1-2/2026
Marko Bačurin, Ida Katičić Bogdan, Krunoslav Sever, Saša Bogdan
Rootstock Influence on Intra-Clonal Variability in Spring Leaf Phenology of Pedunculate Oak (Quercus robur L.)
This study aimed to investigate the influence of rootstock on intra-clonal variation in spring leaf phenology of pedunculate oak (Quercus robur L.) clones. In the context of clonal seed orchards, phenological synchrony is critical for successful pollination and seed production. While leaf phenology is largely under genetic control, increasing evidence suggests that rootstocks can influence scion phenology.The experiment was conducted at the Brestje nursery using 43 pedunculate oak clones, each represented by three grafted ramets on genetically diverse seedling rootstocks. Phenological monitoring was carried out from 2010 to 2014, and intra-clonal differences in budburst timing (phenophase 3) were analyzed using bootstrap analysis. Additionally, the impact of a late spring frost in 2012 was assessed by comparing the timing of phenophase 4 between frost-damaged and frost-surviving ramets.Results showed that, despite genetic uniformity, there was significant intra-clonal variability in budburst timing. In 2010, as many as 79.1% of clones exhibited a budburst range of ?3 days between ramets, which can be considered a biologically meaningful threshold. The highest level of phenological synchrony was recorded in 2013. Notably, ramets that flushed later were less susceptible to frost damage, with the greatest observed difference between damaged and undamaged ramets being 21 days.These findings highlight the critical role of rootstock in shaping scion phenology, particularly in the context of optimizing seed production and weather adaptability in clonal seed orchards.
1-2/2026
Aleksandar Vemić, Sanja Lazić, Aleksandar Lučić, Zlatan Radulović, Ljubinko Rakonjac, Snežana Stajić, Vladan Popović
Influence of the Salix caprea Genotype and Leaf Characteristics on the Occurrence of Fungus Melampsora caprearum
Leaf rust caused by Melampsora caprearum is one of the most important but understudied diseases of goat willow (Salix caprea). This research studied for the first time the effect of genotype and the morphology of goat willow leaves on the occurrence and abundance of Melampsora caprearum uredinia. The genotype showed a statistically significant impact on the occurrence and abundance of uredinia on goat willow leaves. The morphological characteristics of the leaves, leaf area, leaf circumference, and length and width of the leaves had a statistically significant effect on the occurrence of uredinia, while they did not impact the uredinia abundance on the leaves. On the same tree, leaves of larger dimensions showed greater resistance to the occurrence of infection symptoms. Based on leaf morphology, the results represent a realistic basis for selecting goat willow trees less susceptible to Melampsora caprearum. Measures that can be applied in goat willow habitats to regulate leaf dimensions and reduce damage from Melampsora caprearum are discussed.
1-2/2026
Ognjen Bonacci
Uloga šuma u hidrološkim procesima
Rad obrađuje interdisciplinarnu prirodu hidrologije, naglašavajući njezinu ključnu ulogu u razumijevanju i rješavanju problema povezanih s vodom. Voda se ističe kao osnovni preduvjet života, razvoja društava i ekosustava, ali i kao izvor potencijalnih prijetnji u obliku poplava i suša. Klimatske promjene dodatno pojačavaju te rizike, zbog čega je nužno bolje upravljati vodnim resursima. Iznesene su različite podjele hidrologije (prema komponentama hidrološkog ciklusa, metodama istraživanja, primjeni i prostornoj skali) te je istaknuta pojava novih područja poput ekohidrologije i socio-hidrologije. One integriraju prirodne i društvene procese, istražujući kako interakcija vode, ekosustava i ljudi oblikuje okoliš i društveni razvoj. Poseban naglasak stavljen je na hidrologiju šuma. Šume svojim procesima intercepcije, infiltracije, transpiracije i smanjenja površinskog otjecanja značajno utječu na vodnu bilancu, regulaciju hidroloških ekstrema, ublažavanje erozije, zaštitu od poplava i očuvanje kvalitete pitke vode. Istraživanja pokazuju da šume smanjuju varijabilnost padalina, stabiliziraju klimu i djeluju kao prirodni rezervoari i filteri vode. Istovremeno, deforestacija povećava otjecanje i eroziju, dok pošumljavanje može privremeno smanjiti raspoloživu vodu zbog visoke evapotranspiracije mladih šuma. Optimalni učinci ovise o klimi, tipu šume i prostornoj skali. Naglašava se potreba za integriranim pristupom gospodarenju šumama i vodama budući da utjecaji šuma na vodne resurse nisu univerzalno pozitivni ili negativni, već ovise o lokalnim uvjetima. Budući razvoj hidrologije šuma zahtijeva interdisciplinarnost, dugoročne podatke i povezivanje znanstvenih istraživanja s praktičnim upravljanjem ekosustavima u uvjetima klimatskih promjena.
1-2/2026
Velisav Karaklić, Miljan Samardžić, Zoran Galić
Factors Affecting Soil CO2 Emission in Forest Ecosystems – a Literature Overview
In this paper, our aim is to review the factors contributing to CO2 emissions from forest soils. Forest ecosystems play a crucial role in the global carbon cycle and they are essential for mitigating the negative impacts of climate change. Soils represent the largest reservoir of carbon in terrestrial ecosystems. Approximately 44% of the carbon within the world’s forests is stored in forest soil. Ecosystem respiration encompasses both aboveground and soil respiration. In various forest types, soil respiration (CO2 emissions from soil) can account for between 55% and 85% of total ecosystem respiration. Globally, soil CO2 emission is one of the major sources of greenhouse gas emissions, reaching up to 100 Gt C per year. Soil temperature and moisture are the most significant factors influencing soil CO2 emissions. One of these variables may exert a stronger influence on emissions than the other. Other important factors include soil type, soil properties, land uses (forests, grasslands, croplands, barren areas, and wetlands), land-use change, forest type, stand structure and forest management practices. Understanding how these factors impact soil CO2 emissions in forest ecosystems is crucial in the context of climate change. Forest management is a key factor influencing emissions and can lead to various outcomes for soil CO2 emissions in forest ecosystems. By studying the major factors affecting soil CO2 emissions in forest ecosystems, we can better understand their role in climate change mitigation.
1-2/2026
Martina Đodan, Andrija Barišić
Kvaliteta šumskog sadnog materijala
Šumski reprodukcijski materijal (ŠRM) ključan je u svim šumskouzgojnim aktivnostima. Međutim, klimatske promjene dovode do promjena u pogodnosti staništa za pojedine šumske vrste što otežava planiranje i provođenje šumskouzgojnih aktivnosti. Stoga, da bi uspješno planirali i provodili šumskouzgojne aktivnosti potreban je kvalitetan ŠRM, posebice visokokvalitetne šumske sadnice prilagođene uvjetima staništa. Kvaliteta šumskih sadnica može se utvrditi raznim morfološkim i fiziološkim svojstvima, međutim, najvažnija su ona koja omogućuju preživljenje i rast šumske sadnice u sadašnjim, ali i budućim uvjetima staništa. Cjelokupnim pregledom i analizom dostupnih publikacija uočava se nedostatak recentnih znanstvenih publikacija i aktivnije znanstveno-istraživačke djelatnosti na temu kvalitativnih svojstava šumskih sadnica. K tome, utvrđivanje kvalitete šumskih sadnica na temelju morfoloških i fizioloških svojstava prilikom stavljanja na tržište kod većine vrsta nije obuhvaćeno zakonskim okvirima, stoga je cilj ovog rad I.) utvrditi morfološka i fiziološka svojstva šumskih sadnica koja ukazuju na njihovu kvalitetu i II.) dati opće preporuke za rasadničku proizvodnju šumskih sadnica ususret klimatskim promjenama. Provedenim istraživanjem utvrđeno je da kvaliteta šumskih sadnica zahtjeva integraciju morfoloških i fizioloških svojstava, pri čemu su izdvojena ona najvažnija za preživljenje i rast sadnice na terenu. Od morfoloških svojstava izdvajaju se: visina, promjer stabljike, odnos visine i promjera stabljike, kvaliteta korijenskog sustava i odnos korijenskog sustava i izbojaka. Fiziološka svojstva su: otpornost na hladnoću, otpornost na sušu i stanje hranjiva u tkivu šumskih sadnica. Za svako svojstvo dan je opis njegove važnosti za preživljenje i rast sadnice na terenu te način njegova utvrđivanja. Ističe se važnost unaprijeđena proizvodnog programa rasadničke proizvodnje i potrebitost staništu prilagođenih šumskih sadnica ususret novim izazovima koji stoje pred šumarskim sektorom u Republici Hrvatskoj. Iako teško predvidive, klimatske promjene i ugroze su neizbježne, stoga je kvalitetan i raznolik proizvodni program rasadnika šumskih sadnica u Republici Hrvatskoj potrebniji nego ikad kako bi se povećala otpornost šumskih sastojina na trenutne i predstojeće ugroze. Proizvodni program treba prepoznati trenutne i predstojeće obaveze kao i međunarodna kretanja sadnog materijala, recentne znanstvene spoznaje, potrebe praktičnog šumarstva i ostalih grana privrede, predviđanje promjena u pogodnosti staništa za šumske vrste te pronalaženje suvremenih rješenja prilagodbe šuma na predstojeće ugroze i izazove.
1-2/2026
Mihael Delić, Kruno Lepoglavec, Hrvoje Nevečerel
Zeleni koridori kao alat prostornog povezivanja i održivog razvoja
Zeleni koridori predstavljaju važan element zelene infrastrukture koji omogućuje funkcionalno, ekološko i društveno povezivanje urbanih, ruralnih i prirodnih prostora. U Sisačko-moslavačkoj županiji, obilježenoj raznolikim krajobrazima, depopulacijskim trendovima i velikim udjelom šumskih i poljoprivrednih površina, njihova planska uspostava ima poseban značaj za održivi prostorni razvoj. Cilj ovog rada je analizirati mogućnosti primjene parkovnih tehnika u oblikovanju mreže zelenih koridora te ukazati na ulogu šumarske struke u integraciji postojeće prometne i šumske infrastrukture u sustav pješačko-biciklističkog povezivanja prostora. Metodološki pristup temelji se na kombinaciji terenske i uredske analize, prostorne interpretacije te tipološke razrade profila staza i parkovnih elemenata. Analizirano je ukupno 16 zelenih koridora koji povezuju ključna naselja, prirodne i kulturne vrijednosti županije. Za svaki koridor identificirane su dominantne kategorije prometnica, primijenjeni profili staza te planirane parkovne tehnike i prostorne funkcije. Rezultati su objedinjeni u sumarnoj Tablici 1 koja omogućuje preglednu usporedbu i evaluaciju rješenja. Dobiveni rezultati ukazuju na značajan potencijal postojećih šumskih prometnica i nerazvrstanih cesta za nenametljivo uključivanje u mrežu zelenih koridora, uz minimalne prostorne intervencije. Parkovne tehnike, poput odmorišta, interpretacijskih točaka i jednostavnih prijelaza, imaju ključnu ulogu u povećanju sigurnosti, čitljivosti i korištenja prostora. Posebno se ističe doprinos šumarske struke u planiranju, gospodarenju i razvoju ovakvih sustava, s naglaskom na očuvanje krajobraznih vrijednosti i multifunkcionalnu uporabu prostora. Rad daje stručni okvir i praktične smjernice za daljnji razvoj zelenih koridora kao alata održive mobilnosti, rekreacije i prostorne kohezije u ruralnim i rubnim područjima.
