NAUČNO –TEHNIČKA PRIMENA
Podrazumeva primenu računara unauci, tehnici,fizici, arhitekturi, građevinarstvu. Ova primena podrazumeva relativno mali broj ulaznih i izlaznih veličina i veliki broj aritmetičko-logičkih operacija nad podacimakoje treba izvršiti prilikom rešavanja problema.Zato je poželjna upotreba super brzih računara
Prvi računari nastali pedesetih godina sa ciljem automatizacije procesa računanja su građeni da bi se primenjivali u ovoj oblasti.
U nauci i tehnici se često fizički objekti i procesi opisuju matematičkim modelima.
Pojam matematičkog modela
Izvesna svojstva fizičkih objekata mogu se opisati jezikom matematike, u vidu formula, relacija, algebarskih jednačina i slično. Ovakav matematički opis objekta nazivamo matematički model. Kada se matematički model postavi, treba ga rešiti a to znači odrediti nepoznate veličine u modelu.. Na osnovu modela piše se program po kome će raditi računar da bi obavio potrebna izračunavanja ili simulacije.
Izgradnja apstraktnih ili fizičkih objekata na kojima se mogu izučavati određena svojstva realnih objekata naziva se modeliranje, a fizički objekat izgrađen u ovom smislu se naziva model.
POSLOVNA PRIMENA
Poslovna primena podrazumeva prikupljanje, čuvanje, obradu, prenošenje I prikazivanje informacija za potrebe praćenja materijalno-finansijskog poslovanja raznih poslovnih sistema (banaka, pošti, privrednih organizacija, itd). Primenu računara u poslovne svrhe karakteriše operisanje sa velikim brojem podataka pa je zato poželjno da računari imaju memorijske medijume velikog kapaciteta.
U ovim sistemima se računar koristi za
• Različite evidencije
• Obračun ličnih dohodaka
• Poresko knjigovodstvo
• Praćenje zaliha
INFORMACIONI SISTEMI
Informacioni sistemi obezbeđuju prikupljanje, čuvanje, obradu, pretraživanje I prikazivanje informacija. Grade za potrebe radnih organizacija ,privrednih grana, društvenih službi i sl.
Osnovi informacionih sistema čine baze podataka.
Pod bazom podataka podrazumevamo skup podataka na spoljašnjoj memoriji, takav da postoje određene relacije između podataka tako da na osnovu njih možemo obezbediti efikasan prilaz podacima za potrebe korisnika.Podaci iz baze podataka su preko terminala u svakom trenutku dostupni korisniku informacionog sistema (predavnice, skladišta i sl.)
U svojstvu osnovnog tehničkog sredstva informacionog sistema koristi se računar. U velikim organizacijama pored računara u sastav tehničke baze informacionog sistema ulazi server - računar koji podržava funkcionisanje računarske mreže.
Informacioni sistemi su:
• bibliotečni sistem;
• sistem za prodaju karata avio ili železničkog saobraćaja;
• intelektualni informacioni sistemi
• informacioni sistemi za upravljanje tehnološkim procesima;
• informacioni sistemi za automatsko projektovanje;
• školski informacioni sistem kojim se prati uspeh učenika škole.
Pri realizaciji informacionih sistema koriste se serveri baza podataka među kojima su najpopularniji Oracle, SQL Server,
RAČUNARSKE KOMUNIKACIJE
PRIMENE U UPRAVLjANjU
Računari koji služe za upravljanje procesima nazivaju se procesni računari. Računari mogu upravljati
• Hemijskim procesima
• Kosmičkim istraživanjima
• Mašinama za proizvodnju specijalnih delova
• Proizvodnim procesima
• Železnicom
• Operacija na daljinu
• Bespilotnim letelicama i sl.
Usvim ovim primenama računar se povezuje sa objektom kojim upravlja tako da može dobijati podatke o stanju objekta i izdavati informacije radi upravljanja objektom.
