='==VOLINA==18g11==AKASHAT===
='==18g11==
Zassto nisam postao genije a jesam vo?
Upravnik gradilissta Akassat u Iraku
Naslov sam pozajmio od mog ljubimca, blentavog Stanoja Cyebicya. Tessko da si, dragi moj ccitaocce, ccuo za njega. Umro je negde 2011-e u potpunoj beedi. Napisao je samo dve knjige, poznatija je "Zassto sam postao vo?" . Ja sam malo modifikovao to pa eto ga gore.
Knjiga bi mogla biti zanimljiva samo za generacije koje su upoznale socijalisticcko-komunisticcku Jugosalviju [SFRJ] iz prve ruke. Za ostale tek, ako neko napravi filmicy ili serijicu uz solidan komentar [naraciu].
Naravno nisam nikada za sebe video da sam vo. Ali da su sa mnom ccesto postupali kao sa volom, to sam uvideo daavno. Medjutim nikad pre no ssto prodje par godina od tog postupka.
Istini za volju, a Istinu sam prihvatio za boga, ili boginju, ako bass hocyete neku gramaticcku logiku.
Naprimer, sluccaj i to ogromni srecyni sluccaj bacio me je negde oko 1975 u Irak na mesto upravnika gradilissta massinske montazze povrssinskog kopa rudnika fosfata Akasssat, firme MINEL iz Beograda, ili taccnije Termoelrktro, za one koji znaju razliku.
Jugoslavija je bila komunisticcka drzzava i dopusstala je postojanje samo malih privatnih firmi do recimo dvadesetak zaposlenih i to indirektno preko tetke, babe, strine.
Minelova [TE} gradilista su bila preko 50 ljudi. Upravnik gradilissta je mogao, ako je hteo, a uglavnom su svi hteli, da se ponassa na tom gradilisstu u inostranstvu skoro kao da je vlasnik te firme. Uarapskom zemljama i visse od toga. Privatni vlasnik bilo koje firme u bilo koje vreme, mogao je i da finansijki propadne. Ali upravnik gradilista u arapskoj zemlji. n i k a k o. Gradilisste je moglo da propadne, ali reetko se dessavalo. No moglo je, ali ne i upravnik.
Najvisse ssto mu se moglo desiti je da ostane bez nekoliko poslednjih plata, jer su finansije presahle. Ali to nije pogadjalo ni radnike, jer su plate u inostranstvu bile bar pet puta vecye, pa ko nije uspeo da usstedi recimo pet plata za taj nemio sluccaj da nestane finansija, nije zasluzzio ni one plate ssto su mu isplacyene. Radiss dve godine po pet puta vecyoj plati, a nisi usstedeo tri, ccetiri za "crne dane", pa ti si baajo psihiccki sluccaj.
E sad, kako je i zassto bilo bolje raditi u arapskim zeljama nego evropskim? Prilicno posto. Gradilissta imaju potebu da kupuju raznu robu, od hrane do massina. U evropskim zemljama platiss robu, dobijess raccun i to se knjizzi. Ako si nessto mucyko, proveri se to i uglavnom nadje... zato niko nije ni mucyko... u evropi.
U arapskim zeljama naroccito.... isto se kupovalo i dobijao raccun. Ali kakav raccun?
I najboji raccun pisan je arapskim pismom. Retko je koji kontrolor poslovanja ulazio u sadrzzaj raccuna na arapskom jeziku, mada je svako gradilisste imalo araskog prevodioca.
Drugo a mnogo vazzno, u Evropi su raccuni pisani po nekom pravilu, sliccnom ili istom kao i u Jugoslaviji. Pa je puno kontrolora i bez znanja recimo nemacckog jezika, lako razumevalo sadrzzaj raccuna i mogo da najussi ssta je vecy trebalo da se najussi. Zato upravnici gradilissta u Evorpi nisu ni pravili mirissljave raccune. U arapskim zemljama, em su raccuni na arapskom jeziku, pa su se kontolori zadoljavali minimalnom kontorolom, em priliccan broj raccuna je mogao lako da se nasstima.
Recimo upravnik possalje nabavljacca na pijacu dakupi recimo 100 kg ribe. To je odprilike bilo danassnjih 200 dolara. Raccun mu daje ribar, napisan naravno na arapskom i to uglavnom na sstanicli. SStanicla, za one koji ne znaju je papirna kesa u koju se onda pakovala roba u prodavnicama, jer plastika je za to bila preskupa.