3-4/2026
Dalibor Ballian, Vanja Daničić, Velibor Blagojević, Mirzeta Memišević Hodžić
Analiza fenotipskih svojstava bukve i hrasta kitnjaka u izdvojenim sjemenskim objektima u Bosni i Hercegovini
U ovom radu analizirana je struktura 15 sjemenskih sastojina bukve i osam sjemenskih sastojina hrasta kitnjaka koje se nalaze u registru sjemenskih objekata u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, te dodatno struktura sedam sjemenskih sastojina bukve i tri sjemenske sastojine hrasta kitnjaka koje su bonitirane, a nisu registrirane. Za analizu kvalitete sjemenskih sastojina korišteno je 19 fenotipskih svojstava stabala, uključujući tri mjerena svojstva (prsni promjer, visina i starost stabala) i 16 opisnih, koja se procjenjuju, a imaju ključnu ulogu u određenju kvalitete sjemenskih objekata. Kvalitativna struktura izdvojenih sjemenskih sastojina bukve i hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini je zadovoljavajuća, ali je potrebno provesti odgovarajuće šumsko-uzgojne aktivnosti kako bi se struktura popravila. Uzevši u obzir ekološko-vegetacijsku raznolikost koja vlada u različitim područjima Bosne i Hercegovine, broj izdvojenih sjemenskih sastojina bukve i hrasta kitnjaka je nedovoljan za očuvanje njihove autohtone genetske raznolikosti. Raspored sjemenskih objekata samo djelomično pokriva genetsku strukturu vrsta, a jedino je u središnjem dijelu zemlje pokrivenost dobra. To ukazuje da se genetski potencijal vrsta ne koristi dovoljno i da je potrebno dodatno izdvajanje sjemenskih sastojina. Fokus treba biti na malim sastojinama koje rastu u ekstremnim uvjetima, a koje trebaju biti dobro raspoređene od istoka prema zapadu i od sjevera prema jugu, te obuhvatiti što više ekoloških niša. Također, s obzirom na dobru kvalitetu nekih od sjemenskih sastojina u njima bi trebalo provesti individualnu selekciju te bi u sljedećem razdoblju trebalo izdvojiti veći broj plus-stabala i nakon njihovog testiranja pristupiti podizanju sjemenskih plantaža.
3-4/2026
Martina Đodan, Sanja Perić, Andrija Barišić
Productivity of Pedunculate Oak Provenances in the Republic of Croatia – Importance for Forest Restoration
The management of pedunculate oak (Quercus robur L.), one of Croatia’s most important tree species from both socio-economic and ecological perspective, is facing increasing challenges. Various biotic and abiotic threats are affecting overall forest stability. Given the significant variability in the morphological and physiological properties of this tree species, research into provenance productivity plays an important role for the forestry sector. Therefore, this study analyses the productivity of 16 pedunculate oak provenances on two sites in Croatias lowlands: Gajno in Central Croatia and Slavir in Eastern Croatia. Both trials were established in 1988 in a randomised block design in four repetitions by the Croatian Forest Research Institute. Data were collected from 2017 to 2025 (diameter at breast height (DBH) and tree height (h)). Tree volume (v) was calculated, and descriptive statistics, RM-ANOVA, MANOVA, and Tukey post hoc tests were used for data analysis. The results revealed statistically significant differences in volume in the Gajno site, with Velika Gorica provenances exhibiting the highest productivity across the studied years. Provenances Gunja (in 2017), Motovun (in 2021), and Morović (in 2023) displayed the lowest values. In the Slavir site, the highest productivity was recorded in the Guševac provenance, while the lowest was observed in the Velika Gorica provenance across the studied years, even though a statistically significant difference was not proven. Analysis between the two sites confirmed statistically significant differences, with Slavir showing higher productivity. Since the local provenances showed the highest volume, it is recommended to use them for forest restoration programs in the Croatian lowlands. Attention should also be given to the Vrbanja provenance, which displayed above-average volume at both sites, indicating good adaptability to a wider range of site conditions. The findings highlight the importance of scientifically based provenance selection for forest restoration programs, particularly in the context of climate change adaptation. Continuous monitoring and silvicultural measures are imperative for enhancing resilience and ensuring the long-term sustainability of achieving optimal provenance productivity for a given site.
3-4/2026
Dragan Roganović, Filip Vujović
Application of the Maxent Model in Habitat Suitability Assessment for Rosalia alpina (Linnaeus, 1758) in Montenegro
This study applies the Maxent model to predict the potential habitat suitability of the endangered saproxylic beetle Rosalia alpina in Montenegro. The model identified temperature (TEMP) and near-surface relative humidity (NSRH) as the dominant predictors influencing the species’ distribution, followed by vegetation type (VEG) and topographic variables such as slope (SLP) and aspect (ASP). The model achieved good predictive accuracy, with an average test AUC of 0.798 ± 0.012 across five replicates, confirming its robustness and reliability. The resulting potential habitat suitability map indicates that the central and north mountainous regions of Montenegro represent the most suitable areas, corresponding closely with known field observations. These findings highlight the importance of preserving structurally diverse deciduous forests and provide a valuable basis for spatially targeted conservation and sustainable forest management strategies for R. alpina in Montenegro. However, spatial overlap analysis showed that only about 18% of highly suitable (potential) habitats are located within nationally protected areas, and around 20% within the proposed Emerald network. This indicates that a considerable portion of potentially suitable habitats remain unprotected, emphasizing the need to strengthen and expand the existing conservation frameworks and to prioritize these areas for inclusion in the future Natura 2000 network, ensuring effective long-term protection of the species and its key forest habitats.
3-4/2026
Fahrettin Tilki, Omer Er
Influence of Container Type and Growing Media on Seedling Growth of Pinus sylvestris in the Nursery
Type of container and growing media are two important factors that affect seedling quality. The present study aimed to evaluate the effects of the growing media (local peat sources and Finnish peat) and Enso tube containers (type with vertical slits and rocket type) on the morphological attributes of two-year-old container-grown Pinus sylvestris L. seedlings using a completely randomised block experimental design in the nursery. Both container types and growing media significantly affected some seedling morphological attributes such as seedling height (SH), root collar diameter (RCD), the Dickson quality index (DQI), shoot and root dry weights (SDW and RDW, respectively), and sturdiness quotient (SQ) of P. sylvestris seedlings. When the containers were evaluated, the fixed Enso container type with greater volumes, which has vertical slits on the sidewalls, gave better results in terms of most measured seedling morphological characteristics than the Enso-rocket container type with smooth walls. It was also determined that the growing media significantly affected P. sylvestris seedlings’ morphological indices, and low growing media acidity because high local peat pH decreased some morphological quality attributes of P. sylvestris seedlings. The results suggest that lowering local peat pH can increase the potential of local peat as a Finnish peat substitute in container growing media for P. sylvestris seedling production.
3-4/2026
Krunoslav Teslak, Karlo Beljan, Tomislav Čavlović, Karlo Petrinović, Jura Čavlović
Racionalna metoda uređivanja šuma Antuna Tomića kao primjer prilagodljivog gospodarenja šumama s ciljem uspostave prostorno-vremenske potrajnosti
U Republici Hrvatskoj ustaljen je regularni način gospodarenja šumama u kojem se određivanje sječivog prihoda i uređivanje šuma temelji na metodi dobnih razreda. Takav pristup se neopravdano u europskim klasifikacijama svrstava među modele udaljene od prirodi bliskog gospodarenja. U stvarnosti, gospodarenje regularnim šumama u Hrvatskoj obilježava prilagodljivo planiranje sječivog prihoda utemeljeno na teorijskoj površini dobnih razreda, prioritetima obnove, stanju strukture sastojina, potrebama njege te dugoročnom uspostavljanju i održavanju potrajnosti. Uzimajući u obzir i relativno malu prosječnu površinu sastojina (oko 15 ha) te prevladavajuću prirodnu obnovu vlastitim sjemenom, ovaj se način gospodarenja, unatoč klimatskim, zdravstvenim i gospodarskim izazovima, može smatrati prirodi bliskim. Početke prilagodljivog gospodarenja regularnim šumama u 19. stoljeću postavio je Antun Tomić svojom racionalnom metodom uređivanja šuma, koja je utemeljena na površini, aktualnoj drvnoj zalihi i prirastu. Metoda predstavlja otpor nerealnim zahtjevima za sječivim prihodima temeljenim na teorijskom volumnom prirastu, osobito u šumama s velikim udjelom zrelih i prezrelih sastojina te nagomilanom drvnom zalihom. Kombinira Cottinu površinsku metodu i Hundeshagenovu metodu normalnog užitnog faktora te je prilagođena šumama narušene dobne strukture, uz produživanje sječivih dobi radi postupne uspostave normaliteta i potrajnosti prihoda. Može se smatrati prijelazom prema suvremenoj, kombiniranoj metodi dobnih razreda, koja određuje sječivi prihod usporedbom aktualne i teorijske raspodjele površina, drvnih zaliha i prirasta, uz uvažavanje ekoloških i gospodarskih okolnosti. Suvremene mogućnosti izmjere šuma, uključujući daljinsku detekciju, modeliranje i primjenu umjetne inteligencije omogućuju precizno i dinamično planiranje gospodarenja. Korištenje baza podataka, simulatora razvoja šuma i sustava potpore odlučivanju unaprjeđuje vrednovanje različitih scenarija, uključujući klimatske promjene, čime se olakšava odabir optimalnih rješenja. U tom kontekstu, Tomićeva metoda predstavlja važnu povijesnu osnovu razvoja suvremenog, prilagodljivog i objektivnog planiranja gospodarenja šumama.
1-2/2025
https://doi.org/10.31298/sl.149.1-2.1
Željko Španjol, Ivana Gašparović, Damir Barčić, Ana Šujica, Martina Obradović, Mario Ančić, Mihaela Jankavić, Sanja Stevanović, Boris Dorbić
Biološko-ekološka i prostorna analiza spomenika parkovne arhitekture-park oko dvorca Hellenbach u Mariji Bistrici
Perivoji su sastavni dijelovi dvorca i uglavnom se zaštićuju kao prostor dvorca. Zaštićeni su Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99; 151/03; 157)03; 87/09; 88/10; 61/11; 25/12; 136/12; 157/13; 152/14; 98/15; 44/17; 90/18; 32/20; 62/20; 117/21; 114/22) i Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13; 15/18; 14/19; 127/19). Perivoj u sklopu dvorca Hellenbach u Mariji Bistrici predmet je ovog istraživanja, zbog izrazito velike povijesne i kulturne važnosti na nacionalnoj razini. Ovaj rad se temelji na analizi inventarizacija dendroloških svojti perivoja Hellenbach u nešto više od četrdeset godina (inventarizacije provedene: 1978., 2007., 2011. i 2021. godine) te promjenama koje su u smislu prisutnosti svojti te njihovih udjela protokom vremena dogodile. Posljednju inventarizaciju, terenski rad, izmjeru i prikupljanje podataka obavili su autori rada u svibnju 2021. godine. Izmjerena su sva stabala i grmovi, a prikupljeni podaci korišteni su za usporedbu sadašnjeg s prijašnjim stanjem. Rezultati analize temelj su za definiranje mjera obnove i očuvanja perivoja oko dvorca u budućnosti. Na temelju potonjeg, glavna smjernica za uređenje perivoja na temelju inventarizacije, analize i buduće namjene, nameće se kombinacija revitalizacije i konzervacije dvorca s perivojem. Terenskim dijelom istraživanja utvrđeno je da je zdravstveno stanje perivoja zadovoljavajuće, ali s nužnim radovima sanacije dendroflore perivoja. Autori predlažu, nakon izrade Stručne podloge, širenje granice obuhvata zaštite perivoja kao spomenika parkovne arhitekture na cjelokupnom prostoru od 5,5 ha, sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13; 15/18; 14/19; 127/19). Zaštita cjelokupnog prostora povijesnog perivoja omogućuje njegovu potpuno funkcionalno vrednovanje (povijesno, krajobrazno, uporabno), aktivniju zaštitu i održavanje. Upravljanje dvorcima i perivojima moglo bi se provesti kroz plan upravljanja ili gospodarenja na osnovi prihodovanja od posjetitelja, što bi bio sastavni dio modernog kulturnog turizma u Hrvatskom zagorju.
