8.4.1. Elektrolitička disocijacija
Elektrolitička disocijacija je razlaganje jedinjenjenja (sa jonskom i polarnom kovalentnom vezom) na jone, pod dejstvom polarnih molekula vode.
Naredni film prikazuje disocijaciju kuhinjske soli tj. natrijum-hlorida. Molekuli vode okružuju jone natrijuma i hloridne jone i privlače ih ka sebi, usled čega se raskida jonska veza među jonima.
Supstance čiji vodeni rastvori provode elektricitet nazivaju se elektroliti (npr. hlorovodonična kiselina, kuhinjska so, natrijum-hidroksid).
Neelektroliti su supstance čiji vodeni rastvori ne provode elektricitet (npr. alkohol, šećer).
Sledeći film prikazuje da rastvor šećera ne provodi, a vodeni rastvor hlorovodonične kiselina provodi elektricitet.
Kiseline su jedinjenja koja u vodi disosuju na pozitivne jone vodonika i negativne jone kiselinskog ostatka.
HCl → H+ + Cl-
H2SO4 →2H+ + SO42-
H3PO4 →3H+ + PO43-
Hidroksidi (baze) su jedinjenja koja u vodenom rastvoru kao negativne jone sadrže hidroksidne jone.
NaOH → Na+ + OH-
Ca(OH)2 → Ca2+ + 2OH-
Amonijak u vodenom rastvoru takođe sadrži hidroksidne jone.
NH3 + H2O → NH4+ + OH-
Pri rastvaranju soli u vodi dolazi do elektrolitičke disocijacije soli. Nastali vodeni rastvori sadrže katjone metala i anjone kiselinskog ostatka.
Na2SO4 → 2Na+ + SO42-
Mg(NO3)2→ Mg2+ + 2NO3-
NH4Cl → NH4+ + Cl-
Elektroliti mogu biti jaki i slabi. Jaki ekektroliti u vodi disosuju skoro potpuno na jone, npr.
HCl, HNO3, H2SO4,NaOH, KOH, Ca(OH)2, Ba(OH)2
Slabi elektroliti su supstance u čijim vodenim rastvorima ima malo jona, npr.
H2CO3, H2SO3, Fe(OH)2.