Vesst nabavljacc, lako je mogao da udesi raccun kako je hteo. Naravno niko nije povecyavao cenu deset puta. Ali duplo se radilo. Raccun je dakle 400 dolara, umesto 100 kg koliccna je bila 150 pa i 200. Ako kontorlora zapita kako 200 kg za 200 ljudi, pa nije valjda poricaja rib ceo kg. Nije, odgovorio bi upavnik, Ali nabavljacc je kupio sve ssto je ostalo u ccamcu za 200 dolara, jer je kod susednog ribara ta ista riba bila tri puta skuplja, ali si mogao da kupiss i jedan kilogram. Pa sad, ssta da radimo, kupimo 200 kila a treba nam svega 80, pa to 80 pripremimo a ostalo bacimo. Ustvari davali smo lokalnim radnicima da nose kucyi. I nema tog kontrolora koji necye pohvaliti poslovanje takvog upravnika. 80 kg ribe umesto 240 dolara, placyeno je samo 200.
A bar trcyinu raccuna na sstanicli ili urednom formularu, nabavljacci su dobijali onako, na prijateljstvo. Naravno smatralo se prljavim ako se takvom ribaru, mesaru, ili firmi koja prodaje ssvajs aparate, bussilice itd, ne "odobri" bar 10% rabata.
I tako, dragi moji ccitaoci, ko je hteo, a retko ko nije, i umeo, a retko ko nije, mogao je da se obogati za samo godinu ili dve upravnikovanja u Africi.
Liccno znam ccoveka koji je za dve godine dovezao dva mercedesa u Beograd od usstedjevine [malo morgen, ssto recce neko od poznatih]
E to u tom Iraku, ja - volina nisam ni pomislio. Nisu mi trebali mercedesi, ali trebalo mi je nessto drugo. Da putujem po Bliskom Istoku o trossku firme, sluzzbene dnevnice i placyeni hoteli. Naravno mogao sam da biram najskuplje hotele. A ja volina, spavo u ranicckim barakam prijateljsih firmi. Recimo u Kuvajtu. A kuvajt je i onda bio Amerika. Najskuplji hoteli.... ma ajde bre.
Mogao bih ovde i da zkaljuccim ovo svoje pisanie, kad upropastih takvu priliku. Da, ja sam mogao da "usstedim" i ona dva mercedesa i sa ta putovanja po Kuvajtu, Kaouru, Damasku.. ma mogao sam i u Ameriku putovati, kao da kupim neke alate za male pare, i da usput vidim mozze li se ubosti neki poslicy tamo. Ma da me hvale svuda po Jugoslaviji i Africi, gde god je bilo nassih montera. Rekoh li, montazza massinske opeme. To je bio psoao TE.
E sad, za mercedese nisam imao nos, koji bi to mogao podneti. Pa neka. Ali da volina upropasti ssansu da .... ma ne mogu visse o tome.
Nije mi to prvi sluccaj, da mi nabisse poslovne rogove. Za one privatne, pojma nemam, ali bolje i to no ssto ove poslovne dopustih.
Sluccaj je hteo da sam prvog dana joss u dolasku na gradilisste, koje je bilo u pustinji, video jednu ogromnu gusienicu, sliccna kao od tenka samo mnogo vecya. Lezzala je u pesku pa je bilo occigledna da im je spala sa kamiona u transportu.
Belgijska firma SIBETRA je bila moj ssef i komandant i naruccilac. Upravnik njihovog dela gradilissta, pa i mog, tj oni su bili za sve, odmah mi rekao da ne mogdu da nadju dizalicu u radiusu od 2000 kilimetara, pa da ja to ressim. I opet sluccaj je hteo da ja, iako nisam bio u fahu za dizalice, imao sam sliccan sluccaj u Jugoslavij na izgradnji Petrohemije u Panccevu, samo par godina ranije. Taj prvi sluccaj je josa znimljiviji od ovoga, pa ako stignem opisacyu ga samo zbog zanimljivosti, mada dosta doprinosu naslovu, a svao ko nessto pisse pokusava da se drzzi naslova, ssto visse.
Zahvaljujucyi tom iskustvu iz Pancceva, preledam ja Uputstva za upotrebu nekoliko dizalica koje su Belgijanci imali na samom gradilisstu a koje nisu mogle da utovare onu gusinicu. Nisu mogli pametni, al volina ubola gusenicu. To se dessava, zato i stoji ona izreka "I cyorava kooka nadje zrno". Nije kooka, vecy vo, al nasso naccin da se gusenica utovari. E to vam je jedna vrsta samo promocije. Belgijksi inzzenjeri nisu mogli da vide ono ssto je srpski vo vido. Nije mala stvar.