1-2/2025
Esmera Kajtaz, Dženita Alibegić, Haris Nikšić, Željko Španjol, Boris Dorbić
Varijacije u sadržaju ukupnih fenola i antioksidacijske aktivnosti sviježih Listova čuvarkuće (Sempervivum tectorum L.) s obzirom na provenijenciju iz urbane i ruralne sredine : područje Mostara, Bosna i Hercegovina
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi antioksidacijsko djelovanje i ukupni fenolni sastav svježih listova Sempervivum tectorum L. s obzirom na provenijenciju iz urbane i ruralne sredine. Svježi listovi biljnog materijala čuvarkuće prikupljeni su za sunčanog dana sredinom lipnja 2024. god. Homogenizirani uzorak je podvrgnut ekstrakciji maceracije na sobnoj temperaturi uz uporabu destilirane vode i vodene otopine etanola 70 % i 50 % te metanola 70 % i 50 %. Ukupni sadržaj fenola određen je Folin-Ciocalteu metodom, a antioksidacijska aktivnost procijenjena je DPPH „scavenging“ metodom te izražena primjenom standarda Trolox-a kao ekvivalenta (µmol TE/g). Udio ukupnih fenola kretao se u rasponu od 42,91 ± 0,83 do 115,96 ± 0,48 mg GAE/g, u ovisnosti od vrste korištenog otapala i porijeklu biljnog materijala. Najviše vrijednosti antioksidacijske aktivnosti pokazao je metanolni ekstrakt s vrijednošću 672,51 ± 2,47 µmol TE/g, a najniže vodeni ekstrakti biljnog materijala oba porijekla. Uzorci lista čuvarkuće s više nadmorske sredine pokazali su izuzetnu antioksidacijsku aktivnost s vrijednostima od 672,51 ± 2,47 do 359,79 ± 3,97 µmol TE/g, dok uzorci prikupljeni na nižim nadmorskim visinama pokazuju nižu sposobnost uklanjanja radikala prema DPPH metodi s vrijednostima od 366,86 ± 6,91 do 232,78 ± 4,55 µmol TE/g. Uporabom multipla linearne regresije, pokazano je kako su provenijencija (ß = -0,64; t = -3,167; 0,0016 < 0,05) i otapalo (ß = 0,552; t = 2,734; 0,029 < 0,05) značajni prediktori sadržaja ukupnih fenola za analizirane uzorke. Provenijencija (ß = 0,78; t = 4,55; 0,003 < 0,05) i otapalo (ß = -0,422; t = 2,445; 0,044 < 0,05) predstavljaju također značajne prediktore i za rezultate antioksidacijske aktivnosti analiziranih uzoraka čuvarkuće. Rezultat t-testa je pokazao da postoji statistički značajna razlika (0,013 < 0,05) za antioksidacijsku aktivnost s obzirom na provenijenciju biljnog materijala (urbano/ruralno).
1-2/2025
Biljana M. Nikolić, Jelena Božović, Dalibor Ballian, Saša Eremija, Zorica S. Mitić, Marija S. Marković, Nevena Čule
Varijabilnost mikroelemenata u iglicama prirodnih populacija Picea omorika
Ovo je prva studija varijabilnosti mikroelemenata u iglicama sedam populacija Picea omorika (Panč.) Purk. iz Srbije. Putem ICP spektometra analizirano je sedam bitnih, tri korisna i šest toksičnih mikroelemenata. Njihov raspon bio je sljedeći: Mn > Fe > Zn > Al > Na > B > Cu > Ni > Cr > Cd > Co. Mikroelementi Mo, As, Hg, Pb and Se otkriveni su u tragovima. Sadržaj Al, B, Co, Cr i Na po prvi je put utvrđen u iglicama P. omorika. Među korisnim mikroelementima najobilniji je Al, a među toksičnim Cr. Najjužnija populacija, kanjon Mileševke, imala je najviše vrjiednosti Zn, Cu, Ni, Co i Cd i najniže vrijednosti B. Diskriminantna i klaster analiza pokazale su najveće razlike od ostalih populacija. U budućnosti bi bilo bi korisno istražiti čimbenike koji izazivaju ugrožavanje P. omorika u njihovoj prirodnoj rasprostranjenosti ili sprječavaju prirodnu obnovu vrste.
1-2/2025
Zümrüt Kurtulgu, Atinç Pirti
Novi pristup klasifikaciji terenskih točaka šumskoga područja temeljem podataka prikupljenih zračnim laserskim sustavom
LiDAR sustavi sve se učestalije i učinkovitije koriste u svim aspektima šumarstva. Imaju važnu ulogu u mnogim primjenama kao što je primjerice izrada detaljnih šumskih karata, dobivanje visoko preciznih podataka o visini, gustoći i rasporedu stabala, a koriste se i za detaljno mapiranje topografije šumskoga tla, kontrolu klizišta i erozijskih procesa, pri planiranju šumskih cesta te upravljanju vodenim površinama. Topografske karte šuma i šumskih zemljišta mogu se izraditi s velikom preciznošću zahvaljujući LiDAR tehnologiji. U našem istraživanju predstavljamo novi pristup korištenja LiDAR podataka pri kreiranju fizičkih karakteristika šumskog zemljišta. U ovom pristupu, LiDAR podaci prikupljeni iz zraka podijeljeni su u skupove podataka prema povratima. Kreirana su tri skupa podataka: drugi povrat, posljednji povrat i prvi/posljednji povrat te je svaki skup podataka pozicioniran u mrežnu strukturu, a daljnje filtriranje izvršeno je prema srednjim vrijednostima visine točaka u ćeliji. Tijekom analize i obrade podataka korišten je DBSCAN algoritam klasteriranja, što predstavlja jednu od metoda strojnog učenja. Epsilon vrijednost, jedan od parametara korištenih u DBSCAN algoritmu, određena je prema indeksu obrisa terena, a LiDAR terenske točke zatim su klasificirane. Klasificirane LiDAR terenske točke uspoređene su s postojećim terenskim kontrolnim točkama. Kao rezultat dobivena je kombinacija skupa podataka drugog povrata i posljednjeg povrata koja pokazuje uspješne rezultate s kappa vrijednošću od 82,27 % i vrijednošću F1 rezultata od 0,71. Isto tako stvoreni su i uspoređeni digitalni modeli terena. Kako bi se pokazala učinkovitost predloženog pristupa, podaci su uspoređeni s CSF algoritmom, koji predstavlja jednu od tradicionalnih metoda filtriranja. Nakon procjene točnosti, bilo je moguće klasificirati više LiDAR terenskih točaka pomoću predloženog pristupa. Stoga smatramo da LiDAR terenski podaci mogu stvoriti detaljnu i točnu topografsku kartu, definirati značajke šume i šumskoga zemljišta te doprinijeti procesu donošenja odluka za različite aspekte šumarskih djelatnosti.
1-2/2025
Özdemir Şentürk, Mehmet Güvenç Negiz, Serkan Gülsoy
Ekološka klasifikacija i mapiranje okruga Gölhisar temeljeno na hijerarhijskom modelu
U ovom istraživanju provedeno je hijerarhijsko modeliranje temeljeno na ekološkoj klasifikaciji zemljišta te mapiranje u okrugu Gölhisar s vegetacijskim skupinama. Podaci o prisutnosti i odsutnosti drvenastih biljnih vrsta zabilježeni su na 398 pokusnih ploha. U istraživanju su definirane varijable nadmorske visine, nagiba, orijentacije, indeksa zračenja, indeksa topografskog položaja i geološke podloge potrebne za klasifikaciju temeljenu na modelu i procese mapiranja. U procesu statističke evaluacije prvo su određene razlikovne skupine klasterskom analizom, a zatim su modelne skupine određene pomoću klasifikacijskog stabla. Hi-kvadrat test primijenjen je za određivanje odnosa između područja poduzorkovanja u skupinama dobivenih klasterskom analizom i područja poduzorkovanja u skupinama modela dobivenih tehnikom klasifikacijskog stabla. Kao rezultat ovih postupaka dobivene su ukupno četiri različite vegetacijske skupine u okrugu po principu hijerarhijskog razlikovanja. U posljednjoj fazi proveden je proces regionalizacije korištenjem varijabli koje strukturiraju model stabla pomoću tehnike klasifikacijskog stabla te je tako dobiveni model stabla mapiran. Kao rezultat ovog istraživanja, okrug Gölhisar podijeljen je u četiri različite vegetacijske skupine. Na temelju te hijerarhijske klasifikacije vegetacije, utvrđene su najvažnije varijable kao što su nadmorska visina, indeks zračenja, indeks topografskog položaja i vrste geološke podloge. Dok prva i druga skupina izdvojenih vegetacijskih skupina odgovaraju gornjim dijelovima eu-mediteranskog i sub-mediteranskog klimatskog pojasa, može se reći da treća i četvrta skupina odgovaraju planinskoj (iznad 1200 – 1300 m) i oro-sredozemnoj klimatskoj zoni.
1-2/2025
Ana Romana Armanda, Mario Bjeliš
Pregled invazije i mogućnosti upravljanja kontrolom Cydalima perspectalis (Lepidoptera, Crambidae)
Šimširov moljac, Cydalima perspectalis, porijeklom iz istočne Azije, prisutan je u 40 zemalja u Europi i na Bliskom istoku, kao i u dvije države u Sjevernoj Americi. Točan put invazije nije do kraja poznat, ali vjeruje se da je do Europe i Sjedinjenih Država stigao višestrukim unošenjem uvezenih biljaka šimšira, nakon čega je uslijedilo daljnje širenje zbog bioloških karakteristika vrste, klimatskih uvjeta i široke rasprostranjenosti biljke domaćina. Cilj ovog preglednog rada jest pružiti pregled literature o visoko invazivnoj vrsti C. perspectalis i razmotriti buduća perspektivna rješenja za učinkovitu kontrolu i praćenje. Moguće metode suzbijanja uključuju insekticide i ekološki prihvatljive metode kao što su primjena entomopatogenih bakterija, gljivica, nematoda, biljnih insekticida i metode konfuzije. Primjena metoda integrirane zaštite ključna je za kontrolu C. perspectalis. Metode detekcije, strategije prevencije, praćenje štetnika i zaraze, procjena sposobnosti prezimljavanja i razvoj učinkovitih mjera kontrole ključne su buduće perspektive. Istraživanjem, suradnjom i strateškim intervencijama moguće je ublažiti utjecaj C. perspectalis i zaštititi osjetljive ekosustave od razornih posljedica ovog invazivnog štetnika.
1-2/2025
Damir Miškulin, Nives Salopek, Dalibor Babić, Matea Vuković, Tihana Otmačić
Analiza uspješnosti sanacija vjetroizvala u državnim šumama na području Parka prirode Medvednica
Medvednica svojim položajem u neposrednoj blizini glavnog grada dobiva izuzetno veliku pozornost građana. Uz ekološke i ekološko-socijalne funkcije šuma, do izražaja značajno dolaze i socijalne općekorisne funkcije: turističke, rekreacijske, zdravstvene i estetske. Unutar Parka prirode Medvednica velika pozornost javnosti usmjerena je na gospodarenje šumama, a brojni upiti vezani suza biološku obnovu šuma koja uključuje i uklanjanje stabala. Jedini održivi način gospodarenja koji provodimo omogućava održavanje optimalnog stanja šumskih ekosustava kako bi se pratili zahtjevi prirode koja svakodnevno od nas traži razumijevanje prirodnih procesa i promjena. Šume na području Parka prirode Medvednica u proteklih su 12 godina pretrpjele nekoliko velikih i više manjih olujnih nevremena, koja su ostavila značajan trag na krajobrazu tog područja, narušila strukturu i stabilnost sastojina, te promijenila planove gospodarenja šumama tog područja.