Preko senzorskih uređaja, različite fizičke veličine( temperatura, vlažnost, pritisak i sl. ) a koje su značajne za proces koji se kontroliše transformiču u naponske veličine i preko A/D konvertora prenose u računar.Računar vrši obradu podataka i vraća upravljačke informacije (signale) u proces, koje deluju preko posebnih upravljačkih uređaja.
Uloga računarskog sistema se sastoji u intervenisanju u procesu ako rezultati mernih instrumenata ukazuju na neželjeni tok procesa
RAČUNARI U OBRAZOVANjU
1.PROGRAMI UVEŽBAVANjA
Korisniku se zadaje niz testova ili problema i on rešenja unosi preko tastature u računar.Računar zatim vrši ocenjivanje. Redosled testova se može izmeniti u zavisnosti od pokazanog znanja i slabosti se mogu otkloniti daljim vežbanjem.
2.SIMULACIJA
Simulacija može biti moćno sredstvo u nastavi i koristi se kod skupih i opasnih eksperimenata kao i za upoznavanje sa situacijama koje realno ne bismo mogli ili bi bilo opadno doživeti. Primenjuje se najčešće u sledećim predmetima.hemija,biologija, anatomija, fizika...Veliku primenu nalaze i u vojsci u trenažnim centrima za simuliranje bitke;obuku pilota (umesto da ga u početku obuke izlažu rizicima koje nosi korišćenje prave letilice - pilotu se simuliraju uslovi njenog korišćenje, a da je čvrsto na zemlji); simuliranje nuklearnih probe.
3.TUTORSKI PROGRAMI
Računar se nalazi u ulozi mentora. Učeniku se zadajuodređene stranice teksta iz određene oblasti, a zatim se pitanjima proverava stepen usvojenog znanja. Ako je prag usvojenog znanja mali, program upućuje korisnika ponovo na određene delove teksta, dajući mu još jednu priliku da nauči. Zatim se ponovo vrši provera znanja. Ukoliko jr rezultat ponovo nezadovoljavajući gradivo se predstavlja na drugi način sa ciljem olakšanog razumevanja. Ako je rezultat zadovoljavajući učenik se upućuje na nove sadržaje.
Ovim je omogućeno da svako od učenika savladava gradivo tempom koji mu odgovara što omogućava poštovanje i uvažavanje individualnosti svakog učenika..Ovim se otklanja glavni nedostatak savremene škole koja se bazira na imaginarnom srednjem učeniku
4.UČENjE NA DALjINU
Se razvilo sa idejom da se omogući obrazovanje ljudima koji iz raznoraznih razloga ne mogu imati klasično obrazovanje (udaljenost od škole,nepostojanje škole, hendikepirane osobe,pandemije i sl.)
5.EKSPERTNI SISTEMI
U okviru ovih sistema se rešava problem formalizacije znanja i njegovog predstavljanja u računaru, a zatim se pravi program koji će moći da donose logičke zaključke na osnovu znanja ugrađenog u memoriju računara.Tako su razvijeni tzv. Ekspertni sistemi, koji se ponašaju kao eksperti-stručnjaci u određenoj oblasti i ne samo da znaju da reše problem nego znaju da ga i obrazlože. Korisnik može da se posavetuje sa sistemom kao što bi to učinio sa pravim stručnjakom, ekspertom
VEŠTAČKA INTELIGENCIJA
Često se postavlja pitanje da li računari mogli da misle ili imaju li intelektualnih sposobnosti.
Razlog ovome je niz aktivnosti koje računar izvršava. Iz navedenih razloga nastaje oblast veštačke inteligencije, koja se bavi izučavanjem MAŠINSKOG REŠAVANjA PROBLEMA KOJI ZAHTEVAJU IZVESNE INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI KOJIMA RASPOLAŽE ČOVEK.
