PROJEKT RIJEČ PO RIJEČ
Tijekom provođenja projekta logopedinja je ciljano i sustavno odabirala slikovnice i tekstove u skladu s procijenjenom čitalačkom razinom učenika, vodeći računa o njihovoj jezičnoj primjerenosti i poticajnosti za razvoj čitalačkih i komunikacijskih vještina. Tijekom provođenja projekta naglasak je bio na razvoju rječničkih znanja. Riječi su se obrađivale na semantičkoj razini (značenje, nadređeni i podređeni pojam, sinonimi, antonimi), morfološkoj razini (promjene po rodu, broju, vremenu) te fonološkoj razini. Učenici su riječi aktivno koristili u ciljanim rečenicama i kratkim usmenim iskazima, čime se poticala stabilizacija značenja i automatizacija pravilne uporabe u govoru.
Igrali smo se riječima (križaljke, osmosmjerke, memory, umetaljke...). Aktivnosti su bile usmjerene na razvoj fonološke svjesnosti, auditivne diskriminacije... Kroz prepoznavanje glasova, slaganje riječi prema zadanim fonološkim ili semantičkim kriterijima te uparivanje pojma i jezičnog oblika, poticala se preciznija obrada jezičnih jedinica. Logopedinja je pratila točnost prepoznavanja fonema, razlikovanje fonološki sličnih riječi i sposobnost dozivanja riječi iz mentalnog leksika.
Tematski vokabular učio se kroz semantičke cjeline povezane s određenom temom ili tekstom. Logopedinja je sustavno razvijala semantičke mreže (povezivanje pojmova prema značenju, funkciji i kategoriji), obrađivala gramatičke odnose među riječima te tipične pogreške u uporabi. Učenici su nove riječi koristili u strukturiranim govornim zadacima (opis, objašnjenje, kratko izlaganje), čime se poticala funkcionalna i kontekstualno primjerena uporaba rječnika.
Pričam ti priču (lančano pripovijedanje) bila je aktivnost usmjerena na razvoj narativnih vještina: planiranje iskaza, održavanje teme, logičko povezivanje sadržaja i koherentnost diskursa. Logopedinja je pratila sintaktičku strukturu rečenica, uporabu veznika, zamjenica i glagolskih vremena te prisutnost elipsa i nedovoljno razvijenih rečenica. Intervencije su se provodile modeliranjem pravilnih struktura i poticanjem na proširivanje iskaza, s ciljem unapređenja organizacije govora.
Slušanjem priče s pitanjima razvijalo se auditivno razumijevanje, jezična pažnja i sposobnost obrade složenijih verbalnih informacija. Nakon slušanja učenici su odgovarali na pitanja različite razine (doslovno razumijevanje, inferencijalno zaključivanje, prepoznavanje glavne ideje) te slagali slijed događaja. Logopedinja je procjenjivala razumijevanje sadržaja, preciznost jezične formulacije odgovora i sposobnost zadržavanja relevantnih informacija u radnoj memoriji.
Govorne vježbe i igre uloga bile su usmjerene na razvoj pragmatičkih jezičnih vještina i funkcionalne komunikacije. Učenici su vježbali iniciranje i održavanje razgovora, postavljanje pitanja, izražavanje mišljenja i prilagodbu govora komunikacijskoj situaciji. Logopedinja je radila na sintaktičkoj složenosti iskaza, intonaciji i ritmu govora, uz kontinuirano poticanje jasnog i sadržajno potpunog izražavanja.
Audio priče koristile su se za razvoj auditivne percepcije, razumijevanja govora i verbalne memorije. Nakon slušanja učenici su analizirali sadržaj, prepričavali ga vlastitim riječima i izdvajali ključne informacije. Logopedinja je pratila strukturu prepričavanja, leksičku raznolikost, gramatičku točnost i koherentnost diskursa te usmjeravala učenike na preciznije i organiziranije jezično izražavanje.