Samo par dana kasnije, tu istu gusenicu,, uzeli nassi [moji] moneri da postave na ssasiju, tj zaqpocceli su montazzu najvazznija dva dela od massine. Priccvrsscyivanje je treali izvrssiti vicjima [moj jezik je balkanski, tj bosanski, hrvatski, srpski... pa zato vijak a ne zavrtanj]
Inzzenjer konstrukotr, neki Japanac, jer je masina kupljena od Japanaca, je prevideo da ze ti vijci proture kroz rupe na onoj gusenici, A te rupe su morale u Japanu biti napravljene [kazze se obradnjen} na finu meru, tako da izmedju zavrtnja i rupe postoji procep manji od debljinaljudske kose. Makar bila od plavusse.
U procesu izrade te massine, pravo se radi kovanje ili livenje ccelika. U toj fazi rupe su samo nagovesstne. Recimo u sluccaju te massine na Akassatu, umesto konaccnih 50 mm precnika sa onom taccnosscyu, kose od plavusse, preccnik je bio grbab od nekih 35 do 48 mm. Bass tako. To je bila gresska u proizvodnji. Za ispravku te gresske postiji taccno odredjen naccin kako se ispavlja. Vracya se gusenica u Japan na popravku ili se nadje sliccna fabrika u Iraku ili nekoj susesnoj zemlji, da bi se skratilo vreme.
Belgijanci nisu imali ccoveka na tom gradilisstu, Akassat, koji bi to umeo da organizuje, za mene je to bilo luk i voda. Ne zato ssto sam bio inzzenjer, niti neki bolji inzzenjer, ne dao bog.... znao bi to i dobar majstor, poslovocja, ali mi takvog na tom gradilisstu tada nismo imali. A ni Belgijanci.
Za utovar one diazlice uzeo sam im dve hilajde dolara naknade [dodatni radovi] i kraj pricce. Ali kad je sluccaj hteo da se namesti i ova japanska greska, e pa nisam hteo da ne probam da nabacicm joss neku iljadarku mom MINEL-u. Nisam ni pomislio da pola od toga nabacim sebi, mada je bilo sasvim normalno. CCak i za onu gusinicu, mogo sam im recyi da po tehnicckim karakteirstikama ni jedan dialica ne mozze da digne gusenicu, ali ako se urade neke specijalne pomocyne radnj....itd... a to zheva pod projekat... i tako dalje ja ili neki Pera iz Beograda, to naplacyuje 2000 dikaram, platili bi Belgijanci a da ne trepnu. Pa oni su bre dovozili sladoled iz Pariza, avionom direkt na gradilisste. I ja sam jeo taj sladoled.
Ovo sa rupama tj japanskom gresskom, ja lepo udesim ovako. U DNEVNIK MONTAZZE, upissem problem i molim za uputstvo kako da se problem prevazidje. Naravno znao sam da Belgijanci namaju pojma, tj znaju da ono: ili nazad u Japan ili da se nadje radiona koja mozze to da popravi. A to vecy nisu znali kako i gde da nadju. Dakel zakucao sam ih za zid. Oni nit upisuju u dnevnik ressenje nit potpisuju dnevni, ssto se mora ucciniti svakog dana. Moji monteri nemaju ssta da rade, jer su svi delivi za tu massinu bili dopremljeni a ostali su na putu. A rupe neispravne.
Na gradilisstu je bio i bazen. I ja se kupam u bazenu, jer nemam odgovor na pitanje o problemu, a ljudi nemaju ssta da rade.
Trecyeg dana krenem ja za Beograd da se kao konsultujem. Ustvari konsutacija mi nije bila neophodna, ali voleo sam da se bass posavetujem s nekim ko zna bolje, kolko para da odrapim Belgijance. Ja sam mislio 10 k$, al mozzda je moglo i 50...pa sam to teo da pitam.
Nisam mogao telefonom, jer nije bilo telefona. Jedina komuniaciaj abio je fax. a u fax ne mogu da stavim to pitanje, kolko da uzmem dal 10 ili 50 k$.
Dakle sve stvari su bile sredjene da ne mozze biti bolje. Imalo je tu joss nekih detalja, koji nisu bitni, ali su zanimljivi. Naime ja nisam planirao da budem upravnik vecy samo referent za to gradilisste i da ga povremeno obilazim. Ali ne i da sedim u Iraku. Pa sam mislio, u najboljoj varijanti mog odlaska u Beograd, ja se vracyam sam ili sa novim upravnikom da zriktam taj sluccaj sa rupama, mozzda par nedelja, a onaj novi upravnik preuzima gradilisste i kraj pricce.
