DUHOVIT I DIRLJIV, CHAPLINOV ‘MALIŠAN’ OSVOJIT ĆE DJECU SVOM JEDNOSTAVNOM PRIČOM I LIKOVIMA. ODLIČAN JE IZBOR ZA PRVO ISKUSTVO GLEDANJA NIJEMOG FILMA PA I CRNO-BIJELOG FILMA UOPĆE

Izvor: Filmsko-obrazovni program Sedmi kontinent

Igrani film Mališan, redatelja Charlieja Chaplina iz 1921. prvi je dugometražni film koji je spojio komediju i dramu. Njegova priča započinje tako što neudana žena odluči ostaviti svoje novorođeno dijete na zadnjem sjedištu luksuznog automobila s napisanom porukom u kojoj poručuje vlasniku da čuva i voli njenog sina. Na dijete nailazi Skitnica (Charles Chaplin) koji ispočetka ne prihvaća takvu obvezu, ali se smekša te preuzme brigu o djetetu (John). Kako John odrasta, njih dvojica stvaraju sve bolji odnos te počinju raditi sitna kriminalna djela kojima nasamaruju nevine ljude. U međuvremenu, Johnova majka postaje bogata zvijezda koja pomaže siromašnima kako ne bi ponovili njezinu pogrešku. Nakon nekog vremena majci i djetetu se slučajno presjeku putevi, ali jedno drugo ne prepoznaju…

Film se preporučuje djeci od devet godina nadalje, a vrijednosti kao životna radost, odnosi i komunikacija te nošenje s gubitkom neke su od tema koje osvješćuje i o kojima možete razgovarati s djecom.

JEDNOSTAVNOST BLISKA DJECI

Valja imati na umu da će projekcija filma Mališan mnogim učenicima biti prvo iskustvo gledanja nijemog filma u životu pa možda i prvo iskustvo gledanja crno-bijelog filma uopće. Također valja imati na umu da će, nažalost, mnogima to biti i zadnje takvo iskustvo. Danas je audiovizualna kultura, naime, bitno drugačija no u Chaplinovo vrijeme pa možemo reći da je uživanje u nijemome filmu danas rezervirano za specifične društvene skupine, filmofile i istraživače povijesti filma.

Međutim, još jedna je društvena skupina u stanju “punim plućima” uživati u nijemim filmovima, a to su djeca. Zašto? Zato što nijemi film, spram suvremenog dječjeg (igranog ili animiniranog) filma, ima ono što slikovnica ima spram romana ili uspavanka spram simfonije. Slikovnicu, uspavanku i slapstick komediju, naime, odlikuje vrlina koju djeca osobito cijene, a to je jednostavnost. Kako djeca budu sazrijevala, kako budu otkrivala audiovizualno atraktivnije filmove, složenije priče i sofisticiranije likove, tako će i mijenjati i svoje kriterije i ukuse. Upravo je zato razdoblje trećeg i četvrtog razreda osnovne škole pravo vrijeme za odlazak na projekciju nijemoga filma.

U ovoj priči imamo najjednostavniju moguću fabulu i likove tipskih karaktera: skitnicu, dječaka, majku, policajca, doktora, zlikovca… Pritom navedene likove glume izrazito prepoznatljivi glumci, prenaglašenih pokreta i jednostavnih kostima. Podjela na pozitivce i negativce je više nego očita, pri čemu posebni šarm priči daje činjenica da su pozitivni likovi oni koji krše zakon, dok su negativci pripadnici snaga reda, što je karakteristično za Chaplinovo, i inače socijalno osjetljivo, stvaralaštvo. Što se zvuka tiče, svodi se isključivo na izvanscensku glazbenu pratnju koja atmosferski prati sliku. Glazbu je komponirao sam Chaplin 1971. godine, kada je i premontirao film čak pedeset godina nakon njegova nastanka.

Film: https://www.youtube.com/watch?v=34lmE3EYHWQ