NDD - ARHIVA

Bogoslav KOSOVIĆ. Rođen u Donjem Lapcu 1871. Gimnaziju završio u Zagrebu 1888. Šumarstvo je diplomirao na Visokoj poljodjelskoj školi u Beču. Radio u Zagrebu, Vališ-selu, Rakovcu, Đakovu, Varaždinu, pa ponovo u Zagrebu, pa u Požegi, Gospiću. Od 1905. dodijeljen je Šumarskom odjelu Zemaljske vlade u Zagrebu, predaje na Šumarskoj akademiji. Od 1916. premješten je u Ogulin, pa na Sušak. Degradiran je u službi i 1923. umirovljen, pa vraćen 1925. kao pomoćnik ministra šuma i ruda, ali je 1926. ponovo umirovljen. Glavni mu je prinos pošumljivanje ličkih vriština, za što je inventarizirao šume, pašnjake i vrištine te izradio uzgojnu osnovu. Zaslužan je za registraciju i očuvanje vrijednih podataka iz Ratnoga arhiva u Beču između ostalog i naše najstarije šumskogospodarske karte iz 1764. Osim o povijesti šumarstva, pisao je o šumarskoj politici i zakonodavstvu, pošumljivanju i zaštiti šuma, lovstvu i drugim temama ponajviše u Šumarskom listu. Bio je glavni urednik Šumarskog lista, jedan od utemeljitelja Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva te 1940. suosnivač i počasni predsjednik obnovljenoga Hrvatskoga šumarskog društva.

Antun TOMIĆ, osnivač i prvi predsjednik HSŠD. Rođen je 1803. u Vinkovcima. Normalnu njemačku školu završio je u Srem. Mitrovici, a šest razreda gimnazije u Vinkovcima. Kao krajiški pitomac, od 1824. do 1827. školovao se na Šum. zavodu u Mariabrunnu kod Beča. God. 1827. nastupa službu kao šum. vježbenik kod Gradiške pukovnije, da bi nastavio krajišku službu u Banatu, pa brodskoj, slunjskoj i ogulinskoj pukovniji, pa kod Đurđevačke regimente u Bjelovaru. Ponovno u Banatu je proslavio četrdeset godina djelovnja a potom mirovinu sa 45 godina staža dočekuje u Šumarskom ravnateljstvu u Zagrebu. Umro je u Samoboru 1894. i sahranjen na Mirogoju.

U dugom radnom vijeku dočekao je realizaciju svojih prijedloga za reorganizaciju šumarske uprave u Vojnoj krajini, koja je provedena 1860. Tomićeva se osobitost očituje i u "Naputku za izlučenje imovno obćinskih šuma u Krajini", koji je izdan 1871. god. U Šum. listu surađivao je od 1877. do 1890. sa 12 rasprava pretežito iz područja uređivanja šuma, a posljednja mu je rasprava objavljena 1890., kad je imao 87. godina. Uz sva djela i niz drugih aktivnosti za vrijeme službovanja jedna Tomićeva aktivnost ima trajnu vrijednost. To je njegova "racionalna metoda uređivanja šum. gospodarstva" jer je u skladu s postizanjem ili postignutom normalom u pojedinoj gospodarskoj jedinici osigurana ne samo potrajnost prihoda nego i opstojnost šume kao biocenoze.

A. Tomić, uz F. Šporera i D. Kosa, zaslužan je što je pri Hrv.-slav. gospodarskom društvu 1846. osnovan samostalni Odsjek za šumarstvo. Tada je Tomić bio odbornik, na skupštini 1851. izabran je za tajnika, a 1852. ponovno za odbornika. Zbog apsolutističke vladavine rad Šum. društva utihnuo je 1855. god. Od spomenutih šumara jedino je Tomić doživio obnovu HSŠD 1876., kada je biran za predsjednika Privremenog odbora zaduženog za pripremu skupštine i izradu društvenih pravila. Tada već umirovljenik izabran je za prvog predsjednika društva, a 1877. za počasnog člana HSŠD "za zasluge oko promicanja društvenih interesa".    IMENIK