Elem kad stigoh u BG, direktor montazze, Zlatko Nedeljkovicy, inacce dobar direktor i ccove, ne htede sa me primi.... i po retko korisscyenim metodama, ja dobijem imlicitnu Nobelovu nagradu za volove. Mogao bih i celu knjigu napsiati o ovom sluccaju i ko je tu bio vo .... ali to nisam prevideo ni da cceka reed.
Tako je eto to bilo da dobijem sluzzbene rogove za najvecyeg vola u istoriji MINELA.
--g11--
';;;
='==V2==VOLONTiranje===
[kopija sa Balkan38x\v2]
Povemeno dajem oglas kojim trazzim volontere. Skorassnji je ovakava:
<<
Tražim volontere za telemarketing od kuce u raznim područjima. Za područje Srbije,
moguca minimalna naknada. Uslov: Skype. w381@yahoo.ca a voice message i na: 647-247-7604
>>
- Oglasi su kratki, paa evo malo visse:
Prvenstveno trazzim ljude koji se nisu ovim bavili, pa ocye eto da probaju a nije vazzno ssta.
Ono 'raznim podruccjima" - znacci mozze iz bilo kog mesta na ovoj nassoj maloj planeti.
Minimalna naknada za podruccje Srbije je za one koji su u sskripcu i nije im do volontiranja.
Najboje da probass par sati pa vidiss sam. Neke od mogucyih aktivnosti su:
- Prikupljanje informacija o blizzoj i daljoj Istoriji, naprimer Prvi Svetski Rat,
- Navike, naprimer u ishrani, "Koje ulje koristite za przzenje krompira?"
Nema ssanse da se nessto tu i ja zaradim, visse je ovo hoi. Ako se ukazze neka sluccajna ssansa, lako cyemo.
Zato i ne mogu da platim visse, ali minimalac mogu. Nazzalost ne mogu ni da ponudim visseod par sati sedmicno.
Zbog svega toga, sam issao sa oglasom za volontiranje.
To bi bilo to
A za one koji hocye visse, evo joss:
Volontiranje u nas nema ni blizu one razmere koje ima u zapadnim zemljama. Tj. nalazi se u ranoj razvojnoj fazi.
Nazzalost mnogo je malih firmi koje pokussavaju da opstanu koristecyi volontere. Obecyavaju "kule i gradove", a u
stvarnosti se vecyina volontera suocci sa nekim vidom prevare. To nije nissta strassno, Izgubiss neke dane ili nedelje
i naucciss nessto ssto ne bi trebalo da ni da postoji. Ali kad vecy postoji, pa nije losse da iskusiss. Ovo nije pravo
volontiranje, vecy privrrmeno neplacyeno zaposlenje. Ljudi probaju, nadajucyi se da cye mozzda nessto i zaraditi.
I ja sam to probao nekoliko puta, ali zarade ili nije bilo ili je bila tako mala da jedva kupim doruccak i krtu za bus,
za pola dana rada. Obiccno se u ovim neplracyenim zaposlenjima radi 4 sata.
Na Zapadu situacija je nessto bolja. Pored ovih obajagi volonterskih aktivnosti, postoje i pravi volonterski poslovi.
Naprimer pomocy izbronim timovima. Ja sam u dva maha to radio. Nema nikakvih "kula i gradova". Ako hocyess da
volontirass, odess u kancelariju gde se to radi, dobijess telefon koji je povezan sa komjuterom. Komjuter bira brojeve
i ti samo dizzess slussalicu i kad ccujess sa druge strane ono "Halo", kazzess svoje ime i postaviss par pitanja, po
unapred nauccenom "scenariu", koji se obicno zove skripta.
SSef grupe ovakivh volontera dobija odliccnu platu, pa ako si bass dobar, mozze se desiti da ti ponude takvo mesto,
ako se uprazni, naravno. Ali normalno volontirnje se zavrssava bez ikakvog prihoda. Dobije se karta za gradski saobracyaj,
imass na raspologanju Coca-Colu, i ponekad sendvicc. I to je sve.
Zassto ljudi volontiraju? Za ostale ne znam, a ja sam hteo da isprobam i to, jer sam svassta isprobavao u zzivotu.
I mislim da to uopsste nije losse. Vecyina tih proba je zavrssila bez neke zarade, ali nije losse da se zna.
A neke su donele i mali prihod.
--v2--