Putovanje u Republiku Tursku u sklopu projekta Erasmus + Zero Waste
OŠ 22. lipnja iz Siska Piše: Staša Muža, profesor povijesti i geografije
U sklopu aktivnosti Erasmus+ projekta Zero Waste koji se odvija u OŠ 22. lipnja iz Siska u listopadu 2023. dvije su grupe učiteljica putovale u Republiku Tursku. Bila sam u drugoj grupi koja je boravila u Republici Turskoj od 20. do 26. listopada 2023. Putovanje je započelo u Zagrebu, ali nam je let bio iz Bratislave pa smo iz autobusa vidjele središta Maribora, Graza, Beča i Bratislave.
Od Bratislave do grada Dalamana (pokrajina Mŭgla na jugozapadu Turske) letjele smo nešto više od 2 sata. Pokrajina Mŭgla svojim prirodnim obilježjima podsjeća na krajnji jug Hrvatske, prostor oko Neretve i Dubrovnika. Boravile smo na dodiru Sredozemnog i Egejskog mora. Na vapnenačkom prostoru ističu se poljoprivredna područja s nasadima agruma i šipka (nar). U unutrašnjosti se nalaze visoke mlade planine. Imale smo priliku upoznati i bogatu prošlost toga kraja.
Osim Grka, Rimljana i Osmanlija, taj je prostor naseljavao i nama malo poznat narod Likijaca. U Turskoj smo boravile malo prije obilježavanja 100. godišnjice Republike Turske i vidjele smo kako obilježavaju svoj nacionalni praznik. Osim gradova Dalamana i Dalyana, upoznale smo i staro središte grada Fethiye.
Tema projekta su mogućnosti recikliranja i ponovne upotrebe materijala. Prva grupa je više upoznala školstvo Turske dok je moja grupa sudjelovala u radionicama i predavanjima Pixie Academy, obišle smo bolnicu za kornjače u Dalyanu i plažu İztuzu na kojoj kornjače odlažu svoja jaja, reciklažno dvorište Dalamana i mjesto gdje se otpad razdvaja te upućuje u tvornice za reciklažu. Sudjelovale smo i u prikupljanju te recikliranju otpada s plaže Kayacik. S manjim dijelom otpada uz pomoć umjetnika Bahadira Uysala napravile smo animaciju o recikliranju. Upoznale smo i umjetnicu Dilaru Akay, članicu WWF organizacije.
Grobnice antičke Likije
Vodiči su nam bili predivni ljudi, naši Gulten i Firat, Burak, Emine i Emre. Upoznale smo i mnogo drugih ljudi koji se zbilja ističu po svojoj gostoljubivosti. Tipična turska hrana nas je oduševila i probale smo ayran, döner, corba, pide, dolma, sis kebap, gölzeme, baklavu, kunefe, lokum... Jezik sporazumijevanja je bio engleski, ali kroz komunikaciju shvatili smo koliko nam je riječi zajedničko, tj. koliko je turcizama u hrvatskom jeziku (npr. boja, čarapa, dugme, deva, jastuk, jogurt, krevet, pamuk, patlidžan, šećer, tambura).
Ovo je definitivno bilo predivno iskustvo i preporučam svima ovakav način učenja i upoznavanja ljudi i prostora.
Staša Muža, profesor povijesti i geografije