Hrvatske šume d. o. o. koje gospodare državnim šumama Medvednice uložile su izuzetne napore u svim fazama sanacije vjetroizvala i za nastavak daljnjeg potrajnog gospodarenja. Sanacije vjetroizvala možemo podijeliti u tri faze: 1. hitne intervencije na javnoj infrastrukturi, 2. izmjera i izvoz drvne mase uz uspostavu šumskog reda, 3. biološka obnova šuma.
Svrha je rada dobiti prikaz provedenih radova na sanaciji kako bi poslužili kao primjer dobre prakse u okolnostima klimatskih ekstrema. Cilj je ovog rada prikazati količine drvne mase sanirane u proteklih 12 godina i ukazati na važnost kontinuiranog gospodarenja za stabilnost šuma na Medvednici kako bismo upravo time pokušali smanjiti utjecaj klimatskih promjena. Također ćemo prikazati kako je sanacija vjetroizvala utjecala na planirano gospodarenje propisano šumsko-gospodarskim planom te kako nekontrolirano izvaljivanje drvne mase zbog vjetra utječe na izgled Medvednice, a time zahtjeva opasne i skupe zahvate sanacije. Posljedično, ulažu se veliki trud i sredstva u informiranje javnosti o svim šumskim radovima na području Medvednice te se nastoji približiti načela šumarske struke i ukazati na svrhu organiziranog gospodarenja šumama radi uspostave povjerenja između javnosti i šumarske struke.
3-4/2025
Damir Drvodelić, Ela Španjol, Marko Vuković, Tomislav Jemrić
Morfologija ploda mušmule (Mespilus germanica L.) u ovisnosti o veličini ploda
Cilj istraživanja jest utvrditi utjecaj veličine ploda mušmule (Mespilus germanica L.) na morfološka svojstva ploda i sjemena. Plodovi mušmule ručno su ubrani u jesen 2022. i 2023. godine u komercijalnoj zrelosti s krošnja deset stabala u području pokraj Đulovca, Hrvatska. Navedeni plodovi podijeljeni su u tri grupe prema njihovoj masi (mali (< 14 g), srednji (14 – 17 g) i veliki (> 17 g)). Zabilježen je značajan utjecaj (P < 0,01) veličine ploda, godine te interakcije veličine ploda i godine na masu ploda, duljinu ploda, širinu ploda, geometrijski promjer ploda, sferičnost i indeks oblika ploda. Duljina i širina ploda imala je značajnu korelaciju s masom ploda u skoro svim slučajevima, s jedinom iznimkom kod srednje velikih plodova u 2022. godini za duljinu ploda. Sferičnost ploda bila je pozitivno korelirana sa širinom ploda i negativno s duljinom ploda i indeksom oblika ploda. Broj punih sjemenki po plodu bio je samo blago koreliran ili nekoreliran s masom ploda, duljinom ploda, širinom ploda, indeksom oblika ploda i geometrijskim promjerom ploda. Veliki plodovi se u 2022. i 2023. godini mogu jasno razdvojiti od ostalih kategorija plodova pomoću diskriminantne analize, što je posljedica utjecaja prirode na morfologiju ploda. Može se zaključiti da je čak i na istoj lokaciji prisutna velika varijabilnost ploda mušmule te sukladno navedenome postoji veliki oplemenjivački potencijal. Stoga su potrebna daljnja istraživanja koja će obuhvatiti cijeli teritorije Republike Hrvatske.
3-4/2025
Peter Vindiš, Damijan Kelc, Peter Berk
Detekcija najezde potkornjaka pomoću drona i analize snimaka u šumama smreke
Potkornjaci, kao što su osmerozubi smrekov potkornjak (Ips typographus L.) i šesterozubi smrekov potkornjak (Pityogenes chalcographus L.), uzrokuju iznimnu ekonomsku i ekološku štetu u šumama, posebno u područjima gdje dominira obična smreka (Picea abies L. Karst.). Brzo otkrivanje i suzbijanje žarišta potkornjaka ključno je u borbi protiv potkornjaka, međutim, nažalost, sustav otkrivanja zaraze u Sloveniji pomalo je zastario. U sklopu istraživačkog projekta proveden je eksperiment pomoću drona i multispektralne kamere za traženje štete od potkornjaka. Eksperiment je obuhvatio šumsko područje od 21,02 hektara koje je pregledano dronom kako bi se snimile slike multispektralnom kamerom. Obradom prikupljenih podataka izrađeni su ortomozaik i NDVI indeks. Na temelju analize NDVI indeksa identificirana su potencijalna mjesta najezde potkornjaka. Fizičkim pregledom terena utvrđeno je stvarno stanje u prirodi. Rezultati eksperimenta pokazali su da su na sva tri područja u kojima je bila predviđena najezda potkornjaka stabla obične smreke pokazivala znakove napada smrekovim osmerozubim potkornjakom.
3-4/2025
Özkan Evcin, Büşra Kalleci
Novi nalazi šarenog tvora, Vormela peregusna (Guldenstaedt, 1770) u Turskoj, trenutna i potencijalna distribucija uslijed klimatskih promjena
Šareni tvor, Vormela peregusna (Güldenstädt 1770) pripada porodici Mustelidae. Iako je ova rijetka vrsta široko rasprostranjena na lokalnoj i regionalnoj razini u Turskoj, zastupljena je s malom populacijom. Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN), šareni tvor naveden je kao ranjiva (VU) vrsta. U ovom smo istraživanju prvo odredili podatke o lokaciji pomoću društvenih mreža (YouTube i Instagram), GBIF-a (Globalni informacijski sustav za bioraznolikost), TRAMEM-a (Anonimni sisavci Turske) i pregleda literature kako bismo odredili trenutna područja distribucije vrste u Turskoj. Kao rezultat istraživanja provedenog pomoću različitih izvora, utvrdili smo prisutnost vrste na 103 lokacije u Turskoj. Štoviše, kao rezultat terenskih istraživanja, rijetka je vrsta uočena i zabilježena u pokrajini Kastamonu. Koristili smo metodu maksimalne entropije (MaxEnt) za modeliranje trenutnih i budućih potencijalnih područja rasprostranjenosti vrste ovisno o dva scenarija klimatskih promjena (SSP2-4.5 i SSP5-8.5). Kada su procijenjeni rezultati modeliranja, AUC vrijednosti scenarija klimatskih promjena procijenjene su između 0,89 i 0,91. Prema rezultatima Jackknife testa, Bio14 utvrđena je kao najvažnija bioklimatska varijabla koja pridonosi modelu distribucije potencijala šarenog tvora za scenarije SSP 2-4.5 i SSP 5-8.5. Rezultati modeliranja nude osnovu za izradu trenutnih i budućih predviđanja regionalne distribucije šarenog tvora u Turskoj prema scenarijima klimatskih promjena.
3-4/2025
Kadir Alperen Coskuner, Ismet Harman, Sadiq Zeynalov, Ertugrul Bilgili
Istraživanje dugoročnih dinamika požara u različitim tipovima zemljišnog pokrova u odnosu na klimu u krajobrazima istočnog Mediterana
Mediteranska regija odlikuje se raznolikim krajobrazima i jedinstvenim klimatskim uvjetima, što ovu regiju čini izuzetno važnom u kontekstu požara. Turska je jedna od najvećih zemalja na Mediteranu s izvanrednim prirodnim bogatstvom, karakteriziranim raznovrsnim biljnim pokrovima koji obuhvaćaju različite ekosustave i staništa. Požari igraju ključnu ulogu u oblikovanju ekosustava u područjima sklonim požarima u Turskoj. Razumijevanje odnosa između sastava vegetacije, klimatskih faktora i povijesnih obrazaca požara stoga je ključno za učinkovito upravljanje požarima u očuvanju okoliša u istočnom Mediteranu i svijetu uopće. Ovo istraživanje izvještava i raspravlja o dinamici požara u Turskoj u razdoblju od 2001 do 2020. godine u različitim klasama pokrova zemljišta, koristeći ESA FireCCI51 za opožarene površine i podatke o požarima na terenu. Cilj ovog istraživanja je pružiti uvid u složen odnos između aktivnosti požara ispitivanjem interakcija i dugoročnih klimatskih varijabli, deficita tlaka pare (VPD) i Angströmovog indeksa. Analiza podataka FireCCI51 otkrila je različite prostorne obrasce pojave požara u raznolikim krajobrazima na području istraživanja. Požari su pretežno koncentrirani u područjima prekrivenim igličastim vrstama i grmljem na zapadu i jugu, dok su požari u širokolisnim, travnatim i poljoprivrednim područjima češći u ostalim dijelovima Turske. Unatoč zakonskim ograničenjima, spaljivanje ostaje uobičajena praksa, što doprinosi pojavama požara, osobito tijekom suhih i vrućih razdoblja nakon žetve. Dugoročni klimatski trendovi, osobito povećanje VPD-a i smanjenje količine oborina, značajno utječu na dinamiku požara na istraživanom području. Visoki VPD dobro korelira s povećanom aktivnošću požara, što ukazuje na njegovu ulogu u vlažnosti goriva i spaljenoj površini. Povećanje trenda VPD-a i smanjenje Angströmovog indeksa naglašava sve veću osjetljivost krajobraza na požare, što sugerira potencijalni utjecaj klimatskih promjena na spaljenu površinu.
3-4/2025
Canpolat Kaya, Ahmet Acarer, Sibel Tekin
Globalne klimatske promjene, prijetnje: istraživanje na primjeru divokoze
Predviđa se da će globalne klimatske promjene, kao jedno od najvećih uništenja koje pogađa Zemlju, značajno utjecati na planinske ekosustave. Ova studija istražuje predstavljaju li globalne klimatske promjene prijetnju planinskim ekosustavima, posebno imajući u vidu da su planinske životinje u tim staništima vrlo pokretljive. U skladu s tim, istraživanje je imalo za cilj mapirati prikladnost staništa divokoze, vrste koja je široko rasprostranjena diljem Europe, u različitim sadašnjim i budućim klimatskim scenarijima. Da bi se to postiglo, odabrana je metoda modeliranja MaxEnt, koja koristi najnovije klimatske podatke WorldClima za ilustraciju utjecaja globalnih klimatskih promjena. Trenutna prikladnost staništa za divokoze spada u kategoriju „dobrog” modela, s AUC rezultatom od 0,839 za skup podataka za treniranje i 0,834 za skup podataka za testiranje. Varijable koje pridonose modelu su indeks neravnosti terena, nadmorska visina, ukupna godišnja količina padalina i godišnji raspon temperature. Na temelju ovih varijabli, koristeći model HadGEM3-GC31-LL iz WorldClima, pomoću klimatskih scenarija SSP126, SSP245 i SSP585, stvorene su karte prikladnosti staništa za divokozu za 2100. godinu. Prema toj klasifikaciji, trenutni model staništa divokoze pokazuje da je 27,71 % Europe pogodno za obitavanje ove vrste. Nasuprot tome, u budućnosti će za obitavanje divokoze biti pogodno samo 24,71 % staništa prema scenariju SSP126, 21,53 %, prema scenariju SSP245 te svega 16,21 % prema scenariju SSP585. Stoga, u usporedbi s trenutnim modelom, scenarij SSP585 za 2100. godinu predviđa smanjenje pogodnog staništa za 42 %. Prema toj stopi, globalne klimatske promjene prijetnja su rasprostranjenosti divokoze.
