Moje najdraže putovanje Piše: Nikola Tusić, profesor
Istambul - dijelom u Europi a dijelom u Aziji
Tijekom drugih zimskih praznika u drugome mjesecu prošle godine uputio sam se na putovanje u najmnogoljudniji europski grad Istanbul. Kako nisam letio dugih deset godina, bio sam iznimno uzbuđen. Let je bio ugodan i vrijeme je brzo proletjelo.
Bili smo smješteni u samome centru Istanbula iz kojega se pružao veličanstven pogled na Bospor i vrhove silnih džamija koje krase ovaj ogroman grad. Sam grad smjestio se jednim dijelom u Europi, a drugim u Aziji. Europski dio grada više je namijenjen turistima, dok je azijski netaknut, pomalo surov.
To je grad bogate povijesti. U dalekoj povijesti bio je jedan od najpoznatijih rimskih gradova pod nazivom Konstantinopol. No, da ne duljim o povijesti, prijeđimo na to što veliki Istanbul može ponuditi jednome znatiželjnome turistu.
Čim krenete u razgledavanje ulica Istanbula, osjetit ćete raznorazne mirise u zraku na koje niste baš navikli, a audio kulisa bit će ukrašena zvukovima Imama koji pjevaju s minareta u džamijama.
Imao sam priliku posjetiti i najstariju crkvu, džamiju, sinagogu, sve u jednome: Aja Sofiju. Iznimna građevina u kojoj se, kao i u svim ostalim džamijama, morate izuti jer je vjerovanje da čovjek mora ući u svetu građevinu čistog tijela i čistoga uma. Na ulazima u džamije nalaze se i pipe na kojima Turci nerijetko peru svoja stopala.
Ulice su uvijek krcate ljudima, a hrana je jako zanimljiva. Od najboljih bureka koje sam ikada probao do rahat lokuma, baklave i ostalih slastica, sve to krasi Istanbul.
Od svega što smo doživjeli u Istanbulu, svakako bih istaknuo vožnju brodom Bosporom gdje smo imali priliku vidjeti Istanbul s mora. Na azijskom su dijelu ogromne vile čije cijene postižu nevjerojatne cijene, čak do 70 milijuna eura. Imaju vlastite bazene, pogled na Europu i svaka vila ima svoj vlastiti brod kojim ste u roku od 10 minuta u samome centru Istanbula.
Svakako je ovo putovanje bilo jedno od onih koje će mi uvijek ostati u sjećanju jer koračati azijskim tlom svakako nije svakodnevnica.
Nikola Tusić, profesor