Poprilično dobro raspoloženi ukrcali smo se u autobus, a roditelji su mi ushićeno viknuli: “Evo vam ih vama na pet dana, sada ćemo mi malo odmoriti”. Nisam znala trebam li biti sretna zbog toga, ali ipak sam bila. Vozeći se s omiljenim kolegom, samo sam razmišljala kada ćemo stati jer je miris domaćih kobasica i sira iz torbe pojačavao osjećaj gladi. Srećom, i kolega je osjećao isto pa se nije usprotivio grickanju u autobusu. Punog želudca stigli smo u Nacionalni park Krka, jedan od ukupno sedam nacionalnih parkova. Koliko god puta došla, iznova se iznenadim njegovoj ljepoti. Osim ljepote prirode, iznenaditi vas može i cijena sladoleda, ali sve je lakše prihvatiti u ovako bajkovitom krajoliku. 

Nakon obilaska uputili smo se u Zaostrog, mjesto koje ne odiše ni zlom ni strogoćom, već zabavom i mirnoćom. Kao svaki put, tako i sada, došavši na putovanje od pet dana, ponijela sam kofer za barem 25, ali ovoga puta nisam se htjela zamarati slaganjem odjeće u ormar, već sam odmah pohitala potražiti osvježenje u moru. Zabave na plaži nije nedostajalo; učenici i učitelji bili su vrlo kreativni u osmišljavanju igara. Noć je protekla uzbudljivo, glumila sam sovu i pravila se da nisam umorna, paralelno sam slušala gugutanje novih ljubavnih parova i nadala se da će poljubci padati tiho u tami.

Drugi dan je bio rezerviran za plovidbu neretvanskim lađama, kažu da su neke od njih stare preko 100 godina, nakon neprospavane noći i ja sam se osjećala kao da sam približnu iste starosti. Svejedno uživala sam u plovidbi Neretvom, svojom omiljenom rijekom, upijala mirise i zvukove doline u kojoj bih jednom voljela živjeti. Ostatak dana opuštali se na plažu, a navečer tulumarili uz glazbu po odabiru nah nastavnika.

Treći dan bio je rezerviran za biser Mediterana, Dubrovnik. Ne znam koliko puta moram doći u ovaj grad da bi me prestao oduševljavati. Istina, uživanje u vizuri Dubrovnika jednako je uživanju u najboljim palačinkama koje se mogu pojesti u Dubrovniku, blažene Dolce Vita palačinke. Bila sam sretna što sa svojim učenicima mogu prošetati gradom za koji vjerujem da je kolijevka naše kulture, konačno su uživo mogli vidjeti ono što im govorim u školskim klupama.