3-4/2025
Louiza Soualah, Mouatez Billah Boussouf, Abdelhafid Bouzekri
Trendovi u istraživanju kartiranja i upravljanja šumskim požarima: bibliometrijski pregled
Šumski požari predstavljaju značajan ekološki izazov koji utječe na ekosustave, biološku raznolikost i ljudske zajednice. Tijekom posljednjeg desetljeća, istraživanja u području kartiranja i upravljanja šumskim požarima značajno su porasla, odražavajući hitnu potrebu za učinkovitim strategijama za ublažavanje ovih rizika. Ovaj pregledni rad ispituje odnos između kartiranja i upravljanja šumskim požarima od 2013. do 2023. godine pomoću bibliometrijske analize temeljene na PRISMA okviru. Za analizu je odabrana baza podataka Scopus zbog njenog opsežnog raspona publikacija, kako bi se osigurala sveobuhvatnost relevantnih istraživanja. Početno pretraživanje identificiralo je 927 dokumenata, koji su pročišćeni na 240 publikacija putem specifičnih kriterija uključivanja i isključivanja. Analiza otkriva značajan porast objava od 2019. godine, ističući najproduktivnije časopise, autore, institucije i zemlje u ovom području. Ključna otkrića uključuju identifikaciju vodećih istraživačkih centara i utjecajnih suradnika, kao i pojavljivanje novih trendova i prevladavajućih ključnih riječi. Porast broja radova naglašava ključnu ulogu kartiranja i upravljanja šumskim požarima, posebno u kontekstu globalnih klimatskih promjena i njihovih pogoršavajućih učinaka na incidenciju i ozbiljnost požara. Ovaj pregled pruža vrijedne uvide u rastući opseg istraživanja šumskih požara, naglašavajući važnost kontinuirane inovacije i suradnje.
5-6/2025
Tatjana Mandić Bulić, Marilena Idžojtić
Drvenaste biljke nacionalnog parka Brijuni
U radu su inventarizirane i analizirane drvenaste biljke Nacionalnog parka Brijuni. Istražene su autohtone i alohtone svojte prisutne 2021. i 2022. godine na otocima Veli Brijun, Mali Brijun i Krasnica (Vanga). Analizirani su sljedeći podaci: broj svojti, pripadnost porodici, areal, habitus, trajnost listova, jedinstvene, razmjerno rijetko prisutne i invazivne svojte u Hrvatskoj. Zabilježeno je 228 drvenastih vrsta, podvrsta, varijeteta, kultivara i križanaca, od čega je 27 golosjemenjača, iz 13 rodova, a 201 kritosjemenjača, iz 128 rodova. Najviše rodova ima porodica Rosaceae, zatim slijede Lamiaceae, Asparagaceae i Cupressaceae. Najveći broj svojti imaju rodovi Prunus i Ficus. Prema habitusu, najzastupljenije su svojte drveća, dok su prema trajnosti listova najbrojnije vazdazelene svojte. Među zabilježenim svojtama nijedna nije jedinstvena za Hrvatsku, ali osam ih je razmjerno rijetko prisutno u uzgoju. Na području Nacionalnog parka Brijuni zabilježena je samo jedna u Hrvatskoj strogo zaštićena biljna vrsta, obična tisa (Taxus baccata L.), kao i dvije invazivne vrste, pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle) i bagrem (Robinia pseudoacacia L.). Na temelju istraživanja i dostupnih literaturnih podataka provedena je usporedba sadašnjeg stanja dendroflore s podacima s početka i kraja prošlog stoljeća. Istraživanje je pokazalo da je tijekom nešto više od jednog stoljeća došlo do značajne izmjene u sastavu drvenaste flore. Rezultati ovog rada pružaju vrijedan uvid u raznolikost i dinamiku dendroflore Nacionalnog parka Brijuni te naglašavaju važnost kontinuiranog monitoringa.
5-6/2025
Esmera Kajtaz, Dženita Alibegić, Haris Nikšić, Željko Španjol, Boris Dorbić
Određivanje antioksidacijskog profila uzoraka esencijalnog ulja i ekstrakata dobivenih iz lavande (Lavandula angustifolia Miller)
Obična lavanda (Lavandula angustifolia Miller) je niska, višegodišnja grmasta biljka koja raste u zemljama oko zapadnog Mediterana. Potekla je iz sunčanih stjenovitih područja i prvenstveno se uzgaja zbog svojih esencijalnih ulja. Različite studije pokazale su da određene vrste ljekovitih biljaka, kao što je L. angustifolia Miller, koje sadrže linalol i linalil acetat ester, imaju blagi sedativni učinak i koriste se u aromaterapiji i fitoterapiji za ublažavanje stresa. Svrha ove studije je utvrditi antioksidacijsku aktivnost uzoraka obične lavande. Uzorci biljnog materijala prikupljeni su sa sljedećih područja: Gubavica (općina Mostar) i Šehovina (grad Mostar). Pri tome su analizirana četiri uzorka: esencijalno ulje dobiveno hidrodestilacijom biljnog materijala (Gubavica), uzorak maceriran u etil acetatu (Šehovina), prikupljeni vodeni ostatak nakon hidrodestilacije (Gubavica) te komercijalno esencijalno ulje. Određivanje antioksidacijske aktivnosti uzoraka provedeno je s pomoću sljedećih metoda: DPPH, ABTS i FRAP. Hidrodestilirano esencijalno ulje, kao i komercijalno ulje, pokazali su slabiju antioksidacijsku aktivnost, što je potvrđeno svim korištenim metodama. Slabija antioksidacijska aktivnost također je zabilježena u analizi uzorka etil acetata. Praćenjem tijeka reakcije za navedene uzorke nije bilo moguće izračunati IC50 vrijednost. Vodeni ostatak nakon hidrodestilacije pokazao je najvišu antioksidacijsku aktivnost prema svim korištenim metodama, što je potvrđeno IC50 vrijednošću prema DPPH metodi, koja je bila 0,032 ± 0,006 mg/mL, dok je za ABTS metodu IC50 vrijednost bila 0,135 ± 0,003 mg/mL. Također, prema FRAP metodi, vodeni ostatak nakon hidrodestilacije pokazao je najbolju antioksidacijsku aktivnost (1099,45 ± 25,39 mg Evit. C/g ekstrakta). Usporedbom kemijskog sastava i antioksidacijske aktivnosti ispitivanih uzoraka može se zaključiti da su za antioksidacijsko djelovanje odgovorni fenolni spojevi koji su bili sadržani u vodenom ostatku nakon hidrodestilacije esencijalnog ulja, koji je i pokazao najbolju aktivnost, a da spojevi koji čine esencijalno ulje imaju neznatnu učinkovitost kad je u pitanju određivanje antioksidacijskog kapaciteta.
5-6/2025
Ayşegül Tekeş, Serkan Özdemir, Candan Aykurt, Serkan Gülsoy, Kürşad Özkan
Modeliranje distribucije vrsta crvenog gloga (Crataegus monogyna Jacq.) kao odgovor na klimatske promjene
Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti sadašnji i budući potencijalni status vrste Crataegus monogyna Jacq., vrste važne za dobivanje nedrvnih šumskih proizvoda, u planinama Bozdaglar u egejskoj regiji Turske. MaxEnt metoda korištena je za modeliranje potencijalne distribucije i mapiranje ciljnih vrsta. Klimatski podaci dobiveni su iz baze podataka WorldClim. Podaci o budućim klimatskim uvjetima preuzeti su iz projekcije UKESM1-0-LL za razdoblje 2081.-2100. Kao rezultat procesa modeliranja, vrijednost AUC skupa podataka za treniranje iznosi 0,802, a vrijednost AUC testnog skupa podataka 0,609. Varijable koje oblikuju model su BIO12 (godišnja oborina), BIO7 (godišnji raspon temperature (BIO5-BIO6)), HI (indeks topline), TPI (indeks topografskog položaja) i BIO13 (oborine najkišovitijeg mjeseca). Procijenili smo da će se pogodno područje rasprostranjenosti ciljane vrste, koje trenutno iznosi 182.214 ha, prema najgorem scenariju SSP5 8.5 smanjiti za 7.311 ha, dok će se neprikladna površina, koja trenutno iznosi 75.490 ha, povećati za 250.393 ha. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem pomoći će u razvoju strategija očuvanja i planova upravljanja specifičnih za navedeno područje važnih za šumarsku struku.
5-6/2025
Ali Bayraktar, Deniz Güney, Fahrettin Atar, Ibrahim Turna
Procjena ukorjenjivanja reznica Lagerstroemia indica L. u različitim uvjetima staklenika, medijima za ukorjenjivanje i primjenama fitohormona
Lagerstroemia indica L. omiljena je ukrasna biljka u projektima uređenja krajobraza, a njezini različiti vegetativni dijelovi uvelike se koriste u medicini. Ova studija imala je za cilj razmnožiti tu vrstu korištenjem drvenastih reznica zbog njezinih poželjnih značajki. U tu svrhu postavljena su tri različita staklenička medija (SM), svaki sa supstratima perlita i treseta za ukorjenjivanje (UM). U svakom mediju, uz kontrolu, korištene su reznice tretirane s dozama od 1000 ppm i 5000 ppm indol-3-maslačne kiseline (IMK) i ?-naftalenoctene kiseline (NAK), koje pripadaju skupini fitohormona (FH) auksina. Rezultati istraživanja pokazali su da su SM-2 (temperatura zraka: 20±2 °C; temperatura stola za ukorjenjivanje: 25±2 °C) i SM-3 (staklenik s najlonskim tunelom) imale veće postotke ukorjenjivanja (PU) i duljine korijena (DK) u usporedbi s SM-1 (temperatura zraka i stola za ukorjenjivanje: 20±2 °C), koji je imao najveći broj korijena (BK). U svim trima uvjetima staklenika, perlitni supstrat pokazao je jasnu prednost u pogledu postotka ukorjenjivanja; ipak, tresetni supstrat uglavnom je dao bolje rezultate u pogledu duljine i broja korijena. Kao rezultat istraživanja, najviši postotci ukorjenjivanja zabilježeni su u perlitnom mediju za ukorjenjivanje, s 90.00 % u tretmanu NAK 1000 ppm u SM-2 i tretmanu NAK 5000 ppm u SM-3. Na temelju rezultata studije, za postizanje visokog uspjeha ukorjenjivanja preporučuje se koristiti reznice tretirane s NAK 1000 ppm u perlitnom supstratu za ukorjenjivanje u stakleničkom mediju gdje je temperatura stola za ukorjenjivanje postavljena 5 ? više od temperature zraka.
