Piše: Matko Đermanović, 8.c

Vodiči koji su nas proveli kroz ovo krasno mjesto rekli su nam puno zanimljivih činjenica, npr. da se druga hidroelektrana na svijetu otvorila baš ovdje ispod slapa Skradinskog buka. Nakon toga, imali smo slobodno vrijeme. Bili smo na jednom predivnom području gdje se slap ulijevao u jezero, puhao je osvježavajući vjetar i nosio kapljice vode sa sobom, a bili su tu i štandovi sa suvenirima, potočići, mostići i sve je bilo obrgljeno debelom zelenom šumom koja se protezala u nedogled. Na tom magičnom mjestu dobili smo samo pola sata slobodno iako bih ja rado tamo ostao cijeli dan, ali na kraju morali smo poći dalje prema Zaostrogu. Tamo smo se smjestili u sobe i neumorno dočekali idući dan.

Drugog dana našeg putovanja uputili smo se prema Opuzenu gdje smo se vozili lađama po Neretvi. Bilo je to nesvakidašnje iskustvo koje je počelo kao obična vožnja lađama po prekrasnoj rijeci, ali ubrzo se pretvorila u pravu uzbudljivu vožnju. Kada smo lađama krenuli natrag, vjetar je puhao prema nama i isto kao i na Krki, nosio što manje, što veće kapljice vode. Najednom smo se ubrzali i postalo je hladno, iako ja to nisam pokazivao jer je trenutak bio prelijep za takve površne osjećaje. Prolazili smo munjevito i hrabro kroz Neretvu da sam se nadao da ta vožnja nikad ne završi, volio bih tim lađama ploviti još kilometrima. Navečer smo se svi pokupili u sobe. Arian je bio umoran, pa sam uzeo knjigu (njegove naočale za ronjenje) i počeo mu pričati neke klasične priče kao: Kralj kreveta, Ljepotica i krevet, Snjeguljica i sedam kreveta, Matovilka i oštri krevet i brojne druge klasične, već generacijama prepričavane priče.

 Idućeg ranog jutra spremili smo se i uputili prema Dubrovniku. Na putu prema tamo prošli smo i preko Pelješkog mosta. Jako sam bio uzbuđen zbog odlaska u Dubrovnik jer sam kao mali s bakom igrao društvenu igru koja je bila u stilu Čovječe ne ljuti se, samo s lokacijama u Hrvatskoj i tada mi je Dubrovnik bio jako zanimljiv. Spakirali smo se, sreli se s vodičem te smo ušli u Grad. Vodič nam je pokazivao lokacije u gradu i pričao zanimljive priče. Dubrovnik je stvarno prekrasan grad, ali smo nažalost dobili samo sat vremena slobodno da se u grupicama još malo prošećemo ovim predivnim gradom. Nakon šetnje otišli smo na vidikovac koji pruža prekrasan pogled na Dubrovnik i na cijelu njegovu okolicu, pa tako i na more koje se beskrajno protezalo u nedogled. Otišli smo i do stare utvrde gdje je bio smješten muzej o Dubrovniku tijekom Domovinskog rata. Nažalost naše razgledavanje Dubrovnika je moralo završiti i vratili smo se u hostel.

Nakon napornog i zanimljivog dana osvanuo je i predzadnji dan našeg putovanja. Četvrtog dana išli smo u samostan u Zaostrogu. U tom samostanu je bio jedan gospodin za kojeg nisam točno shvatio tko je (vodič/svećenik), ali tko god bio, održao nam je lekciju o životu. Potom nas je proveo kroz samostan, bilo je vrlo zanimljivo. Nakon toga, ostatak dana smo bili slobodni. Petoga dana morali smo se oprostiti sa Zaostrogom te smo krenuli prema Splitu. Vodič nas je dočekao i zajedno s njim posjetili smo stadion Poljud i prošetali Splitom, čak smo bili i u Dioklecijanovoj palači gdje smo vidjeli mnoštvo ljudi i čuli anegdotu o tome kako je Dioklecijan postao car. Split je jako lijep i živahan grad, ali nažalost sve što je lijepo brzo završi, pa tako i ovo naše putovanje.

Opet smo posjedali u autobuse i krenuli polako prema Sisku, vozili smo se sto godina i onda u kasne večernje sate stigli u naš mali gradić.

                                                                                                                                                                                                                                          Matko Đermanović, 8.c