

Uvod:

Objasnite da je svaki čin ljubaznosti poput lista koji pomaže drvetu da raste. Stablo ljubaznosti će procvjetati kada prepoznaju ljubazne djela koje su učinili njihovi drugari iz razreda.

Uputstvo:

• Kad god učenik primijeti da neko čini nešto ljubazno, treba da napiše to na papirnom listu (npr. "Liam mi je pomogao sa zadatkom"). 

• List pričvrsti na drvo. 

• Svake sedmice odvojite vrijeme da naglas pročitate nove listove i proslavite ljubaznost unutar grupe.

Ishod:

Djeca će više obraćati pažnju na pozitivna djela i biti ohrabreni da izvode djela ljubaznosti. Vizualni rast drveta predstavlja kolektivno postignuće, jačajući zajednicu koja pruža podršku i poboljšavajući samopouzdanje. 

*Napomena: Kao i prethodna vježba, ovo se također može prilagoditi za roditelje.

Aktivnost 3: Kutak za opuštanje

Cilj aktivnosti:

Obezbijediti djeci  poseban prostor za razmišljnje, opuštanje i upravljanje emocijama, pomažući im da upravljaju svojim emocijama i smanje stres.

Priprema aktivnosti:

• Materijali:

  • Udobni jastuci, vreće za sjedenje ili mekane prostirke

  • Prigušeno osvjetljenje poput lampi ili svjetlećih traka

  • Umirujuća muzika ili zvukovi iz prirode (opcionalno)

• Mjesto: Izaberite miran kutak u svom domu ili učionici, daleko od područja sa velikim prometom, kako biste izbjegli ometanje.

Uvod:

Objasnite djeci da je Kutak za opuštanje posebno mjesto osmišljeno samo za njih, gdje mogu uzeti pauzu i smiriti se kad god se osjećaju uznemireno, tjeskobno ili jednostavno trebaju trenutak mira. Naglasite da je u redu imati snažne emocije i da uzimanje vremena za opuštanje može pomoći da se osjećaju bolje i ponovo preuzmu kontrolu.

Uputstvo:

1. Predstavite Kutak za opuštanje: Provedite djecu kroz Kutak za opuštanje, ističući svaku karakteristiku i objašnjavajući kako im može pomoći da se opuste (npr., "Ovi jastuci su za udobno sjedenje," ili "Ova antistres loptica vam može pomoći da se oslobodite napetosti"). Kratko pokažite kako koristiti prostor tako što ćete sjesti, koristiti umirujući predmet ili se baviti aktivnostima za opuštanje.

2. Potičite njegovu upotrebu: Pohvalite djecu kada odaberu da koriste Kutak za opuštanje na pravi način, naglašavajući njegovu vrijednost. Povremeno koristite prostor i vi kako biste pokazali da je normalno i korisno odvojiti vreme za upravljanje emocijama.

Ishod:

Djeca će imati sigurno i udobno okruženje za vježbanje upravljanja emocijama i za razmišljanje.

Pitanja za diskusiju za roditelje i nastavnike:

Sa kojim se izazovima susrećete prilikom jačanja samopouzdanja kod djece?

• Postoje li vanjski faktori (npr. pritisak vršnjaka, društvena očekivanja) koji otežavaju ovaj proces?

• Kako rješavate  strah djeteta od neuspjeha ili odbacivanja? 

Kako možemo balansirati između usmjeravanja djece i pružanja autonomije djeci kako bi razvili samopouzdanje? 

• Koji su efikasni načini da date djeci mogućnosti izvora i donošenja odluka?

• Kako osiguravamo njihovu sigurnost dok promovišemo njihovu nezavisnost? 

Na koji način možemo zajednički podržati emocionalnu inteligenciju djeteta? 

• Kako možemo poboljšati komunikaciju između roditelja i učitelja kako bi sprovodili prakse za razvoj emocionalne inteligencije?

• Koje zajedničke aktivnosti ili strategije možemo implementirati? 

Koju ulogu igra pozitivno isticanje u izgradnji samopouzdanja djeteta? 

• Koliko često pružamo iskreno pohvale i priznanja?

• Može li prekomjerno hvaljenje imati negativne efekte, i kako pronaći ravnotežu? 

Kako možemo pomoći djeci da slave svoja postignuća? 

• Koje metode pomažu djeci da prate svoj napredak?

• Kako ih učimo da cijene trud više od rezultata? 

Razmišljanje:

Lično promišljanje:

• Razmislite o jednoj ključnoj činjenici koji ste naučili iz modula. Napišite nekoliko rečenica o tome kako vas je to osvjestilo i zašto je važno za razvijanje samopouzdanja kod djece. .

Primjena strategija:

• Identificirajte jednu strategiju ili aktivnost iz modula (npr. Izvještaj o emocionalnom vremenu, Drvo ljubaznosti, Kutak za opuštanje) koja vam se čini najefikasnijom za vaš kontekst. Razmislite o tome kako planirate implementirati ovu strategiju i bilo kakvim prilagodbama koje biste mogli napraviti. 

Uloga nečijeg uzora:
Razmislite o svojoj ulozi uzora djeci u pokazivanju emocionalne inteligencije. Koja ponašanja ili navike možete poboljšati u svakodnevnoj interakciji kako biste bolje podržali emocionalni rast djece?

• Izazovi i rješenja:
  Razmislite o bilo kakvim izazovima koje predviđate u primjeni ovih strategija. Zapišite jedno potencijalno rješenje za prevazilaženje tih izazova.

• Odlučnost o sprovođenju aktivnosti:
  Napišite jednu konkretnu aktivnost koju ćete sprovesti sljedeće sedmice kako biste počeli razvijati emocionalnu inteligenciju i samopouzdanje kod djece s kojima radite ili o kojima se brinete.

Dodatni izvori o socijalnom i emocionalnom učenju:

• https://www.education.com/activity/social-emotional-learning/

Ključne uloge roditelja i nastavnika:
Roditelji i nastavnici imaju ključnu ulogu u razvoju emocionalne inteligencije (EI) i samopouzdanja kod djece. Pokazivanjem zdravih emocionalnih ponašanja, pružanjem smjernica i podrške, oni jačaju djecu vještinama potrebnim za suočavanje s emocijama i izazovima.

Osnovni principi:
Pokazivanje emocionalne inteligencije kroz svoj primjer: Odrasli daju primjer smirenim, empatičnim i promišljenim reakcijama, podučavajući djecu kako konstruktivno upravljati svojim emocijama.
Izgradnja povjerljivih odnosa: Sigurni odnosi stvaraju emocionalnu sigurnost, omogućavajući djeci da istražuju, izražavaju se i s povjerenjem prihvataju izazove.
Emocionalni trening: Stalno usmjeravanje djece pomaže im da razumiju i regulišu svoje emocije, jačajući njihovu otpornost i vještine rješavanja problema.

Zaključci:
Razumijevanjem i primjenom strategija iz ovog modula, odrasli mogu osnažiti djecu da razviju emocionalnu otpornost, grade zdrave odnose i formiraju pozitivnu sliku o sebi. To stvara temelje za dugoročno blagostanje i uspjeh.