5-6/2025
Hediye Aktaş Aytepe, Ali Kavgaci
Sintaksonomski prilog klasifikaciji vegetacije Turske iz JZ Anatolije: žarište raznolikosti biljaka
Ova studija provedena je kako bi se utvrdili raznolikost vegetacije i ekološki gradijenti na planini Bencik u jugozapadnoj Anatoliji (Turska), koja je žarište raznolikosti biljaka. Terensko uzorkovanje provedeno je u skladu s metodologijom Braun-Blanqueta. Za klasifikaciju biljnih zajednica korištena je hijerarhijska klaster analiza. Ekološka interpretacija definiranih zajednica provedena je metodom nemetričkog višedimenzionalnog skaliranja s pasivnom projekcijom topografskih varijabli. Identificirano je pet biljnih zajednica koje pripadaju različitim tipovima vegetacije (šuma, makija i regresivna sukcesivna faza). Osim gariga, ostali tipovi vegetacije opisani su na razini asocijacije, od čega su tri opisane po prvi puta. Šume u kojima dominira bor predstavljene su asocijacijama Hymenocarpo circinnati-Pinetum brutiae unutar sveze Styraco officinalis-Pinion brutiae (Pinetalia halepensis, Pinatea halepensis) i Vicio lathyroidis-Pinetum pallasianae unutar sveze Adenocarpo-Pinion pallasianae (Erico-Pinetalia, Erico-Pinetea). Obje su nove asocijacije. Poplavna područja predstavljena su asocijacijom Nerio oleandri-Platanetum orientalis unutar sveze Platanion orientalis (Populetalia albae, Alno glutinosae-Populetea albae). Makija je predstavljena asocijacijom Daphno gnidiois-Quercetum cocciferae, novom asocijacijom koja pripada svezi Quercion cocciferae (Quercetalia cocciferae, Quercetea ilicis). Regresivna sukcesivna faza je predstavljen zajednicom Aegilops triuncialis-Clypeola jonthlaspi, koja je rezultat pretjerane ispaše i intenzivne ljudske upotrebe makije vrste Quercus coccifera. Floristička diferencijacija vegetacije na području istraživanja značajno je povezana s topografskim varijablama (nadmorska visina i ekspozicija). Ova studija ne samo da ukazuje na raznolikost vegetacijskog bogatstva na istraživanom području i njegovu vrijednost za očuvanje prirode, već također daje važan doprinos razumijevanju mediteranske vegetacije u Turskoj.
5-6/2025
Igor Anić
Povijest obnove šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj
Povijesnim slijedom analizirane su metode obnove šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj: obnova prašuma, obnova šuma nepotpunom oplodnom sječom, obnova šuma dovršnom sječom s petogodišnjom predzabranom, šumsko-poljsko gospodarenje, obnova šuma oplodnom sječom, obnova šuma prevođenjem sastojinskog oblika i obnova šuma oplodnom sječom na malim površinama u obliku pruga i krugova.
Zajednički nazivnik većine metoda je prirodna odnosno prirodi bliska obnova šuma pod zastorom krošanja starih (matičnih) stabala. To je važno povijesno obilježje gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj i glavni razlog njihove velike prirodnosti. Očuvanju prirodnosti i kvaliteti šuma hrasta lužnjaka neposredno je pridonijelo uvođenje načela zagrebačke škole uzgajanja šuma u prvoj polovici 20. stoljeća.
Zajednički nazivnik većine metoda je prirodna odnosno prirodi bliska obnova šuma pod zastorom krošanja starih (matičnih) stabala. To je važno povijesno obilježje gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj i glavni razlog njihove velike prirodnosti. Očuvanju prirodnosti i kvaliteti šuma hrasta lužnjaka neposredno je pridonijelo uvođenje načela zagrebačke škole uzgajanja šuma u prvoj polovici 20. stoljeća.
7-8/2025
Krunoslav Sever, Filip Milaković, Antonia Vukmirović
Utjecaj suše na koncentraciju fotosintetskih pigmenata u lišću obične bukve i hrasta kitnjaka te povratnu kalibraciju klorofilmetra MC-100
Ciljevi ovoga rada bili su ispitati utjecaj vrste i suše na koncentraciju fotosintetskih pigmenata (klorofila i karotenoida) i njihove recipročne omjere u lišću obične bukve i hrasta kitnjaka te utjecaj suše na preciznost nedestruktivne procjene koncentracije ukupnih klorofila u lišću spomenutih vrsta pomoću prijenosnog optičkog klorofilmetra MC-100. Istraživanje je provedeno na prirodnom pomlatku obične bukve i hrasta kitnjaka koji je tijekom vegetacijskoga razdoblja 2022. godine bio uredno zalijevan, dok je tijekom vegetacijskoga razdoblja 2023. godine bio izložen suši. S tako tretiranog pomlatka tijekom obiju godina uzorkovano je lišće kojemu je izmjeren klorofilni indeks pomoću prethodno spomenutog klorofilmetra (in situ). Nakon toga, uzorkovano lišće bilo je podvrgnuto daljnjim laboratorijskim analizama s ciljem utvrđivanja njegovih morfoloških značajki i koncentracije fotosintetskih pigmenata (klorofila a, klorofila b, ukupnih klorofila a+b i karotenoida). Budući da se obična bukva odlikuje mezofilnijim, a hrast kitnjak kserofilnijim fiziološko-morfološkim svojstvima, može se hipotetski pretpostaviti da će suša imati negativniji utjecaj na koncentracije fotosintetskih pigmenata u lišću obične bukve nego u lišću hrasta kitnjaka. Prema rezultatima faktorske ANOVA-e u kombinaciji s rezultatima deskriptivne statistike suša je izazvala opadanje koncentracije klorofila i porast koncentracije karotenoida u lišću obiju vrsta. Međutim, tijekom sušne 2023. godine porast koncentracije karotenoida bio je značajno veći u lišću obične bukve nego u lišću hrasta kitnjaka, dok su koncentracije klorofila i recipročni omjeri koncentracije klorofila i karotenoida bili podjednaki u lišću obiju vrsta. Takav rezultat ukazuje da bi efikasnija produkcija karotenoida tijekom sušnoga razdoblja mogla pomoći običnoj bukvi u ublažavanju fotooksidacijskih oštećenja kloroplasta i/ili značajnijem opadanju koncentracije klorofila. U skladu s tim, može se pretpostaviti da obična bukva zahvaljujući efikasnijoj produkciji karotenoida tijekom sušnoga razdoblja održava svoju konkurentnost prema suši tolerantnijem hrastu kitnjaku. Rezultati ANCOVA-e u kombinaciji s rezultatima regresijske analize otkrivaju da godina odnosno suša nije imala značajni utjecaj na parametre kalibracijskih jednadžbi koje opisuju odnos između klorofilnog indeksa i koncentracije ukupnih klorofila u lišću obične bukve i hrasta kitnjaka. To znači da je klorofilmetar MC-100 uz primjenu odgovarajućih kalibracijskih jednadžbi pouzdan alat za procjenu koncentracije ukupnih klorofila u lišću obične bukve i hrasta kitnjaka, neovisno o utjecaju suše.
7-8/2025
Matej Knezičić, Toni Spitz, Ivan Juraj Čehulić, Karlo Bukal, Kristijan Tomljanović
Ornitofauna prvog dobnog razreda šume hrasta lužnjaka srednje Posavine
Prvi dobni razred jednodobno gospodarenih šuma, koji obuhvaća sastojine starosti do 20 godina, pokazuje značajne razlike u stanišnim prilikama u odnosu na starije dobne razrede, što ga čini pogodnim staništem za pojedine vrste ptica. Kako bi se utvrdila pogodnost tih staništa, istraživanje ornitofaune provedeno je na području prvog dobnog razreda šume hrasta lužnjaka u gospodarskoj jedinici Opeke koja je dio nizinskog šumskog kompleksa Lonjskog polja. Monitoring je proveden metodom vizualne i audio identifikacije u kombinaciji s foto zamkama. Istraživanje je provedeno od travnja do lipnja 2023. godine. Monitoringom je utvrđena prisutnost 19 vrsta ptica, od kojih su dvije vrste (bjelovrata muharica i rusi svračak) na Prilogu 1 Direktive o pticama. Za vrijeme monitoringa u preletu je uočena jedinka škanjca. Ona se također redovito zadržavala na rubnim stablima obližnjih odjela i promatrala površinu istraživanog odsjeka. Zanimljiva je pojavnost velikog djetlića koji je uočavan tijekom cijelog istraživanja, što sugerira da mlada sastojina hrasta lužnjaka može zadovoljiti neke od njegovih životnih potreba. Vrste ptica rubnih staništa poput rusog svračka među najugroženijim su skupinama ptica u Europi i zbog intenziviranja poljoprivrednih aktivnosti smanjuju im se dostupna prikladna staništa. Pojava rusog svračka ukazuje na potencijal mladih sastojina kao alternativnih staništa za te vrste ptica. Prisustvo tih vrsta u sastojinama prvog dobnog razreda sugerira da pomlađivanje šuma oplodnim sječama može stvoriti djelomično pogodna staništa za te vrste. Šumski ekosustavi poplavnih područja poput Lonjskog polja ne mogu u potpunosti zamijeniti primarna staništa tih vrsta, međutim utvrđeno je kako pojedine ugrožene vrste koriste prvi dobni razred kao svoje stanište. Prilikom planiranja gospodarskih aktivnosti trebalo bi izbjegavati osjetljive faze za razvoj ptica. Ovo istraživanje naglašava važnost razumijevanja i očuvanja ornitofaune u mladim sastojinama hrasta lužnjaka. Proširivanje znanja o ovim ekosustavima može doprinijeti razvoju učinkovitijih smjernica za gospodarenje šumama koje će podržavati bioraznolikost i očuvanje ugroženih vrsta.
7-8/2025
Marina Škunca, Sanela Damjanović, Oleg Antonić
Presence of invasive alien vascular plant species in the selected Natura 2000 sites in Croatia
The Natura 2000 (N2000) ecological network, one of the most important tools for preventing further biodiversity loss in the European Union and the world’s largest coordinated network of protected areas, is affected by the spread of invasive alien vascular plant taxa (IAPs). The aim of this research was to gain first insights into (1) the presence of IAPs in the selected Croatian N2000 sites designated under the Habitats Directive, and determine (2) potentially the most vulnerable sites. IAPs were recorded in 233 out of 373 of the selected N2000 sites (62%), while 76 of the total 77 IAPs recorded at the time for entire Croatia (99%) were documented in at least one site. In all but one N2000 site in which they were recorded, the IAPs had potentially suitable habitats for the establishment and spread of their populations. Additionally, 92% of the IAPs had potentially suitable habitats in all N2000 sites where they were recorded. In 94% N2000 sites where IAPs were recorded and target habitats were present, at least one recorded IAP could potentially threaten the target habitat(s). Eight species were considered as the potentially most worrisome IAPs recorded in Croatian N2000 sites, while ten sites were identified as the potentially most vulnerable. Avenues for additional research were identified, which could contribute to the improvement of management strategies and the conservation of target species and habitats in Croatian Natura 2000 sites.
7-8/2025
Antonio Vidaković, Marijan Vuković, Ana Vuković, Matija Magdić, Valentina Gašparović, Igor Poljak
Evaluation of fruit and leaf morphological variability in bearberry (Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng.) Dinaric Alps populations
The Dinaric Alps, including the Velebit Mountain in Croatia, are recognized for their rich plant biodiversity, including Arctic-alpine species like bearberry (Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng., Ericaceae). This study investigates the morphological diversity of bearberry populations in the northern Dinaric Alps, focusing on fruit and leaf traits across three populations. Morphometric analysis of fruits and leaves revealed moderate variability, with leaves exhibiting higher variability than fruits. Significant correlations were found among both leaf and fruit traits, as well as between them, suggesting a linked growth pattern. Furthermore, contrary to our expectations of significant population differentiation due to the rugged montane terrain and the origin of the studied populations from different altitudes, 100% of the variability was attributed to within-population differences. This likely results from effective gene flow between populations, facilitated by wildlife species and traditional pastoral practices on the Velebit Mountain. Additionally, the lack of inter-population variability can be attributed to recolonization processes after the last glaciation, which suggest a shared regional origin of the studied populations. Although the studied populations originate from different altitudes, we did not detect a phenotypic plasticity with respect to this gradient. The lack of plasticity in the studied bearberry populations could be due to several reasons: the inherent stability of structural characteristics in response to environmental changes; similar soil and habitat conditions across the studied populations; and the reduced plasticity observed in alpine plants from higher altitudes due to extreme and stable environmental conditions. Overall, our study highlights the importance of preserving traditional land-use practices and enforcing legal protections within national and nature parks to conserve diversity and ensure the survival of bearberry populations. It underscores the role of human activities in enhancing plant population connectivity in alpine environments and calls for integrated conservation strategies that blend habitat protection with sustainable land use.
