Ivan Vučetić

Na jedan dan smo od učenika postali detektivi. Pred učenike je stavljen detektivski zadatak pronalaska krivca. Kao uvod poslužila je priča. 

Tajna nestalog keksa

Jednog sunčanog jutra u školskoj kuhinji dogodilo se nešto neobično. Kad je kuharica otvorila veliku limenu kutiju — njezini omiljeni keksi bili su nestali! Ostala su samo mrvica po stolu i… nešto još zanimljivije.

Na stolu se vidio otisak! Kuharica je brzo pozvala male detektive iz 2. razreda. „Djeco, trebam vašu pommoć!” rekla je zabrinuto. „Netko je pojeo kekse, ali je ostavio trag! Vaš je zadatak otkriti tko je to!”

OSUMNJIČENI:

🐾 Zeko Zvrko – voli mrkve, ali tko zna, možda i kekse

🐾 Mačak Maco – pravi je gurman, uvijek gladan

🐾 Pas Bruno – vrlo pristojan, ali obožava sve što miriše fino

🐾 Vjeverica Vida – slatkiši su joj slabost!

Nakon priče učenici su prema pretpostavci o otiscima šapa crtali kako bi otisak svake pojedine životinje koja je osumnjićena mogao izgledati. Nacrtane otiske smo proučavali te zaključivali o sličnostima i razlikama.

Obzirom da životinje ostavljaju otiske usporedili smo ih s otiscima čovjeka. Učenici su zaključili da čovjek ostavlja otisak nogom i rukom. Daljnjim razgovorom utvrdili smo da svaki čovjek ima jedinstven otisak prsta. Učenici su dalje otiskivali svoj otisak i crtali ga uvećano pazeći na linije.

Nakon aktivnosti upoznali smo se s likom Ivana Vučetića. On je 1891. razvio jedan od prvih sustava za kriminalističku identifikaciju pomoću otisaka prstiju. Njegov doprinos kriminalističkoj znanosti je jako vrijedan, a o tome svjedoči i to da se i danas koristi. Učenici su zaključili zašto je potrebno dati otisak prsta prilikom izrade osobnih dokumenata te su spoznali mogućnost pronalaženja krivca u slučajevima kada postoje otisci prsta.