Računar svakako ne može da misli, niti raspolaže intelektualnim sposobnostima, ali može da rešava mnoge zadatke pomoću niza instrukcija koje mu preko programa saopštava čovek.
Zadatak ove oblasti je da pronađe NAČINE FORMALIZACIJE PROBLEMA za koji su potrebne intelektualne sposobnosti.
U oblast veštačke inteligencije spada:
1.IGRA ŠAHA
2. EKSPERTNI SISTEMI (SISTEMI ZASNOVANI NA ZNANjU)
3.PREVOĐENjE SA JEDNOG PRIRODNOG JEZIKA NA DRUGI
4.RASPOZNAVANjE OBLIKA
Je problem indentifikacije oblika na osnovu podatka o objektu. Podaci se mogu dovoditi iz kamere koja snima objekt u računar. Koristi se u medicini i robotici, poljoprivredi...
Igra šaha
Raspoznavanje oblika
ROBOTI , ANDROIDI ,HUMANOIDI , KIBORZI...
Android je robot napravljen po uzoru na muškarca, obično oponašajući njegov izgled i ponašanje. Reč potiče od grčkog andr-, što znači „čovek, muškarac“, i sufiksa -eides, što znači „pripadnici, srodnici“ (jednina eidos). Iako je pojam idealnog androida do danas ostao vezan samo za naučnu fantastiku, humanoidni roboti već postoje.
Ginoid označava humanoida koji izgledom podseća na ženu.
Kiborg je kibernetski organizam koji se sastoji od veštačih i prirodnih delova, ili - kako na to danas najčešće gledamo - organizam koji ima poboljšane sposobnosti zahvaljujući tehnologiji.
Izmišljeni kiborzi prikazani su kao spoj organskih i sintetičkih delova i često zapravo postavljaju pitanje razlike između čoveka i mašine - u smislu morala, slobodne volje i empatije. Mogu biti prikazani kao vidljivi mehanizmi (npr. Borg iz Zvezdanih staza) ili kao skoro neprimetno različiti od ljudi. Često imaju fizičke, odn. psihičke sposobnosti daleko razvijenije od ljudskih. Stvarni kiborzi su češće ljudi koji koriste kibernetičku tehnologiju da poprave ili nadvladaju fizičke i psihičke nedostatke vlastitog tela. [1]
Tipičan primer stvarnog kiborga bio bi, na primer, čovek sa montiranim pejsmejkerom ili insulinskom pumpom. Neki teoretičari čak uzimaju kontaktna sočiva i slušne aparate kao primere poboljšavanja čovekovih sposobnosti upotrebom tehnologije.
U medicini postoje dve vrste kiborga - „restorative“ i „enhanced“. Restorativna tehnologija zamenjuje izgubljene funkcije, organe ili udove. Glavni aspekt restorativne kiborgizacije je opravka izgubljenih procesa radi povratka na zdrav ili prosečan nivo funkcionalnosti određenih delova tela. Nema poboljšanja u odnosu na prvobitne sposobnosti koje su izgubljene. S druge strane, poboljšani („enhanced“) kiborg prati princip maksimalne iskoristivosti: maksimalan učinak (dobijene informacije ili modifikacije) i minimalno ulaganje (energija potrošena u procesu). Prema tome, poboljšani kiborg nastoji premašiti normalne sposobnosti ili čak dobiti nove spodobnosti koje prije nije imao.
'„Brain-computer interface“' ili BCI omogućuje direktno povezivanje mozga i spoljnjeg uređaja. Istraživanje BCI-a, koji koristi elektrode ugrađene direktno u sivu masu mozga, fokusira se na obnavljanje oštećenog vida kod slepih i pružanju pokretljivosti kod paralizovanih osoba.
Preuzeto sa Vikipedije
PRIMENE U STRUCI
ROBOTI U POLJOPRIVREDI
ROBOTI u VETERINI
ROBOTI U KUVARSTVU
ROBOTI U INDUSTRIJI
OSTALE PRIMENE