7-8/2025
Dejan B. Stojanović, Tom Levanič, Srđan Stojić, Bratislav Matović, Lazar Pavlović, Vladimir Višicki, Bojan Tubić, Marko Marinković, Saša Orlović
Combining satellite time-series and tree growth data of Pedunculate oak, Turkey oak, European beech and Scots pine
There are still unexplored connections between tree growth and remotely sensed time-series are waiting to be discovered. Research results that combine dendrochronological data (tree-ring widths) and remotely sensed image time-series are generally scarce. We provide new findings that relate to the radial growth of different tree species (pedunculate and Turkey oak, European beech and Scots pine) and MODIS Normalized Difference Vegetation Index (NDVI), Enhanced Vegetation Index (EVI) and Land Surface Temperatures (LST) daytime and night-time time-series. Significant correlations between MODIS observations (from 2000 to 2013, averaged to monthly and annual values) and radial growth of the trees have been found. All four tree species were statistically related to each of the four indices for some specific months within the growing season. LSTd annual values were significantly related to the radial growth of three species (Turkey oak, beech and pine) and annual EVI and LSTn to a single species (pine and beech, respectively). NDVI did not statistically correlate (p<0.05) with any of the tree-ring width chronologies. Values of EVI were statistically negatively related to Scots pine growth patterns (coefficient -0.546). LSTd was statistically related to the growth of Turkey oak (coefficient -0.571), European beech (coefficient -0.538) and Scots pine (coefficient -0.569), while LSTn had a high negative correlation with European beech (coefficient -0.674).
7-8/2025
Ivan Martinić, Anđela Antičević, Lara Zgrablić
Programi šumske pedagogije u Hrvatskoj - pristup evaluaciji i nalazi
Šumska pedagogija, kao obrazovni koncept koji koristi šumu kao prirodnu učionicu sve je više prepoznata u Hrvatskoj. Osnivanje Centra za šumsku pedagogiju Silva.Rei 2022. godine značajan je korak u razvoju koncepta šumske pedagogije i pripadajućeg edukacijskog pristupa u Hrvatskoj. Cilj ovog rada je predstaviti evaluacijske nalaze dvaju programa šumske pedagogije provedenih od strane Centra u okviru projekta „Znanje iz šume za šumu.“
Evaluacija je obuhvatila dvije terenske radionice za učenike osnovnih škola te seminar šumske pedagogije za pedagoške djelatnike. Ocjenjivana je razina zadovoljstva sudionika elementima radionica, relevantnost i primjenjivost ponuđenog sadržaja u pedagoškoj praksi, opseg novousvojenih sadržaja te ocjena učenika o najzanimljivijim elementima radionica. Rezultati evaluacije ukazuju na visoku motiviranost i angažiranost sudionika u programima šumske pedagogije, na zamjetne socijalne i ekološke dobrobiti koje šumska pedagogija unosi u odgoj i obrazovanje te na preporuke za poboljšanje programa u budućnosti.
9-10/2025
Ida Katičić Bogdan, Rudolf Stipetić, Antonio Vidaković, Marko Bačurin, Saša Bogdan, Zlatko Šatović, Igor Poljak
Genetska raznolikost i genotipizacija klonova u klonskoj sjemenskoj plantaži crnog bora (Pinus nigra J.F.Arnold)
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi raznolikost klonova unutar klonske sjemenske plantaže crnog bora (Pinus nigra J.F.Arnold, Pinaceae) na području Šumarije Krk pomoću morfoloških i molekularnih biljega te provesti genetsku identifikaciju (genotipizaciju) rameta kako bi se provjerila točnost nacrta plantaže. U istraživanje su uključeni uzorci 136 rameta iz pet populacija. Molekularne analize provedene su primjenom mikrosatelitskih DNA-biljega, dok je morfometrijska analiza obuhvatila 10 svojstava iglica i češera. Analiza je pokazala statistički značajne razlike među klonovima i populacijama prema svim istraživanim morfološkim svojstvima. Prosječna dužina iglica iznosila je 89,8 mm, dok su češeri, prosječne dužine 55,7 mm i širine 26,8 mm, sadržavali 106 sjemenih ljusaka. U klonskoj sjemenskoj plantaži utvrđeno je 27,2 % pogrešno označenih jedinki (rameta), od kojih su tri pripadale drugim klonovima, dok su ostale imale nepoznate genotipe. Glavni uzroci pogrešaka uključuju odumiranje plemki i rast stabalaca iz podloge, dok su greške u označavanju također moguće. Nacrt plantaže potrebno je ispraviti kako bi se pogrešno označene ramete pravilno označile, a jedinke nepoznatog porijekla i genotipa trebalo bi ukloniti. Buduće plemke za nadopunjavanje plantaže, u slučaju njenog daljnjeg održavanja, trebaju se uzimati sa sada potvrđenih rameta. Kod primjeraka s niskom rašljom koji su za dvije grane imali različite genotipove od kojih samo jedan pripada klonu po nacrtu treba odstraniti granu s krivim genotipom jer je potjerala iz podloge. U usporedbi s drugim istraživanjima s mikrosatelitskim biljezima na crnom boru, genetska raznolikost u plantaži (HE = 0,646) pokazala je vrijednosti slične prirodnim populacijama. Klonovi u plantaži porijeklom su iz malog broja populacija od kojih su neke vrlo slabo zastupljene pa se u slučaju održanja plantaže preporuča proširiti genetsku bazu novoselekcioniranim klonovima. Multivarijatnim statističkim metodama nije utvrđeno grupiranje klonova temeljem njihove pripadnosti izvornim populacijama. Dobiveni rezultati ovog istraživanja imaju značajnu praktičnu vrijednost za šumarsku struku jer sjemenske plantaže čine prikladnu bazu za ex situ očuvanje genetske raznolikosti vrste te za proizvodnju genetski kvalitetnog sjemena za obnovu sastojina ili potpomaganje prirodne obnove. Ovo istraživanje također ukazuje na važnost točnog označavanja klonova kako bi se izbjegle negativne posljedice u gospodarenju klonskim sjemenskim plantažama.
9-10/2025
Jelena Kranjec Orlović, Fran Bono Cindrić, Darwin Damijanić, Damir Drvodelić, Mario Šango, Sanja Bogunović, Danko Diminić
First report of Diaporthe eres associated with stem and branch canker on Quercus robur L. in Croatia
In June 2020, stem and branch cankers were observed on young Quercus robur trees growing in a floodplain forest near the Sava River in the eastern part of Croatia. Samples of affected stems and branches were randomly collected, and fungi present in the symptomatic tissue were isolated on agar media. The molecular and morphological identification of the obtained cultures revealed 29 fungal isolates belonging to 12 different taxa. The most frequently isolated species was Diaporthe eres, found in 77% of sampled trees. The ability of D. eres to cause cankers was tested in a pathogenicity trial on 3-year-old Q. robur saplings. Bark and wood necroses developed on all inoculated saplings, and D. eres was successfully re-isolated and identified using molecular tools. None of the control saplings revealed any symptoms during the trial. Therefore, Koch’s postulates were fulfilled, and D. eres was verified as a causative agent of cankers on Q. robur.
9-10/2025
Viktorija Brndevska Stipanović, Vlatko Andonovski, Saša Orlović
Diversity of woody plants in urban parks of Skopje, North Macedonia
Urban parks are crucial components of a city’s green infrastructure, offering significant benefits from both social and environmental perspectives. They provide many ecosystem services and play a key role in maintaining, preserving, and enhancing urban biodiversity. This paper analyses the woody plant diversity in three urban parks in Skopje, North Macedonia. The research identified 90 different woody plant taxa in the analyzed parks, belonging to 42 genera and 23 families. The parks have a significantly higher number of non-native taxa compared to the native ones, as well as a significantly higher number of deciduous taxa compared to evergreen taxa. Although non-native species dominate to a great extent over the native ones, there is no threat from invasive plant species in the researched parks. Furthermore, the analyses included the calculation of biodiversity indices (alpha indices: Shannon, Simpson, and Berger-Parker, and also Sorensen beta index). The results showed that none of the parks are highly significant from a biodiversity perspective. The alpha indices indicate a low to moderate biodiversity in the studied North Macedonian urban parks. On the other hand, the Sorensen beta index indicated a more positive view, emphasizing the lack of significant similarity among the studied urban parks. Nevertheless, there is a clear need to enhance the biodiversity of woody plants in urban parks in Skopje. Integrating biodiversity considerations into the process of planning, landscape design of urban parks, and their maintenance is crucial. Establishing biodiversity monitoring as a standard practice will be essential for understanding the real situation in urban parks and enabling timely interventions.
9-10/2025
Igor Poljak, Marijan Vuković, Ana Vuković, Matija Magdić, Antonio Vidaković, Ivana Zegnal, Doris Marjanović, Irena Šapić
Leaf morphological variation in Ribes alpinum L. across elevation gradients in the north-western Dinaric Alps: evidence of phenotypic plasticity and habitat influence
Mountain ecosystems are shaped by steep environmental gradients that influence plant morphology and adaptation. Ribes alpinum L., a deciduous shrub with a wide European distribution, remains poorly studied in terms of its intraspecific variability. This study aimed to investigate leaf morphological variation across five natural populations from the Dinaric Alps, focusing on differences in leaf size and shape in relation to elevation and habitat conditions. Leaves were sampled from four populations and photographed in situ at a fifth site located within a strict nature reserve. Ten morphometric traits were measured – five related to leaf size (e.g., area, length, petiole length) and five describing leaf shape and lobe configuration. Statistical analyses revealed significant differences among populations in seven traits, with leaf size parameters showing the greatest divergence. Populations from contrasting elevations were consistently identified as morphologically distinct. The low-elevation population showed the greatest degree of within-population morphological diversity, likely reflecting the influence of heterogeneous terrain and fine-scale microhabitat variation. Multivariate analyses (PCA and clustering) confirmed population-level structuring, while Redundancy Analysis (RDA) showed that geographic coordinates had no significant influence on trait variation. Instead, elevation-related environmental gradients emerged as the dominant drivers of morphological differentiation. These findings suggest that leaf traits in Ribes alpinum are shaped primarily by local ecological pressures, reflecting phenotypic plasticity rather than broad spatial separation. The study highlights the adaptive flexibility of Ribes alpinum and underscores the ecological importance of the Dinaric Alps as a valuable setting for investigating plant responses to environmental heterogeneity.
9-10/2025
Neşe Gülci, John Sessions, Preston Green
Assessment of tethered harvester productivity: a case study in western Oregon, USA
The use of winch-assisted (tethered) mechanized harvesting systems has recently increased on steep terrain in the Pacific Northwest, USA. Tethered systems are used to support and stabilize the operation of production machines such as harvesters, feller bunchers, forwarders, and grapple skidders on steep slopes. Studies on the environmental impacts, productivity, and costs of these systems should be in focus due to the rapid use of winch-assisted systems in forestry. In this study, a tethered harvester operation working was evaluated using time and motion study analysis. The study was conducted in a clear-cutting area within a Douglas-fir stand in the Oregon Coast Range near Corvallis, Oregon, United States. The production activities were evaluated in stages, including the tethered harvester moving to the tree, preparing for cutting, cutting, and processing. The most time-consuming work stage in the study was determined to be the processing time of the tree. The average delay-free efficiency of the tethered harvester was determined as 40.16 m3/h, while the minimum efficiency was 16 m3/h and the maximum efficiency was 75.02 m3/h. Production efficiency was mostly affected by tree size, with productivity increasing as tree size increased. Statistical analysis showed that there was a significant relationship between tree height, tree diameter, tree volume, and productivity.
9-10/2025
Zoran Šikić, Morana Bačić
Prostorna pokrivenost Natura 2000 šumskih ciljnih stanišnih tipova u Zadarskoj županiji
U Zadarskoj županiji nalazimo tri šumska ciljna stanišna tipa (CST) u tri biogeografske regije od kojih je jedan prioritetni stanišni tip. Prostorne analize obavezno su polazište i sastavni dio pripremnih radova za kvalitetno planiranje i upravljanje područjima ekološke mreže Natura 2000 te su stoga odabrane kao svrha ovoga istraživanja. Pomoću metode „Geoprocessing” u ArcGIS-u kreirane su nove vrijednosti s ciljem izračuna površina šumskih CST u područjima ekološke mreže u Zadarskoj županiji. Korištenjem alata GIS (Geografskog informacijskog sustava) prikupljeni su podaci koji pokazuju da se šumski CST u Zadarskoj županiji nalaze na 6.849,56 ha, što čini 5,55 % kopnenog dijela Natura 2000 područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove (POVS), odnosno 1,88 % kopnenog dijela županije. Opće stanje šumskih ciljnih stanišnih tipova na području Zadarske županije ocijenjeno je kao dobro, vrlo dobro i izvrsno. Rizik od požara je visok, a značajnu ugrozu predstavljaju i klimatske promjene. Nužna je uspostava sustavnog praćenja stanja šumskih ciljnih stanišnih tipova. Rezultati ovog istraživanja mogu se koristiti kao polazište za daljnje studije i planiranje očuvanja prirodnih staništa unutar ekološke mreže Natura 2000 u Zadarskoj županiji.
11-12/2025
Ante Seletković, Albert Seitz, Andro Kokeza, Matej Matošević, Ivan Balenović
Točnost procjene atributa pojedinačnih stabala ručnim laserskim skeniranjem u staroj sastojini hrasta lužnjaka
U radu je testirana točnost trenutno najsuvremenijeg komercijalnog ručnog laserskog skenera (PLS) pri procjeni prsnog promjera i visine stabala u staroj sastojini hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Istraživanje je provedeno na tri primjerne plohe polumjera 20 m s ukupno 40 stabala. Kao referentne vrijednosti korišteni su prsni promjeri izmjereni mjernom vrpcom te visine stabala procijenjene statičkim terestričkim laserskim skeniranjem (TLS). Rezultati su pokazali vrlo visoku točnost PLS procjena za oba analizirana atributa: za prsni promjer srednje odstupanje (MD) iznosilo je 0,62 cm (1,28 %), a korijen srednje kvadratne pogreške (RMSE) 1,04 cm (2,13 %), dok su procjene visine stabala ostvarene s MD = 0,22 m (0,69 %) i RMSE = 0,30 m (0,95 %). U oba slučaja uočen je blagi trend precjenjivanja. Utvrđena visoka podudarnost s referentnim vrijednostima (r = 0,995) potvrđuje gotovo savršeno slaganje između PLS procjena i terenskih izmjera prsnih promjera te PLS i TLS procjena visina stabala. Dobiveni rezultati ukazuju da PLS tehnologija, pruža vrlo točne procjene prsnog promjera i visina stabala te predstavlja iznimno perspektivnu metodu za primjenu u operativnoj inventuri šuma.
11-12/2025
Igor Poljak, Gabrijela Svalina, Nives Vulama, Mia Radočaj, Kristina Buzina, Daniel Krstonošić
Morphological and anatomical diversity of Juniperus sabina var. balkanensis in the Croatian Dinaric Mountains
Juniperus sabina var. balkanensis R.P.Adams et Tashev is a morphologically cryptic but genetically distinct tetraploid lineage, hypothesized to have originated through ancient hybridization between maternal diploid Juniperus sabina var. sabina and a paternal ancestor related to Juniperus thurifera L. Although its presence in Croatia has been confirmed, morphological and anatomical variability along the Dinaric range remains poorly understood. In this study, we analysed three natural populations from the Croatian Dinaric Alps (Biokovo and two sites on Velebit), comprising a total of 35 individuals. The aim was to assess intra- and inter-population variability, sex-based differences, and population × sex interactions, focusing on five vegetative traits and four cone traits. In addition, we examined how geographic position, elevation, and environmental gradients form morphological variation. Our results revealed significant differentiation among individuals within populations for all measured traits, although variability was generally low to moderate, consistent with previous genetic studies. Statistically significant differences between populations were confirmed for four traits. Multivariate analyses provided further insight: PCA identified scale leaf number and length, as well as cone size and seed number, which are the traits most responsible for population differentiation, while RDA demonstrated that these differences are structured by environmental and spatial gradients rather than random variation. Low to moderate intra-population variability and pronounced inter-population differences may reflect limited gene flow, clonal propagation, and inbreeding within fragmented habitats. Sex-based differences were observed in scale leaf number and length; however, given the limited sample size and the presence of both monoecious and dioecious shrubs, further research is needed to draw robust conclusions regarding sexual dimorphism. Overall, our findings contribute to a clearer understanding of the morphological variability of J. sabina var. balkanensis. Given its restriction to high-altitude, xerothermic habitats in the Dinaric Alps, this variety represents a valuable component of mountain biodiversity and should be considered in future conservation efforts targeting relict shrubland communities.
11-12/2025
Milan Mataruga, Branislav Cvjetković, Borut Bosančić
Cone and seed variability in Serbian spruce – indicators of population endangerment
Serbian spruce (Picea omorika (Pančić) Purk., Pinaceae) is a tertiary relict and one of the rarest, most endangered, and protected conifer species in Europe. Alarmingly, many studies report a continuous decline in its population and vitality. In response to this concerning trend, the present research aims to better understand the reproductive potential of this species by analysing cone and seed characteristics, as well as intra- and inter-population variability — the critical factors for designing effective in situ and ex situ conservation strategies. To achieve this, cones were collected during the 2022/23 season (autumn/spring) from 111 trees across seven natural populations and one urban population in Bosnia and Herzegovina. Immediately after collection, cones were measured and processed, seeds were extracted, and germination tests were conducted in April–May 2023. The analysis revealed significant differences among trees and populations for all cone traits. Notably, the level of intra-population variability observed closely resembles the patterns previously identified in genetic studies of the same populations, suggesting a consistent underlying diversity structure. However, the overall germination results point to very low seed viability, 57.03% on average, with 26.85% of seeds being empty. Population-level differences were pronounced: germination rates ranged from 20.40% to 81.14%, while the proportion of empty seeds ranged from 8.10% to 59.60%. Overall, our results suggest that small and endangered populations are particularly vulnerable, producing smaller cones with a higher proportion of empty seeds and significantly lower germination success. This highlights an urgent need for conservation action — to protect the species and support natural regeneration in situ, and to establish ex situ plantations beyond its natural range.
11-12/2025
Ibrahim Turna, Fahrettin Atar, Ali Osman Güzel, Fikret Koç, Giyasettin Akbin, Halil Bariş Özel
Assessment of growth parameters in Pinus sylvestris L. stands: Five-year results of precommercial thinning
Determining the optimal intensities for precommercial thinning (PCT) in Pinus sylvestris stands, which hold significant ecological and economic value in Türkiye, is crucial for enhancing growth performance and ensuring well-formed stems. This study investigates the effects of various PCT intensities on the growth parameters of young, naturally regenerated stands located in the Western Black Sea and Central Anatolia regions of Türkiye. A total of 24 experimental plots (4 PCT intensities × 3 replications × 2 sites) were established in thicket-stage stands, and four PCT treatments were applied: T1 (classic), T2 (0.75–1.0 m spacing), T3 (1.5–2.0 m spacing), and a control (unthinned). Diameter at breast height, height, total basal area, and total volume were measured at the end of each growing season for five consecutive years. The results indicated that PCT intensity had a significant effect (p < 0.05) on all measured growth parameters. Both DBH and height increments were positively correlated with increased PCT intensity, with the greatest gains observed in the T1 and T3 PCT treatments. In particular, the relative increment values increased in parallel with the rise in PCT intensity in all measured growth parameters. In conclusion, leaving around 3000–3500 stems per hectare during PCT provides the best outcomes in terms of growth and stand structure. The findings suggest that PCT interventions should be performed on a 3–5 year cycle to maximize growth potential and maintain forest health.
11-12/2025
Marta Kovač
A new tritrophic association: Syspastospora parasitica on Beauveria pseudobassiana infecting Corythucha arcuata
While studying a sap-feeding insect oak lace bug (Corythucha arcuata Say 1832, Heteroptera: Tingidae) and its association with entomopathogenic fungi, a new tritrophic association was discovered: C. arcuata infected with entomopathogen Beauveria pseudobassiana Rehner & Humber, which in turn is hyperparasitised by mycoparasitic fungus Syspastospora parasitica (Tulasne) Cannon & Hawksworth. This hyperparasitic fungus has been reported on various entomopathogenic fungi including B. pseudobassiana, but never in tritrophic association with C. arcuata. Although fungal hyperparasitism is widespread in nature, it is still poorly studied. In a context of biological control, the interest for hyperparasitic fungi is growing, since entomopathogens have an important role in the regulation of many insect pest populations.
11-12/2025
Maja Cvek, Marko Vucelja, Darja Puškadija, Danijela Poljuha, Dalibor Broznić, Emina Pustijanac, Marina Šantić, Dijana Tomić Linšak
Krpelji kao vektori zoonotskih patogena: javnozdravstveni aspekti u Istarskoj županiji
Praćenje prisutnosti vektora zaraznih bolesti od ključne je važnosti za očuvanje javnog zdravlja te dodatno naglašava potrebu za interdisciplinarnim pristupom u okviru koncepta „Jedno zdravlje” (engl. One Health). Ovaj rad temelji se na terenskom istraživanju krpelja kao vektora zoonotskih patogena te analizi pojavnosti krpeljima prenosivih bolesti na području Istarske županije. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za razdoblje od 2016. do 2023. godine ukazuju na ukupno 126 prijavljenih slučajeva zoonotskih bolesti, od čega 114 (93,4 %) slučaja lajmske borelioze, dva slučaja Q-groznice te po jedan slučaj rikecioze i hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom. Osam prijavljenih slučajeva zoonoza bilo je evidentirano kod nerezidenata Istarske županije. U okviru istraživanja provedeno je sustavno uzorkovanje tvrdih krpelja (Acari; Ixodidae) u razdoblju od 2020. do 2023. godine metodom krpeljne zatege i prikupljanjem s domaćina, pri čemu je prikupljeno ukupno 2349 jedinki koje pripadaju 12 različitih vrsta iz rodova Ixodes, Dermacentor, Hyalomma, Haemaphisalis i Rhipicephalus te jedan meki krpelj iz roda Argas. Dominantna vrsta bila je obični ili šumski krpelj (Ixodes ricinus L.) (70,84 %), poznat vektor bakterija Borrelia burgdorferi sensu lato (uzročnik lajmske borelioze) i Coxiella burnetii (uzročnik Q-groznice). Rezultati ukazuju na izraženu prisutnost i raširenost vektora odgovornog za prijenos lajmske borelioze, koja je potvrđena kao najzastupljenija zoonoza u regiji. Dobiveni podaci potvrđuju potrebu za kontinuiranim entomološkim nadzorom i epidemiološkim praćenjem vektorski prenosivih bolesti u svrhu bolje procjene rizika i donošenja javnozdravstvenih mjera.